HDZ je u najnovijim anketama zabilježio najlošiji rezultat u posljednje dvije godine, ali od njegova pada zasad ne profitira SDP. I najveća oporbena stranka također slabi, dok rast bilježe Možemo! i Most. Ta promjena odnosa snaga važnija je od samih postotaka, upravo dok se SDP i Možemo! pripremaju u listopadu službeno potpisati sporazum za zajednički izlazak na parlamentarne izbore, birači kao da pregovaraju umjesto njihovih vodstava i mijenjaju odgovor na pitanje tko bi u tom savezu trebao biti senior, a tko junior partner.

Na papiru dileme nema. SDP je nacionalna stranka, ima razvijeniju infrastrukturu, više lokalnih organizacija i iskustvo upravljanja državom. Siniša Hajdaš Dončić zato se unutar stranačke logike nameće kao kandidat za premijera. Možemo!, pak, prema informacijama koje već kruže političkom scenom, ne pokazuje pretjerane kadrovske apetite. Navodno računaju na četiri ministarstva, a Sandra Benčić spominje se kao prva potpredsjednica Vlade. Međutim, politika se ne vodi samo statutima, tradicijom i brojem ogranaka. Vodi se i trendom. A trend trenutačno radi u korist Možemo!.

Zato će koalicijski pregovori biti mnogo teži nego što ih sadašnja javna idila prikazuje. Ako jedna stranka u savez ulazi s većom infrastrukturom, ali pada, a druga s užom geografskom bazom, ali raste, koja od njih određuje politički smjer i daje lice kampanji? Je li presudna veličina organizacije ili sposobnost privlačenja novih birača? Odgovor neće odrediti samo raspodjelu resora, nego i samu vjerodostojnost koalicije.

Između Možemo! i SDP-a nije bilo osobite empatije. Na posljednjim parlamentarnim izborima Možemovci nisu htjeli u koaliciju sa SDP-om jer im je stranački matematičar objasnio kako ključ pobjede nad HDZ-om nije koalicijska sinergija, nego visoka izlaznost. Izlaznost je bila golema, ali je HDZ pobijedio te su se predikcije “matematičara” pokazale totalno pogrešnima. Politika, naravno, nije matematika, osim kad je riječ o HDZ-u, jer oni najbolje računaju. Nakon tog iskustva SDP i Možemo! također su se zbrojili pa zaključili da više neće izbjegavati koaliciju.

U javnosti se već barata konkretnim imenima. Uz Hajdaša Dončića kao mogućeg premijera i Benčić kao njegovu prvu zamjenicu, spominju se Boris Lalovac za zdravstvo i Josip Tica za financije. No rana kadrovska križaljka velika je opasnost za projekt koji do izbora mora preživjeti još godinu i pol. Biračima je teško objasniti zašto oporba već dijeli fotelje prije nego što je predstavila uvjerljiv zajednički program.

Rano sklapanje koalicije ipak ima logiku. Oporbi se godinama prigovaralo da se budi nekoliko mjeseci prije izbora, da sporazume sklapa u posljednji trenutak i da se više bavi međusobnim odnosima nego pripremom za vlast. SDP i Možemo! sad pokušavaju učiniti suprotno: dovoljno rano uskladiti politike, ljude i nastup te biračima pokazati da nisu privremena izborna kombinacija. Otkako je Hajdaš Dončić preuzeo SDP, dvije se stranke uglavnom ponašaju kao partneri. Povremeni operativni šumovi postoje, ali ozbiljnijeg političkog sukoba zasad nema.

Suradnja je testirana i na lokalnim izborima. U Zagrebu su zadržali gradonačelničku poziciju i većinu u Skupštini, a u Puli, Istri, Dubrovniku i Karlovcu međusobno su podržavali kandidate. Ti primjeri pokazuju da sinergija postoji, ali ne i da je riješeno pitanje prvenstva na nacionalnoj razini.

To pitanje neizbježno vodi prema Tomislavu Tomaševiću. Izjavio je da mu je ovo posljednji gradonačelnički mandat i da su dva mandata dovoljna. Teško je, međutim, vjerovati da bi se s 47 godina jednostavno povukao iz politike. Realnije je da će tražiti nacionalnu ulogu, predsjedničku ili premijersku. Zato pitanje kandidata nije tek odnos Hajdaša Dončića i Sandre Benčić. Nad dogovorom lebdi i Tomašević, najprepoznatljivije lice Možemo! i jedini političar tog bloka koji upravlja sustavom veličine države u malom.

U tu se jednadžbu uključuje i Tonino Picula, mogući posljednji veliki adut Hajdaševa SDP-a. On se 2024. nije kandidirao za predsjednika stranke, a upravo bi se to odustajanje moglo pokazati njegovim najvažnijim potezom. Prema izvorima iz SDP-a, Picula i Siniša Hajdaš Dončić prije unutarstranačkih izbora sklopili su politički savez: Picula neće ulaziti u utrku i cijepati glasove, a Hajdaš će mu, ostanu li obojica na sadašnjim pozicijama, otvoriti put prema kandidaturi za predsjednika Republike. To nije službeno potvrđeni sporazum, ali računica je jasna - Hajdašu Iblerov trg i mogući put prema Banskim dvorima, a Piculi Pantovčak.

- Hajdaš Dončić i Picula dogovorili su suradnju prije izbora u SDP-u. Picula se nije kandidirao za predsjednika stranke, a zauzvrat računa na to da će biti predsjednički kandidat. Njemu bi Pantovčak bio logična kruna karijere obilježene vanjskom politikom, dok je Hajdašu odgovaralo da iz utrke makne čovjeka s prepoznatljivim imenom i jakim rezultatom na europskim izborima - tvrdi sugovornik Expressa iz SDP-a.

Picula za takvu ambiciju ima životopis. Bivši je ministar vanjskih poslova, saborski zastupnik, nekadašnji gradonačelnik Velike Gorice i europarlamentarac od ulaska Hrvatske u EU. Međutim, u dijelu SDP-a sve se glasnije postavlja neugodno pitanje: što je tijekom 13 godina u Bruxellesu vratio stranci koja mu je davala listu, infrastrukturu i političku oznaku? Kritičari smatraju da je odnos postao jednosmjeran, stranka mu je otvorila europsku pistu, on je izgradio osobni profil, ali kad je trebalo riskirati i preuzeti vođenje SDP-a, ostao je na sigurnoj udaljenosti.

Još 2016. govorio je da ga zanima kandidatura za predsjednika Republike ako ne postane predsjednik SDP-a. Rečenica nije bila usputna. Pokazivala je da je Pantovčak odavno u njegovu političkom horizontu. Deset godina poslije okolnosti su mu povoljnije: dulji europski staž, regionalna prepoznatljivost, iskustvo u sigurnosnim i obrambenim temama te uloga stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za Srbiju. Zbog te funkcije napadaju ga tabloidi i vlast u Beogradu, ali upravo mu ti napadi u Hrvatskoj mogu pomoći. U predsjedničkoj kampanji moći će se predstaviti kao odmjereni diplomat koji zna kako funkcionira Bruxelles, a ipak nije spreman žrtvovati hrvatske interese radi diplomatske uglađenosti.

Picula, međutim, ne gradi povratak u nacionalnu politiku samo intervjuima i izvještajima o Srbiji. Njegov utjecaj vidi se i kroz ljude koji povezuju njegov ured s vrhom SDP-a. Ključna je veza bračni par Subotić. Srđan Subotić vodi Piculin zagrebački ured, dok je njegova supruga Mateja Pavičić Subotić šefica kabineta, odnosno predstojnica ureda predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića. Jedan supružnik nalazi se u najužem operativnom krugu Picule, a drugi u najužem operativnom krugu Hajdaša.

Cijeli tekst o križaljci SDP-a i Možemo! pročitajte OVDJE.