Neke se prijevare nikad ne otkriju, ali ovi iz skijaškog saveza bili su previše bahati i samouvjereni, pa su pali, kaže nam dobro upućen sugovornik o jednoj od najvećih afera hrvatskog sporta, piše Ivan Pandžić za Express.

Ali ta afera otkriva mnogo više toga od izvlačenja novca iz relativno malog saveza koji se proslavio na uspjesima obitelji Kostelić. Pokazuje i kako su potpuno izostali sustavi kontrole, kako se jednostavno mogao novac prelijevati u privatne džepove, kako postoji golema netransparentnost, ali i to da pojedinci vladaju čvrstom rukom i bespogovorno ih se sluša, a zauzvrat svi u lancu dobiju svoj mali dio kolača. A pogotovo je važno da se takva netransparentnost i sustavi upravljanja pojavljuju i u ostalim sportskim savezima, čije poslovanje rijetko tko propituje iako kroz njih prolaze deseci milijuna eura, što izravnih proračunskih donacija što novca od velikih tvrtki u državnom vlasništvu.

Osim Hrvatskog nogometnog saveza, koji je najbogatiji, svi ostali u velikoj mjeri ovise o državnom novcu koji im dodjeljuju preko sustava javnih potreba u sportu preko Hrvatskog olimpijskog odbora kao krovne organizacije. HOO godinama vodi bivši premijer Zlatko Mateša. Ove godine tako će iz proračuna HOO dobiti 64,5 milijuna eura, koje će proslijediti u 86 nacionalnih saveza olimpijskih i neolimpijskih sportova. Dodatno sport kroz sponzorstva financiraju i privatne i javne tvrtke, s tim da ove druge prednjače. Nema konkretnog popisa koliko se iz svih javnih tvrtki slije novca u sportske saveze, ali među najvećim sponzorima su one najveće: HEP, Hrvatska pošta, Hrvatska lutrija, Janaf...

PLJAČKA SKI-SAVEZA Slučaj Pavlek: Bandić ga zvao Batman, ali obojica su bili zagrebački Jokeri

Skijaški savez zadnje je tri godine raspolagao godišnje s oko 7,5 milijuna eura, a od toga je od Hrvatskog olimpijskog odbora, ovisno o godini, stizalo između 2 i 3,3 milijuna eura. Još više od 3 milijuna eura skijaški je savez sam uprihodio od “prodaje usluge”, a to su u biti sponzorski ugovori i prava, te je malo manje od milijun dolazio od donacija, opet uglavnom javnog novca.

No ključno je kako su trošili i kako nitko 11 godina nije primijetio da se taj novac sustavno izvlači.

Pavlekova mreža od 20 tvrtki

Vedran Pavlek formalno je bio direktor alpske reprezentacije, a u biti je bio čovjek koji je svime upravljao. Dugogodišnji predsjednik Miho Glavić nije osumnjičen da je sudjelovao u Pavlekovoj shemi, tvrdi da ništa nije znao i nije čak ni iz moralnih razloga ponudio ostavku nakon afere.

Uskok je objavio da je od 2014. do početka ove godine iz saveza izvučeno gotovo 30 milijuna eura. Ako to podijelimo na 11 godina, dolazimo do prosjeka od 2,7 milijuna eura, što je više od trećine novca kojim je savez raspolagao. Bilo je i siromašnijih godina, ali ovo dobro ilustrira razmjere jer zamislite da svaki mjesec dobijete plaću 3000 eura, nestane vam 1000 s računa i vi to godinama ne primijetite.

Pavlekova shema je kompleksna, ali se može pojednostaviti. Uz pomoć 20-ak tvrtki u Austriji, Lihtenštajnu, Monaku, Španjolskoj, Rusiji, Mađarskoj, Švicarskoj, Srbiji, San Marinu, Slovačkoj i Italiji novac su prebacivali i na kraju je završavao na njegovim računima ili su ga podizali u gotovini, piše Pandžić. Skijaški savez je, primjerice, zadnje dvije godine potrošio tri milijuna eura, koji su samo označeni kao “ostale usluge”.

Kako nisu primijetili? 'To je praktički nemoguće'

Pitamo poreznog savjetnika i je li moguće da nitko u vodstvu saveza ne primijeti kako su plaćali nepostojeće edukacije i pripreme tvrtkama u Lihtenštajnu ili Slovačkoj.

- To je praktički nemoguće ako je riječ i o prosječno obrazovanim ljudima. Svaki takav račun koji je plaćen trebao bi generirati barem još pet dokumenata. Morala bi biti popratna dokumentacija o tome tko je bio, koliko dugo, gdje, koji su troškovi putovanja, boravka. Sve bi to trebalo biti uz račun. I ako toga nema, jasno je da je riječ o nepostojećoj usluzi. Prema iskustvu, kad vidim neki račun, a nagledao sam ih se svakakvih, mogu znati je li nešto sumnjivo. Naravno, važno je kakvu reviziju naručitelj traži jer ovdje se očito nije išlo u dubinu - kaže nam.

Pregledali smo izvješća desetak drugih saveza i dokumente dostupne na njihovim stranicama. Nema izvješća o provedenoj javnoj nabavi iako su obveznici ako se većinski financiraju javnim novcem, nema troškova koji su isplaćeni vodstvu, nema zapisnika sa sjednica s konkretnim odlukama za što se novac troši, nema poziva i kriterija za daljnju raspodjelu lokalnim savezima... Nitko ne podnosi Godišnje izvješće o transparentnosti, koje je obveza za mnogo manje udruge i u njima su detaljno pobrojeni svi troškovi.

'Ostale usluge' su crvena zastavica

U izvješćima raznih nacionalnih saveza također smo našli goleme troškove za naknade osobama izvan radnog odnosa, službena putovanja, intelektualne usluge i “ostale usluge”, u kojima nema nikakvih detaljnih specifikacija. Ekstremni primjer je jedan jaki savez koji je od oko devet milijuna eura svojih troškova čak šest potrošio na “ostale usluge”. Porezni savjetnik koji nam je pomagao kaže kako je to odmah crvena zastavica iako ne mora značiti da je riječ o zlouporabi.

Cijeli tekst o velikoj pljački hrvatskog sporta možete pročitati OVDJE.