U jednom od najpotresnijih američkih kaznenih procesa posljednjih godina nije bilo spora oko pitanja tko je ubio troje djece. Lindsay Clancy nikada nije tvrdila da to nije učinila. Nije se tražio nepoznati počinitelj, nisu se analizirali DNK tragovi da bi se otkrilo tko je bio u kući niti se porota morala odlučivati između nekoliko osumnjičenika. Pitanje je bilo mnogo teže: je li Lindsay Clancy 24. siječnja 2023. razumjela što radi i je li bila sposobna shvatiti da je to pogrešno?

Nakon gotovo šest tjedana svjedočenja, više od 80 svjedoka i 38 sati vijećanja porota na to nije uspjela jednoglasno odgovoriti. Sudac William Sullivan 4. rujna proglasio je "mistrial", odnosno poništeno suđenje bez presude. Naime, 11 od 12 porotnika bilo je spremno Lindsay Clancy proglasiti nevinom zbog nedostatka kaznene odgovornosti. Protivio se samo jedan porotnik.

Danas, nekoliko dana nakon završetka procesa, pojedini članovi porote javno govore o onome što se događalo iza zatvorenih vrata. Predsjednica porote Roni Carlson rekla je da je jedini protivnik oslobađajuće presude u jednom trenutku čak priznao da ima razumnu sumnju, ali je svejedno odbio glasati da Clancy nije kazneno odgovorna. Drugi porotnici opisuju ga kao tvrdoglavog i zatvorenog za njihove argumente. Jedna porotnica ipak ga je branila, tvrdeći da tijekom rasprave nije samo on imao takvo stajalište.

Tako je proces koji je Guardian opisao kao jedan od najtužnijih u Americi završio bez pobjednika, bez presude i bez odgovora na pitanje oko kojeg se Amerika podijelila: je li Lindsay Clancy hladnokrvno isplanirala smrt svoje djece ili je bila teško bolesna žena koju je postporođajna psihoza odvojila od stvarnosti?

Tko je Lindsay Clancy?

Prije tragedije Lindsay Clancy bila je medicinska sestra specijalizirana za porode i rodilje u Massachusetts General Hospitalu. Sa suprugom Patrickom i troje male djece živjela je u Duxburyju, mirnom obalnom gradiću južno od Bostona. Cora je imala pet godina, Dawson tri, a najmlađi Callan samo osam mjeseci.

Svjedoci, uključujući supruga, članove obitelji i ljude koji su je poznavali, opisivali su je kao izrazito posvećenu majku. Upravo je taj kontrast tijekom suđenja postao jedno od najjačih oružja obrane: kako žena čiji dnevnici, fotografije i ponašanje godinama pokazuju snažnu privrženost djeci u jednom poslijepodnevu učini nešto tako nezamislivo?

Porotnica Kellie Farina poslije je rekla da je na nju posebno djelovalo Patrickovo svjedočenje, kao i cijeli niz ljudi koji su opisivali Lindsay kao predivnu majku prije nego što se njezino psihičko stanje počelo raspadati.

Promjene su, prema svjedočenjima, postale ozbiljne nakon rođenja Callana. Lindsay više nije mogla spavati. Postajala je izrazito tjeskobna, zatim depresivna i paranoidna. Obitelji je govorila da je s njom nešto ozbiljno nije uredu. Majku je molila da dođe i ostane s njom jer se bojala biti sama. Kasnije je članovima obitelji rekla da ima misli o tome da ozlijedi djecu, premda je tada tvrdila da nema plan i da ih ne namjerava povrijediti. U prosincu 2022. počela je govoriti i o samoubojstvu.

Trinaest lijekova u četiri mjeseca

Upravo je njezino liječenje postalo jedna od velikih tema procesa. Prema dokumentima predstavljenima na sudu, u četiri mjeseca prije smrti djece propisano joj je 13 različitih psihijatrijskih lijekova, kroz više od 30 recepata. Među njima su bili antidepresivi, benzodiazepini, antipsihotici, lijekovi za stabiliziranje raspoloženja i spavanje. Važna ograda jest da to ne znači da je svih 13 uzimala istodobno: liječnici su terapiju mijenjali, neke lijekove ukidali, druge uvodili i prilagođavali doze.

Obrana je upravo taj kaotičan slijed terapija opisala kao primjer medicinskog sustava koji je ženu u sve težem stanju liječio fragmentirano, bez jedinstvene slike o tome što joj se događa. Početkom siječnja 2023. Lindsay se dobrovoljno prijavila u poznatu psihijatrijsku ustanovu McLean Hospital. Ondje je boravila od 1. do 5. siječnja. Devetnaest dana nakon otpusta ubila je svoju djecu.

Obrana tvrdi da je zapravo imala bipolarni poremećaj s postporođajnom depresijom te da su lijekovi dodatno destabilizirali njezino stanje. To je sada i predmet odvojenih građanskih tužbi Lindsay i Patricka Clancyja protiv liječnika i ustanova koje su je liječile. Optuženi zdravstveni djelatnici te tvrdnje osporavaju.

Upravo je 24. siječnja 2023. tužiteljstvu pružio najjači argument protiv teze o ženi potpuno odvojenoj od stvarnosti. Tog je jutra Lindsay odvela Coru liječniku. Kasnije se s djecom igrala u snijegu i gradila snjegovića. Patrick je radio od kuće.

Predvečer je Lindsay na telefonu tražila informacije o dječjem lijeku protiv zatvora koji je liječnik preporučio Cori. Zatim je pregledavala restoran ThreeV i preko Apple Mapsa provjerila put do njega. Nazvala je ljekarnu kako bi provjerila imaju li odgovarajući dječji lijek. Oko 16.53 suprugu je predložila da naruče večeru jer toga dana nije kuhala. Oko 17.15 Patrick je izišao iz kuće. Trebao je obaviti dvije stvari: otići u po lijek i zatim u ThreeV po večeru.

Tužiteljstvo je u tome vidjelo plan. Po njihovoj teoriji Lindsay je unaprijed provjeravala udaljenost i trajanje vožnje jer je morala znati koliko će Patrick biti odsutan. Slanjem supruga na dva mjesta stvorila je, tvrdili su tužitelji, vremenski prozor u kojem će ostati sama s troje djece. Obrana je istim činjenicama davala potpuno drukčije značenje: Cora je tog jutra doista bila kod liječnika zbog probavnih tegoba, obitelj je doista trebala večeru, a ponašanje osobe u psihozi ne mora izgledati kaotično svake sekunde.

Patrick je oko 17.32 zabilježen nadzornom kamerom u ljekarni. Supružnici su se kratko čuli telefonom. Oko 17.54 preuzeo je hranu u restoranu. Kada se oko 18 sati vratio kući, prvo ga je pogodila tišina. Nije vidio ni Lindsay ni djecu. Otišao je na kat i otkrio zaključana vrata spavaće sobe. Kada je ušao, vidio je krv i otvoreni prozor. Lindsay je pronašao vani, teško ozlijeđenu nakon pada s kata kuće. Rekla mu je da su djeca u podrumu. Tamo je Patrick pronašao Coru, Dawsona i Callana. Djeca su bila zadavljena trakama za vježbanje. Samo je osmomjesečni Callan još davao slabe znakove života. Cora i Dawson proglašeni su mrtvima te večeri; Callan je preminuo nekoliko dana poslije u bolnici. Lindsay je prije skoka ozlijedila i sebe nožem. Pad joj je teško ozlijedio kralježnicu i ostala je paralizirana od struka naniže.

Lindsay Clancy nikad nije tvrdila da se ne sjeća događaja. Obrani je opisala da je čula muški glas koji joj je naredio da ubije djecu kako bi potom mogla ubiti sebe. Prema njezinoj verziji, poruka glasa bila je da joj je to "posljednja prilika". No upravo je taj glas postao možda najsporniji dio čitavog procesa. Prije smrti djece svojim liječnicima nije prijavljivala glas koji joj naređuje da ih ubije. Tvrdnju o glasu iznijela je poslije zločina. Za tužiteljstvo je to bilo presudno.

Forenzički psiholog Kirk Heilbrun rekao je da mu se obrazac činio vrlo neobičnim: glas koji se navodno nikada prije nije pojavio, naredio je ekstreman čin i potom se više nikada nije javio. Njegova je procjena bila da je Clancy bila teško psihički bolesna, ali ne psihotična na način koji bi je oslobodio kaznene odgovornosti. Smatrao je da je razumjela što radi. Drugi svjedok tužiteljstva, psihijatar Avram Mack, također nije pronašao dovoljno dokaza da je prije ubojstava bila psihotična. Njegov je zaključak bio da je patila od ozbiljne depresije i anksioznosti, ali da je i dalje mogla kontrolirati ponašanje i razlikovati ispravno od pogrešnog.

Onda su pred porotu stali stručnjaci obrane. Jedan od ključnih bio je dr. Phillip Resnick, poznati američki forenzički psihijatar i stručnjak za slučajeve u kojima roditelj ubije dijete. Njegov zaključak bio je kategoričan: Lindsay je toga dana bila psihotična. Psiholog Paul Zeizel također je tvrdio da zbog bolesti nije mogla razumjeti moralnu pogrešnost onoga što čini niti prilagoditi ponašanje zakonu. Testovi, rekao je, nisu pokazali da izmišlja ili namjerno preuveličava psihijatrijske simptome.

Obrana je pred porotu iznijela i mjesece upozorenja prije tragedije. Njezina majka Paula Musgrove opisala je kćer koja postaje paranoidna i uvjerena da joj lijekovi uništavaju um. Sestra Allison Ozga govorila je o naglom psihičkom propadanju krajem 2022.

Sheila Cavanaugh, bolnička kapelanka u bolnici Brigham and Women's Hospital u Bostonu, koja je Lindsey posjetila više od 200 puta nakon tragedije, na svjedočenju je iznijela ključne detalje o tome što joj je Lindsay rekla u bolničkom krevetu.

"Tako mi je drago što su moja djeca na sigurnom".

Kapelanica joj je na to odgovorila s teološkog stajališta: "Lindsay, tvoja djeca jesu na sigurnom. Na sigurnom su na nebu s Bogom", nakon čega su se zajedno pomolile. Cavanaugh je posvjedočila da joj je Lindsay u nekoliko navrata spomenula kako je čula glas koji joj je naređivao što da učini. 

Bivša svekrva Susan Clancy rekla je da je Lindsay praktički molila za pomoć. Patrick je potvrdio da mu je govorila o suicidalnim mislima i mislima o ozljeđivanju djece.

Prema pravu Massachusettsa, kada se pitanje mentalne bolesti dovoljno otvori dokazima, nije na optuženiku da dokaže vlastitu neuračunljivost. Tužiteljstvo mora "izvan razumne sumnje" dokazati kaznenu odgovornost. Osoba nije kazneno odgovorna ako je zbog mentalne bolesti ili poremećaja izgubila bitnu sposobnost da shvati pogrešnost svojeg postupka ili da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Drugim riječima, porotnik nije mogao zaključiti: "Nisam siguran je li bila uračunljiva, ali svejedno ću je osuditi." Ako je postojala razumna sumnja u njezinu kaznenu odgovornost, zakon je zahtijevao oslobađajuću presudu po toj osnovi.

Zašto je porota nije osudila?

Vijećanje porote trajalo je gotovo 40 sati tijekom sedam dana. Sudac Sullivan je na kraju proglasio suđenje neuspjelim. To znači nešto vrlo različito od oslobađajuće presude: Lindsay Clancy nije oslobođena. Ali nije ni osuđena. Pravno gledano, optužbe protiv nje i dalje postoje.

Pet dana kasnije tri članice porote stale su pred kamere i opisale što se dogodilo. Prema njihovim riječima, jedini porotnik koji je odbijao oslobađajuću presudu u jednom je trenutku priznao da ima razumnu sumnju. Predsjednica Roni Carlson rekla je da je već počela ispunjavati obrazac za presudu, uvjerena da je spor riješen. Tada je muškarac, prema njezinoj verziji, ipak rekao da neće glasati za oslobađanje zbog neuračunljivosti.

Nakon procesa pojavljuje se pet ključnih trenutaka sa suđenja.

Prvi je Patrick Clancy. Čovjek koji je izgubio sve troje djece nije na sudu pokušao Lindsay prikazati kao čudovište. Godinama je govorio da joj je oprostio i da ono što se dogodilo povezuje s bolešću. Na suđenju je opisao njezino propadanje, ali i kakva je bila prije toga - majka koja je bila duboko uključena u živote svoje djece.

Drugi je bio golemi broj tragova da je mjesecima prije tragedije tražila pomoć: pozivi liječnicima, psihijatrijsko liječenje, promjene lijekova, nesanica, suicidalne misli, strah od samoće i priznanje da ima neželjene misli o ozljeđivanju djece.

Treće, pokušaj samoubojstva neposredno nakon ubojstava za mnoge je porotnike bio teško pomirljiv s teorijom tužiteljstva o hladnoj, manipulativnoj počiniteljici koja je nakon pažljivo planiranog zločina samo pokušala inscenirati krizu. Obrana je taj događaj prikazivala kao završetak iste psihotične epizode.

I konačno, tužiteljstvo je očito dio porote izgubilo svojim tonom. Porotnica Kellie Farina tužitelja je opisala kao pretjerano grubog prema optuženoj. 

Što će sada biti s Lindsay Clancy?

Tužitelj okruga Plymouth Timothy Cruz do 10. rujna još nije objavio hoće li Lindsay ponovno izvesti pred porotu. Sljedeće ročište zakazano je za 29. rujna, kada bi trebalo biti jasnije kojim će putem predmet krenuti. Sudac Sullivan već je rekao da bi, bude li novog procesa, želio da se održi tijekom jeseni.

Moguća su tri glavna scenarija: novo suđenje pred potpuno novom porotom, neki oblik dogovora između obrane i tužiteljstva ili, znatno manje vjerojatno, odustajanje od postupka. Obrana sada pokušava otvoriti i četvrtu mogućnost.

Odvjetnik optužene Kevin Reddington najavio je da će na temelju onoga što su porotnici ispričali nakon procesa pokušati spriječiti ponovno suđenje, među ostalim argumentom vezanim uz zabranu dvostrukog suđenja za isto djelo i tvrdnjom da nije postojala dovoljna pravna nužnost da se prvi proces proglasi neuspjelim. To će biti težak argument: u američkom pravu porota koja se ne može dogovoriti u pravilu predstavlja klasičan razlog zbog kojeg se optuženiku smije ponovno suditi.

Lindsay u međuvremenu ostaje u državnoj bolnici. Ako bi na ponovljenom suđenju bila osuđena za ubojstvo prvog stupnja, prijeti joj doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta. Ako bi bila proglašena nevinom zbog nedostatka kaznene odgovornosti, to ne bi značilo da bi sljedeće jutro izišla na slobodu. Bila bi poslana u državnu psihijatrijsku ustanovu, a pitanje njezina daljnjeg zadržavanja periodično bi procjenjivao sud.

Paralelno tek počinje druga velika pravna bitka. I Lindsay i Patrick Clancy tuže zdravstvene ustanove i liječnike koji su je liječili. Njihove tužbe u osnovi tvrde da katastrofa nije počela 24. siječnja 2023., nego mjesecima ranije - nizom propuštenih upozorenja, pogrešnih dijagnoza i nekoordinirane terapije.