Kad je žalbeni sud u Rimu napokon potvrdio kaznu "pukovniku" mafije koji mu je prijetio još 2008. godine, a to je 18 mjeseci zatvora, Roberto Saviano je pukao i zaplakao u sudnici. "Ukrali ste mi život!", govorio je. Taj rođeni Napolitanac, slavni novinar i autor knjige po kojoj je snimljena i superuspješna serija, već 20 godina živi pod policijskom zaštitom zbog prijetnji koje mu je uputio jedan od najnemilosrdnijih pripadnika klana Camorre - zovu ih Casalesi. Francescu Bidognettiju, koji je bio glavni operativac, "pukovnik" bossa Francesca Schiavonea, u ponedjeljak je dakle na sudu u Rimu potvrđena kazna od godinu i pol zatvora zbog prijetnji Savianu makar ona zapravo malo znači - "pukovnik" već služi doživotnu.  

A Saviana već 20 godina čuvaju, premještaju s lokacije na lokaciju, bude uz njega po sedam-osam naoružanih specijalaca. Ne može u kafić, ne može na plažu... Ne može u posjet rodbini u Napulju. Ne može ni pogledati kroz prozor jer ga u sigurnim kućama gdje boravi najčešće niti nema. Ne može ništa. Kakav je to život? Kao da su i njega osudili na doživotnu robiju. 

Kada se vode smire

"Jednog petka u jesen 2006. godine, lokalne novine i tužitelji u jugozapadnoj talijanskoj regiji Kampaniji primili su isto anonimno pismo. Isprintano i dostavljeno u rano jutro, detaljno je opisivalo plan napuljske mafije da pogubi tada 26-godišnjeg talijanskog pisca. Zvao se Roberto Saviano, a njegova knjiga Gomora, razorna osuda kriminalnih aktivnosti Camorre, bila je na putu da postane bestseler", pisao je Observer.  Neobjavljeno pismo, u koje je Observer imao uvid, odnosi se na sastanak održan u kladionici u Casal di Principeu, Savianovom rodnom gradu, na kojem su lokalni šefovi, poznati kao jedni od najnasilnijih u Camorri, odredili da Saviano mora umrijeti, rekavši da će se njegovo ubojstvo dogoditi "kada se vode smire".

U pismu je navedeno da Saviano "mora biti kažnjen“, da šefovi znaju gdje mu živi majka, da ga prate tjednima i da su dvojica plaćenih ubojica već dobila zadatak da ga ubiju. Objašnjavalo se da je „oružje koje će biti korišteno za pogubljenje već ostavljeno“ u kući suradnika. Završavalo je prijetnjom - podebljano i podcrtano - "Ako zašuti, bit će pošteđen.“ Nije zašutio. 

I od tada nije proveo više od par noći na istom mjestu. Ponekad spava u policijskim barakama. Ne može sam izaći u grad, prošetati ili jednostavno otići na more. 

Savianov roman Gomorrah (Gomora) pretvoren je u film iz 2008. koji je osvojio drugu nagradu na Filmskom festivalu u Cannesu 2009., a kasnije je snimljena superuspješna TV serija. Gomora je nastala tako što je Saviano proveo gotovo dvije godine radeći u tekstilnim i građevinskim tvrtkama pod kontrolom klana Casalesi. Savianova knjiga je zapravo stvarna priča s promijenjenim imenima glavnih likova koja odražava svu surovost napuljskoga načina života pod dominacijom camorre u svim područjima života - od sitnog obrta do odvoza smeća. Pa i nogometa.

Bidognetti i drugi šefovi Casalesija već služe dugogodišnje do doživotne kazne za ubojstvo i druge mafijaške zločine. Bidognetti je već bio među šefovima mafijaške obitelji Campania Camorra čije su prijetnje smrću zbog Savianovog razotkrivanja Gomorre iz 2006. prisilile Saviana na policijsku zaštitu. Sad je ponovno osuđen zajedno sa svojim odvjetnikom zbog novih prijetnji piscu, kao i prijetnji njegovoj kolegici - novinarki koja je pisala o mafiji, Rosariji Capacchione, javlja ANSA.

Saviano: Zašto Camorra cilja novinare, a ne političare?

"Ovih 16 godina suđenja nije pobjeda ni za koga, ali sad bar imamo dokaz da upravo informacije plaše Camorru. Ciljali su one koji su izvještavali o kriminalnoj moći. I, vrlo zanimljivo, nisu napadali politiku već novinarstvo, insinuirajući da će novinare - a spomenuto je moje ime i ime Rosarije Capacchione - smatrati odgovornima za svoje osude. To se nikada nije dogodilo na sudu nigdje u svijetu", rekao je Saviano, očito aludirajući na ono o čemu je i pisao u svojoj knjizi i člancima - očitu spregu Camorre i politike. 

Casalesiji su klan unutar Camorre, talijanske kriminalne organizacije, i djeluje iz San Cipriana d'Averse u pokrajini Caserta. Osnovao ga je davno Antonio Bardellino i to je u suštini konfederacija klanova na području Caserte. Vjeruje se da je klan Casalesi jedna od najmoćnijih skupina unutar Camorre, danas su specijalizirani za građevinarstvo i manje prepoznatljivi od klanova koji se i dalje fokusiraju na trgovinu drogom. Njima to više nije core business. 

Još osamdesetih godina prošlog stoljeća, Bardellino je shvatio da će kokain, a ne heroin, postati profitabilnija droga te je organizirao operaciju krijumčarenja iz Latinske Amerike u Aversu putem poslovanja s uvozom i izvozom ribljeg brašna. Krijumčarili su i heroin, a pošiljke kriminalnoj obitelji Gambino bile su skrivene u filterima za espresso. 

U ratu Camore koji je trajao četiri godine Casalesi su se priklonili klanu Nuova Familia protiv Raffaelea Cutola. Pripadnici Casalesija postavili su mitraljez na brdo u Ponte Annicchinu i otvorili vatru, ubivši četiri ključna člana Cutola i Nuova Familia je prevladala. No nastali su sukobi oko podijele plijena među pobjednicima. Klan Casalesi snažno se uključio u krizu gospodarenja otpadom u Napulju koja je bacala otrovni otpad oko Kampanije 1990-ih i 2000-ih. Šef klana, Gaetano Vassallo, priznao je kasnije da je 20 godina sustavno radio na podmićivanju lokalnih političara i dužnosnika kako bi dobio njihov pristanak na odlaganje otrovnog otpada. 

Zaštita će trajati par dana, rekli su mu. Traje već 20 godina...

Nakon njegovog uhićenja, sve policijske istrage klana objedinjene su u suđenju Spartacus. Istraženo je više od 1300 ljudi i svjedočilo je 500 svjedoka. Suđenje protiv 36 članova klana Casalesi konačno je završeno 19. lipnja 2008., nakon 10 godina. Tijekom suđenja pet osoba uključenih u slučaj ubijeno je, uključujući prevoditelja. Sudac i dva novinara primili su prijetnje smrću. Svi optuženici proglašeni su krivima, njih 16 je osuđeno na doživotni zatvor. Francesco Schiavone i njegov poručnik, Francesco Bidognetti, dobili su doživotne.

"Kada su me u listopadu 2006. stavili pod zaštitu, upitao sam ih koliko dugo će to trajati", rekao je Saviano u jednom intervjuu talijansku La Repubblicu. "Policajac mi je odgovorio kako vjeruje da će to potrajati nekoliko dana". No traje evo već 20 godina. 

"Tko god opiše organizirani kriminal, namještanje poslova, pranje novca, mora biti svjestan toga da će postati žrtveno janje. Mafija neće samo pokušati diskreditirati ono što je o njoj napisano, već će se svim silama potruditi da uništi vjerodostojnost podataka i osobe koja ih je iznijela", rekao je Saviano. 

Mnogo se toga promijenilo od tog dana. Gomora, koja je prodana u više od 10 milijuna primjeraka diljem svijeta, prevedena je na više od 50 jezika i inspirirala je nagrađivani film i TV seriju koja se prikazivala pet sezona. Klan Casalesi, nekada jedna od najmoćnijih mafijaških skupina u Europi, u opadanju je, a mnogi mafijaši su sada iza rešetaka.

ŠEF COSA NOSTRE Ubio suca Falconea, drugom mafijašu oteo dijete pa ga otopio u kiselini. Slobodan je

Saviano, koji sada ima 46 godina, nije popustio pred prijetnjama. Nikada nije šutio. Nastavio je osuđivati poslovne poslove Camorre i usmjeravati pozornost na jednu od najmoćnijih kriminalnih organizacija na svijetu. No iako je preživio urotu za atentat, Saviano je ipak platio visoku cijenu. Od tog jesenskog dana 2006. godine, kada su talijanske vlasti obavijestile pisca da mu je život u opasnosti, živi u skrivanju, pojavljujući se samo pod policijskom pratnjom. 

"Dio mene je uvijek u ratu. Sa svijetom, u ratu s Camorrom, sa samim sobom. Ponekad sam čak mislio da bi smrt bila bolja od ovakvog života. Smrt bi bila prihvatljivija od ovog stalnog pritiska, stanja tjeskobe i praznine u kojem već toliko dugo živim“, rekao je jednom Saviano. 

Iza svega ostaje šokantna knjiga Gomora, film o talijanskoj mafiji s fantastičnim soundtrackom i jedna od najgledanijih talijanskih serija svih vremena. "Direktorij, a ne plaćeni ubojice ili streljački odredi, predstavlja pravu moć organizacije“. Ovaj citat iz Savianove knjige kaže da prava snaga Camorre ne leži samo u nasilju, već i u njezinoj sposobnosti kontrole poslovanja i financija.