Ukrajinski milijunaš Vadim Jermolajev prvi je put pred kamerama detaljno opisao trenutak kada je bomba eksplodirala pred njegovim domom u Monaku. Njegova partnerica ostala je bez obje noge, sin je ranjen, a žena osumnjičena da je postavila eksploziv nekoliko dana poslije pronađena je ubijena u ukrajinskoj šumi. U priči su se potom pojavili časnik vojne obavještajne službe, bivši pripadnik SBU-a, kriptovalute i prostorija nalik sobi za mučenje. Jedino još nitko ne zna ono najvažnije - tko je naručio atentat.

Kad je odjeknula eksplozija, Jermolajev nije odmah shvatio što se dogodilo. U glavi mu, kaže, nije bilo ničega. Na djelić sekunde pomislio je da su mu u ruci eksplodirali elektronički ključevi koje je držao. A onda je pogledao prema stepenicama. Njegova partnerica Anna Nasobina ležala je teško ranjena. Trinaestogodišnji sin stajao je nekoliko metara dalje i mahao okrvavljenim rukama. Jermolajev je tek tada počeo osjećati vlastite opekline i rane od gelera.

- Kad je eksplodiralo, vidio sam Annu kako leži na stepenicama. Noge su joj bile strašno ozlijeđene. Sin mi je mahao okrvavljenim rukama. Bio sam opečen po cijelom tijelu, nedostajali su mi komadi kože - ispričao je za CNN.

Bomba je eksplodirala 29. lipnja na ulazu u luksuznu rezidenciju u ulici Révérend Père Louis Frolla u Monaku, jednoj od onih adresa na kojima se takve stvari jednostavno ne događaju. Napad je bio toliko neuobičajen da ga je monegaški tužitelj Stéphane Thibault opisao kao pokušaj atentata, prvi takav bombaški napad zabilježen na iznimno nadziranim ulicama kneževine. U satima nakon eksplozije, mobilizirano je 250 policajaca, dok je tim od 70 istražitelja počeo pregledavati snimke nadzornih kamera u potrazi za bombašem.

Čovjek s crnim šeširom zapravo je bio žena

Prvih sati policija je tražila muškarca. Na snimkama nadzornih kamera vidjela se krupnija osoba u širokoj odjeći i crnom šeširu kako se nekoliko dana mota oko Jermolajevljeve zgrade. Činilo se kao gotovo školsko izviđanje mete: ista ulica, isti ulaz, isti put. Istražitelji su pregledavali snimku za snimkom. U Monaku ih nije nedostajalo. Tada su primijetili nešto neobično. Dana 28. lipnja muškarca sa šeširom nije bilo. Umjesto njega istim putem prošla je žena. Kretala se gotovo identično i jednako se ponašala pred ulazom u zgradu.

- Slijedila je istu rutu i ponašala se na isti način u blizini mjesta eksplozije - objasnio je zamjenik monegaškog tužitelja Morgan Raymond. Žena je imala tamnosmeđu kosu, bila je snažnije građe i na desnoj ruci imala veliku, lako prepoznatljivu tetovažu. Zmiju.

Policija je ubrzo dobila ime: Anastasija Berezovska, 39-godišnja Ukrajinka koja je posljednjih godina živjela u Njemačkoj. Istražitelji su zaključili da se prilikom izviđanja i samog napada prerušavala u muškarca.

Prema rekonstrukciji istrage, Berezovska je neposredno prije eksplozije pratila Jermolajeva i njegovu obitelj. Prestigla ih je, prišla ulazu i ostavila ruksak s eksplozivom. Uređaj je bio improviziran, ali dovoljno sofisticiran da se aktivira na daljinu. Ukrajinski istražitelji kasnije su objavili i snimku za koju tvrde da je nastala kamerom koju su sami počinitelji postavili kako bi zabilježili izvršenje zadatka. Na njoj se vidi osoba kako ostavlja ruksak, udaljava se i poseže za telefonom. Jermolajev i njegova obitelj pojavljuju se iza ugla. Nekoliko sekundi poslije slijedi eksplozija. Napadač zatim uzima skrivenu kameru i nestaje.

Ako su istražitelji u pravu, postojala je još jedna jeziva pojedinost: onaj tko je aktivirao bombu mogao je vidjeti da uz metu stoje žena i dijete. Jermolajev je to nekoliko tjedana poslije posebno naglasio u otvorenom pismu.

​- Znamo da su odgovorni za napad vidjeli ženu i dijete kako stoje pored mene prije nego što su aktivirali eksploziv. Djelovali su s namjerom da nas sve troje ubiju, bez obzira na dob ili spol.

Bijeg kroz pola Europe

Kada je identificirana, Anastasija Berezovska već bila daleko. Prvo je prešla pješice u Francusku, udaljenu tek nekoliko ulica. Zatim je, prema navodima istražitelja, unajmljenim automobilom njemačkih registracija vozila kroz Italiju i druge europske zemlje do Frankfurta, gdje je vozilo kasnije pronađeno napušteno. Odatle je autobusom, preko Poljske, ušla u Ukrajinu 1. srpnja, prije nego što je uopće identificirana kao osumnjičenica. Tek dan kasnije, vlasti u Monaku su je službeno optužile za pokušaj ubojstva i izdale međunarodnu tjeralicu. Ubrzo je njezino ime i fotografija bilo posvuda.

Prije bombaškog napada, Berezovska je živjela kao izbjeglica u Hofheimu, malom gradu blizu Frankfurta. Razvedena od prvog muža, odvojena od drugog i sa sedmogodišnjim sinom, čini se da se borila s financijama, oslanjajući se na socijalnu pomoć. Osim jedne pijane tučnjave u Ukrajini prije nekoliko godina, koja je prošla bez optužbi, nije bila poznata vlastima. Činilo se da je napad pomno planirala. Nekoliko tjedana prije puta u Monako, sina je poslala majci u Ukrajinu. 

Nakon povratka u Ukrajinu, Berezovska je otišla ravno kući, u selo Horodišče u središnjoj Ukrajini, gdje je i rođena. To je zabačeno mjesto s nekoliko desetaka kuća i zemljanim putevima. Susjedi su bili šokirani vijestima. Vitalij, koji je odrastao s njom, rekao je novinarima da o njoj nema ništa loše za reći.

​- Ljudi su o njoj dobro govorili. A što se tiče onoga što se dogodilo... to znaju samo ona i Bog. Čini mi se da joj je sve namješteno - rekao je.

ŠOKANTNE OPTUŽBE Tajkun nakon atentata u Monaku: Iza svega stoje ukrajinski obavještajci!

Berezovska nije dugo ostala u selu. Ujutro 3. srpnja, dok su se vijesti o njezinoj ulozi u napadu širile, zamolila je majku da je odveze do obližnje benzinske postaje. Tamo je, prema sudskim dokumentima, zamolila zaposlenika da joj pozove taksi i vozaču pokazala GPS lokaciju uz autocestu prema Kijevu. Vozač je kasnije rekao istražiteljima da tijekom polusatne vožnje nije progovorila ni riječ. Platila je i izašla. Tu ju je, prema tužiteljstvu, pokupio crni BMW.

U automobilu su bila dvojica muškaraca: Vladislav Reut, u to vrijeme aktivni časnik Glavne obavještajne uprave ukrajinskog Ministarstva obrane (HUR), i Vitalij Živkovič, bivši djelatnik Službe sigurnosti Ukrajine (SBU). Istraga je otkrila da su obojica bili u kontaktu s Berezovskom mjesecima prije napada te su joj u više navrata slali novac putem bankovnih transfera i kriptovaluta, u ukupnom iznosu između šest i sedam tisuća eura.

Što se točno dogodilo nakon što se Berezovska sastala s njima, ostaje nejasno, jer su obojica muškaraca ponudila oprečne priče. Ali do kraja dana, bila je mrtva, ustrijeljena s više hitaca u glavu i zakopana u šumi. Njezino tijelo pronađeno je tek nekoliko dana kasnije, nakon što je Reut, uhićen pod sumnjom za ubojstvo, odveo istražitelje do mjesta.

Reut je isprva priznao ubojstvo, tvrdeći da je djelovao po nalogu Žikoviča, ali bez znanja svojih nadređenih u HUR-u. Kasnije je na sudu promijenio iskaz, tvrdeći da je Žikovič povukao okidač, a da ga je on pokušao spriječiti. Odvjetnik Žikoviča, Anatolij Ivanov, odbacio je te optužbe, tvrdeći da je Reut organizator i ubojica koji pokušava svaliti krivnju. Ivanov je također iznio bizarnu tvrdnju da je njegov klijent vjerovao da pomaže Reutu u tajnoj misiji za ukrajinske obavještajne službe, što su ukrajinski dužnosnici demantirali.

Slučaj je dobio još jedan mračan obrat kada je policija, pretražujući dom bivšeg časnika Žikoviča, otkrila podrumsku prostoriju koja "podsjeća na sobu za mučenje", s velikom plastičnom ceradom na podu, sjekirama i kapuljačom. Njegov odvjetnik je to nazvao "potpunom besmislicom", tvrdeći da je podrum služio kao sklonište tijekom zračnih napada.

Ukrajinski istražitelji sada vjeruju da su Reut i Žikovič ne samo ubojice Berezovske, već i organizatori napada u Monaku, a da su je ubili iz straha da bi ih mogla razotkriti. No glavno pitanje ostaje: tko je naručio atentat?

Iako je iznio teške optužbe, Jermolajev je naglasio da njegova kritika nije usmjerena protiv Ukrajine kao države, već protiv pojedinaca unutar službi. U intervjuu za CNN, rekao je da vjeruje kako je Reut bio "trula jabuka" koja je djelovala samostalno, motivirana novcem, te da je netko privatno unajmio njega i Žikoviča zbog njihove stručnosti u tajnim operacijama.

​- Nikad nisam imao neprijatelje. Nisam konfliktna osoba. Ne razumijem razlog - rekao je Jermolajev.

On je nekoć bio jedan od najbogatijih Ukrajinaca, s bogatstvom stečenim u nekretninama u Dnjipru tijekom post-sovjetskih godina. Odrekao se ukrajinskog državljanstva 2019. i postao državljanin Cipra. Kijev ga je sankcionirao 2023. zbog navodnog poslovanja na Krimu pod ruskom okupacijom, što on poriče. Druge teorije o motivu uključuju navodnu umiješanost njegovog starijeg sina Artura u veliku mrežu telefonskih prijevara, no Jermolajev tvrdi da s tim nema nikakve veze. Unatoč optužbama na račun HUR-a, u pismu se neobično zahvalio ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom na njegovoj "osobnoj pažnji" posvećenoj slučaju.

*Uz pomoć AI