Radio Drniš svira. Grad je pust. Pizzerija opet radi. Traže novog dostavljača. Ali tko bi htio taj posao? Valjda novog neće nitko ubiti. Šefovi? Morat će u nabavu. Popis. Pelati, možda šampinjoni za capriciosu. Sir na akciji. Mozzarella? Pršut drniški. Biznis. Novac. Vrti se. Život melje dalje.

Mladić iz auta, onaj drugi dostavljač u drniškoj horor priči, slabo spava od subote i znoji se u snu. On je zadnji vidio Luku živoga. U glavi mu bubnje ubojičine riječi: "Uđi, uđi..." Trčao je do pizzerije. U panici. Ostavio auto sa sva četiri, širom otvorenih vrata u uskoj ulici. Kristijan Aleksić ga nije stigao. Ali mali trči i u snu. Ne može ga izbiti iz glave. Uđi. Surfao bi po mobitelu da odagna misli. Ali ne moze pobjeći tamo kad je priča svuda. Ubojstvo dostavljača u Drnišu je nacionalna vijest. To je mogao biti on. Pizza horor.

U dvorani, tamo gdje igra košarkaški klub DOŠK, lopta ne lupa. Nema treninga. Tu je Luka igrao plejmejkera. Prije mjesec dana, 21. travnja tek je napunio 19 godina. Kome je do košarke.

U Postolarskoj ulici u Drnišu, susjeda što je trčala u dvor ubojice čuvši hroptanje ranjenog dostavljača na samrti ne može normalno funkcionirati. Plače joj se od onoga što je vidjela u subotu navečer u 23.05. Kutija pizze bačena na podu. I Luka, 19 mu je godina bilo, u lokvi krvi. Vrata ubojice zapečaćena su. Priča je gotova. 

ALEKSIĆ I MLAĐAN Imamo li zaista 10.000 ubojica koji vezu goblene i gledaju 'Rođene ubojice'?

Na fotografijama jučer snimljenima u Drnišu (snimili su ih novinar 24sata Hajrudin Merdanović i Pixsellov fotoreporter Duško Jaramaz) mladost nosi ruže. Lampioni. Djevojčica koja stoji pred školom s rukama na leđima i gleda osmrtnicu. Plavu "kuvertu". Tu je negdje i hrvatska zastava. Kad ju je kupio, netko nije mogao znati za kakvu nevolju će mu trebati. Najveću. Dvije djevojke sjede na stepenicama na groblju prije ispraćaja. U rukama ruže. Tri mladića dolaze, u košuljama. Nose bijele lampione i cvijeće. Bože, kako su lijepi. Da čovjek ne zna kakva je tragedija zadesila Drniš, pomislio bi da idu na maturalnu. Ali ne... Sprovod je danas. Na groblju svetog Ivana u Badnju Luka je položen u zemlju.

Navečer, policijski auto patrolira ulicama pustoga grada ali čemu? Sad je kasno. Na adresi Ulica kralja Zvonimira je gradska knjižnica u Drnišu. Unutra je knjiga. Klasik - "Srce tame". I riječi što ih je Joseph Konrad zapisao 1899. a vrijede i za Drniš 2026. Izgovaraju ih Kurtz u knjizi pa Marlon Brando kao pukovnik Kurtz u epilogu Apokalipse danas, kad je već kasno, kao što je kasno za onu policijsku patrolu. The Horror. The Horror.