Jeziva smrt specijalca koji je opčinio svijet: Ubili ga vrhovi za koje je živio
Svijet alpinizma zavijen je u crno. Nirmal "Nims" Purja, bivši pripadnik britanskih specijalnih postrojbi koji je postao najprepoznatljivije lice modernog planinarenja, nestao je u lavini na Broad Peaku, dvanaestom najvišem vrhu svijeta. Njegova priča, ispričana kroz megapopularni Netflixov dokumentarac "14 Peaks: Nothing Is Impossible", inspirirala je mnoge, no bila je isprepletena i kontroverzama
Nirmal Purja, poznatiji pod nadimkom Nimsdai što znači "Brat Nims", rođen je u ravničarskom dijelu Nepala i sanjao je o vojnoj karijeri. Taj san je i ostvario, prvo se pridruživši legendarnim Gurkama, elitnoj nepalskoj jedinici britanske vojske, a zatim je ispisao povijest postavši prvi Gurka primljen u Specijalnu brodsku službu (SBS), pomorsku inačicu SAS-a. Njegova šesnaestogodišnja vojna karijera donijela mu je disciplinu, mentalnu čvrstinu i odlikovanje Reda Britanskog Carstva, no probudila je i strast prema planinama.
Nakon što je napustio vojsku, Purja se u potpunosti posvetio alpinizmu, ali ne na uobičajen način. Pokrenuo je "Project Possible", naizgled sulud plan da se popne na svih četrnaest svjetskih vrhova viših od 8000 metara u samo sedam mjeseci. Dotadašnji rekord, koji je držao južnokorejski penjač Kim Chang-ho, iznosio je sedam godina, deset mjeseci i šest dana. Planinarska zajednica bila je skeptična, no Purja je bio odlučan. Svoj projekt je financirao stavivši drugu hipoteku na kuću, riskirajući sve za svoj cilj.
Ono što je uslijedilo bilo je jedno od najnevjerojatnijih poglavlja u povijesti alpinizma. U samo šest mjeseci i šest dana, od travnja do listopada 2019. godine, Purja i njegov tim nepalskih penjača osvojili su svih četrnaest vrhova.
Počeo je na Annapurni, statistički najopasnijoj planini, gdje je ne samo stigao na vrh, već se i vratio kako bi sudjelovao u spašavanju unesrećenog malezijskog penjača. Na Kanchenjungi, usred zone smrti na 8.450 metara, on i njegov tim naišli su na dva indijska penjača u nevolji. Dali su im sav svoj kisik i satima čekali pomoć koja nikada nije stigla. Jedan od njih umro mu je na rukama. Ta iskustva duboko su ga potresla, no nije odustao.
U svibnju je postavio novi rekord popevši se na Everest, Lhotse i Makalu u samo 48 sati. S vrha Everesta snimio je fotografiju koja je obišla svijet i završila na naslovnici New York Timesa: dugačak red penjača koji čekaju na Hillaryjevoj stepenici, slika koja je postala simbolom komercijalizacije najvišeg vrha svijeta. Na Nanga Parbatu je preživio pad od stotinu metara, spasivši se tako što se u posljednjem trenutku uhvatio za staro, fiksno uže.
Kad je stigao u podnožje K2, druge najviše i jedne od najsmrtonosnijih planina, zatekao je sumornu atmosferu. Većina timova odustajala je zbog opasnosti od lavina. Purja je, u svom stilu, organizirao zabavu kako bi podigao moral, a zatim je sa svojim timom usred noći krenuo postavljati užad kroz opasni "Bottleneck", omogućivši ne samo sebi već i desecima drugih penjača siguran put do vrha. Njegov uspjeh dokumentiran je u Netflixovom filmu "14 Peaks: Nothing Is Impossible".
Iako je njegov pothvat bio neupitan, Purja se našao na meti kritika. Zamjerali su mu korištenje dodatnog kisika, fiksnih užadi i snažnog tima Šerpa koji su mu krčili put. Govorili su da je njegov uspjeh više logistički nego istinski alpinistički, uspoređujući ga s velikanima poput Reinholda Messnera, koji je prvi osvojio svih četrnaest vrhova bez dodatnog kisika tijekom šesnaest godina. Poljska legenda Krzysztof Wielicki izjavio je kako Purjin pothvat "nije ni blizu klase Kukuczke i Messnera".
Purja je znao da mora odgovoriti na te kritike. Prilika se ukazala u siječnju 2021. godine. K2 je bio posljednji osamtisućnjak koji nikada nije bio osvojen zimi, smatran "posljednjim velikim problemom" alpinizma. Purja je okupio tim od deset nepalskih penjača i u povijesnom usponu uspjeli su ono što generacije prije njih nisu. Stigli su na vrh držeći se za ruke i pjevajući nepalsku himnu. Bio je to trenutak ponosa za cijelu naciju i snažna poruka svijetu o dominaciji nepalskih penjača. A onda je uslijedio ključni detalj: Nims Purja je na vrh stigao bez korištenja dodatnog kisika. Bio je to njegov odgovor kritičarima, dokaz da može uspjeti i po "najčišćim" standardima.
Unatoč tome, skepticizam je ostao. Iskusni alpinist Denis Urubko javno je izrazio sumnju, rekavši da je "nemoguće tako izgledati na vrhu K2 bez kisika". Purja je na optužbe odgovarao u svom stilu.
- Vaš ekstrem je moja normala - poručio je.
S globalnom slavom došla je i mračnija strana. Purjin samouvjereni, ponekad i arogantni nastup, te sklonost samopromociji iritirali su mnoge u planinarskoj zajednici. Njegova tvrtka Elite Exped nudila je luksuzne ekspedicije s plesnim zabavama u baznim logorima, što je dodatno produbilo jaz između njega i tradicionalista.
No, najozbiljnije optužbe pojavile su se u svibnju 2024. godine, kada je The New York Times objavio priču u kojoj su ga dvije žene, finska penjačica Lotta Hintsa i američka liječnica April Leonardo, optužile za seksualno uznemiravanje i napad. Hintsa je tvrdila da ju je Purja protiv njezine volje pokušao skinuti u hotelskoj sobi u Katmanduu, dok je Leonardo navela da ju je bez pristanka ljubio u njezinom šatoru tijekom ekspedicije na K2. Purja je preko odvjetnika "kategorički" odbacio sve optužbe, nazivajući ih "lažnima i klevetničkima". Skandal je ipak imao posljedice; nekoliko sponzora, uključujući proizvođača ruksaka Osprey, prekinulo je suradnju s njim.
Unatoč kontroverzama, Purja je nastavio pomicati granice. U srpnju 2024. godine, stigao je u Pakistan kako bi se popeo na Broad Peak. To je trebao biti još jedan korak prema cilju da postane prva osoba koja se dvaput popela na svih četrnaest osamtisućnjaka bez dodatnog kisika. Vremenski uvjeti bili su loši. Obilne snježne padaline stvorile su izuzetno veliku opasnost od lavina. Iskusni penjači poput Mađara Davida Kleina, koji su tjednima bili na planini, procijenili su da je rizik prevelik te su spakirali opremu i otišli.
- Nakon toliko snijega, ne želite samo lijepo vrijeme. Želite nekoliko dana lijepog vremena bez novih padalina, tijekom kojih se ne krećete jer se snijeg mora ili stabilizirati ili skliznuti - objasnio je Klein.
Purjin tim je, međutim, odlučio ostati. U četvrtak, 30. srpnja, oko devet sati ujutro po lokalnom vremenu, ogromna lavina zahvatila je deseteročlanu skupinu koju je vodio. GPS uređaji pokazali su nagli pad visine od preko 1.500 metara. Komunikacija je prekinuta. Odmah je pokrenuta velika spasilačka akcija, no loše vrijeme otežavalo je pristup helikopterima. Nakon nekoliko dana potrage, Alpinistički klub Pakistana potvrdio je najgore. Pronađena su tijela Nirmala Purje i ostalih članova tima, među kojima su bili Nadhira Al-Harthy, prva žena iz Omana koja je osvojila Everest, i iskusni nepalski vodič Pur Bahadur Gurung.
Zadivio i Stipu Božića
Stipe Božić na Facebooku je 2021. napisao je kako je nepalskom timu od 10 Šerpa uspio prvi zimski uspon na drugi po visini vrh svijeta K2:
'Mnogi su se pitali zašto se nikome od prvih pokušaja od 1987. do danas nije uspjelo zimi popeti na K2. Uspjeh je rezultat zajedničkog rada cijelog tima na kakav su Šerpe naučili vodeći ekspedicije na najviše vrhove Himalaja. Uspjeli su užadima osigurati smjer uspona i podignuti visinske logore. Imali su i sreće s vremenom, posebno u prosincu te početkom siječnja. U posljednjem jurišu prema vrhu bili su zdravi, a objektivne opasnosti od lavina i padina kamenja su ih zaobišle. Bio je to zaista snažan tim koji je imao dobru podršku popratnog tima kojeg je vodio Mingma G i Nimsdai. Pokazali su svijetu da su nepalski penjači među najboljima. Oni su: Nirmal Purja, Mingma David Sherpa, Mingma Tenzi Sherpa, Geljen Sherpa, Pem Chiri Sherpa, Dawa Temba Sherpa, Mingma G, Dawa Tenjin Sherpa, Kilu Pemba Sherpa, Sona Sherpa.
Oko 17.00 sati u subotu, 16. siječnja 2021., ekipa nepalskih Šerpa stajala je na vrhu druge najviše planine na svijetu, K2, na granici Pakistana i Kine. Svih deset penjača zaustavilo se 30 metara ispod vrha na relativno sigurnom mjestu (još uvijek na snježnoj padini od 40 stupnjeva) kako bi mogli zajedno na vrh u znak solidarnosti. Tako su se svi istovremeno popeli na vrh. Slično kao što su to nekoć 1953. uradili Edmond Hilary i Norgay Tenzing na vrhu Everesta.'
*uz korištenje AI-ja