Na zagrebačkom Županijskom sudu u srijedu, 3. veljače 2010. godine, započelo je jedno od najiščekivanijih suđenja u novijoj hrvatskoj povijesti, ono za ubojstvo suvlasnika i novinara tjednika Nacional Ive Pukanića te njegovog kolege Nike Franjića. Podizanjem optužnice pred sudsko vijeće kojim predsjeda sutkinja Ivana Kršul, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) označio je početak pravosudne bitke protiv šestočlane skupine optužene za organizaciju i izvršenje brutalne likvidacije koja je potresla ne samo Hrvatsku, već i cijelu regiju.

Na optuženičkoj klupi našli su se Robert Matanić, Luka Matanić, Amir Mafalani i Slobodan Đurović, dok se Željku Milovanoviću sudilo u odsutnosti jer se nalazio u beogradskom pritvoru. Dramatičan obrat dogodio se samo dva dana uoči početka rasprave, kada se u Banjoj Luci predao i posljednji bjegunac, Bojan Gudurić, koji je odmah izručen Hrvatskoj i priključen postupku.

Zločinačko udruženje za 1,5 milijuna eura

Prema optužnici USKOK-a, šesteročlana skupina tereti se za udruživanje u zločinačku organizaciju s ciljem ubojstva Ive Pukanića, za što je navodno isplaćeno 1,5 milijuna eura. Kao naručitelj ubojstva spominje se srbijanski kriminalac Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam, kojemu se za isti zločin sudilo u Beogradu. Motiv je, kako tvrdi tužiteljstvo, bio spriječiti Pukanića da svojim pisanjem u Nacionalu i svjedočenjima pred sudovima u regiji nastavi razotkrivati djelovanje više međunarodnih kriminalnih skupina, s posebnim naglaskom na takozvanu "duhansku mafiju".

Uloge u zločinu bile su precizno podijeljene. Robert Matanić označen je kao osoba koja je okupila ekipu i organizirala atentat u Zagrebu. Njegov bratić Luka Matanić i Amir Mafalani bili su zaduženi za logistiku, uključujući i višemjesečno praćenje Pukanićeva kretanja.

Željko Milovanović, bivši pripadnik srbijanske paravojne postrojbe "Crvene beretke", tereti se kao izravni izvršitelj. On je, prema optužnici, dovezao skuter s eksplozivom na parkiralište Nacionala i daljinski ga aktivirao. Bojan Gudurić bio je "rezervni" ubojica, koji je s prozora obližnje zgrade s snajperom čekao u zasjedi u slučaju da eksplozivna naprava zataji. Ključna veza između naručitelja i izvršitelja, prema USKOK-u, bio je Crnogorac Slobodan Đurović, Jocićev kum i osoba od povjerenja, koji je navodno prenio novac i upute atentatorima.

Što se dogodilo kobnog dana u srcu Zagreba?

Ubojstvo koje je tadašnji premijer Ivo Sanader okarakterizirao kao teroristički čin dogodilo se 23. listopada 2008. godine u 18:22 sati. Tog poslijepodneva, snimke nadzornih kamera zabilježile su muškarca s kacigom kako na skuteru ulazi na parkiralište redakcije Nacionala u Staroj Vlaškoj ulici.

Parkirao je skuter tik do Pukanićevog Lexusa i udaljio se. Nekoliko sati kasnije, u trenutku kada su Ivo Pukanić i direktor marketinga Niko Franjić prilazili automobilu, odjeknula je razorna eksplozija. Pukanić i Franjić poginuli su na mjestu, dok je dvoje zaposlenika redakcije lakše ozlijeđeno.

Atentat je uslijedio u atmosferi straha koja je zavladala Zagrebom nakon što je svega nekoliko tjedana ranije, na stubištu svoje zgrade, ubijena Ivana Hodak, kći odvjetnika Zvonimira Hodaka.

Ta dva zločina primorala su državni vrh na odlučnu reakciju, smjenu tadašnjeg ministra unutarnjih poslova i ministra pravosuđa te ravnatelja policije, uz javno obećanje o beskompromisnom ratu protiv organiziranog kriminala. Zbog brutalnosti izvedbe i činjenice da je žrtva bila istaknuti novinar, slučaj je odmah prozvan "suđenjem stoljeća".