Što kaže Članak 325. i kako bi prošli u Njemačkoj da su vrijeđali Anne Frank
Tijekom navijačkog kortea uoči utakmice Hajduka i Ajaxa splitskim ulicama odjekivali su povici o ubijanju Židova, koncentracijskom logoru Auschwitz i Adolfu Hitleru. Dio Torcide pritom je vrijeđao i Anne Frank, djevojčicu koja je postala simbol šest milijuna židovskih žrtava holokausta. Ono što se dogodilo u Splitu nije samo pitanje navijačke kulture i lošeg ukusa. Hrvatski Kazneni zakon za javno poticanje na nasilje i mržnju predviđa do tri godine zatvora. U Austriji, Njemačkoj i Italiji slični ispadi također mogu završiti ozbiljnim kaznama.
Anne Frank imala je samo 15 godina kada je u veljači 1945. umrla u nacističkom koncentracijskom logoru Bergen-Belsen. Bila je iscrpljena glađu, bolešću i neljudskim uvjetima zatočeništva. Nekoliko mjeseci ranije, zajedno s obitelji, otkrivena je u tajnom skrovištu u Amsterdamu u kojem se više od dvije godine skrivala od nacističkog progona Židova. Završila je u Auschwitzu, a potom u Bergen-Belsenu, gdje je umrla od tifusa, samo nekoliko tjedana prije oslobođenja logora. Njezina sestra Margot također nije preživjela. Anne je iza sebe ostavila dnevnik koji će postati jedno od najpoznatijih svjedočanstava o holokaustu, knjigu koju su čitali milijuni ljudi diljem svijeta. Osamdeset i jednu godinu poslije njezino ime ponovno je odjekivalo ulicama jednoga europskog grada. Ne na komemoraciji, ne u znak sjećanja na žrtve nacizma, nego u jezivoj pjesmi koja je odjekivala splitskim ulicama. Dobro se čuje na snimci, uoči utakmice Hajduka i Ajaxa u četvrtak dio navijača pjevao je uvredljivu pjesmu o toj djevojčici. "Ana Frank, Ana Frank, nije svetica. Ona je, ona je ku*va židovska", stihovi su koji lede krv u žilama. Iz mase su odjekivali i povici "Gazi, gazi, gazi Židove", "Auschwitz, Auschwitz", "Ustaj, Adolfe" i "Ajmo, ajmo, ustaše". Pjevala se i pjesma u kojoj se spominju peći, koks i spaljivanje Židova, uz poruku da će biti pečenja i da se tome treba radovati. Sve se to događalo usred Splita, pred kamerama i prolaznicima, tijekom organiziranog okupljanja uoči međunarodne nogometne utakmice. Na čelu kolone nalazio se žuti Golf s lijesom na kojem je pisalo Ajax, čime su navijači rekreirali scenu i korteo iz ožujka 1995. godine.
Moglo bi se, naravno, pokušati objasniti da je riječ o navijačkoj provokaciji, primitivnom folkloru ili pokušaju da se ponizi protivnik. Ali u kojem trenutku provokacija prestaje biti navijačko nadmetanje i postaje javno veličanje genocida? Što je zapravo zabavno u prizivanju Auschwitza? Što je duhovito u pjesmi o spaljivanju ljudi? I kakvu nogometnu poruku može imati vrijeđanje djevojčice koju su nacisti poslali u koncentracijski logor? Baš ništa!
Zašto su baš navijači Ajaxa postali meta?
Amsterdam je stoljećima bio jedno od važnih središta europskoga židovskog života. Prije Drugog svjetskog rata u gradu je živjela brojna židovska zajednica, a Ajax je s vremenom stekao reputaciju kluba povezanog sa židovskom poviješću grada. Većina njegovih navijača zapravi i nisu Židovi, a klub nikada nije bio organiziran na takvoj osnovi. No suparnički navijači desetljećima su Ajaxove pristaše pogrdno nazivali Židovima. Umjesto da odbace takav nadimak, dio Ajaxovih navijača prihvatio ga je kao znak prkosa.
Počeli su se nazivati "Superžidovima", koristiti Davidovu zvijezdu, isticati izraelske zastave i pjevati židovske pjesme. Taj se fenomen osobito proširio tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, takva identifikacija nije bila prihvaćena bez protivljenja. Dio židovske zajednice smatrao je da banalizira židovski identitet i dodatno potiče antisemitske provokacije protivničkih navijača. O tome govori i službena povijest Ajaxa, koji danas naglašava da se ne poistovjećuje s tim navijačkim nadimkom i izričito osuđuje antisemitizam.
Zakon je jasan: Za poticanje mržnje do tri godine zatvora
Nakon onakvih prizora na splitskim ulicama neizbježno se postavlja pitanje: je li riječ samo o neprimjerenom navijačkom ponašanju ili o kaznenom djelu? Hrvatski Kazneni zakon daje vrlo konkretan odgovor. Članak 325., koji nosi naziv Javno poticanje na nasilje i mržnju, propisuje kaznu zatvora do tri godine za javno poticanje na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi ili njezinim pripadnicima zbog, među ostalim, njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti. Još je zanimljiviji drugi stavak istoga članka. On propisuje jednaku kaznu za javno odobravanje, poricanje ili znatno umanjivanje genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih navedenih međunarodnih zločina, ako se to čini na način prikladan za poticanje nasilja ili mržnje prema zaštićenoj skupini.
Naravno, nije svako spominjanje nacizma kazneno djelo, kao što ni svaka neukusna izjava automatski ne predstavlja kazneno djelo javnog poticanja na mržnju. Za to je potrebna procjena svih okolnosti, sadržaja, konteksta i odgovornosti konkretnih osoba.
Ali upravo zato postoji policija, državno odvjetništvo i sudovi. Splitska policija još je jučer potvrdila da su uočeni elementi kažnjivog ponašanja te da se provodi istraživanje, a danas su počela prva uhićenja.
Kazne u Njemačkoj, Austriji, Italiji...
Njemačka ima jedan od najrazrađenijih europskih zakonodavnih sustava za suzbijanje nacističke propagande, antisemitizma i javnog poticanja na mržnju. Članak 130. njemačkog Kaznenog zakona, poznat kao Volksverhetzung, kriminalizira poticanje mržnje prema nacionalnim, rasnim, vjerskim i etničkim skupinama, pozivanje na nasilje protiv njih te teške napade na njihovo ljudsko dostojanstvo, ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Za osnovni oblik javnog poticanja mržnje prema tim skupinama propisana je kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora. Posebne odredbe odnose se na javno odobravanje, poricanje i umanjivanje nacističkog genocida. Takvi postupci mogu se kazniti zatvorom do pet godina ili novčanom kaznom, ako su ispunjene zakonske pretpostavke.
Javno veličanje ili opravdavanje nacističke tiranije, kada se time narušava javni mir i vrijeđa dostojanstvo žrtava, također može dovesti do zatvorske kazne do tri godine ili novčane kazne. Osim toga, prema članku 86.a njemačkog Kaznenog zakona, javna uporaba obilježja neustavnih organizacija, uključujući određene nacističke pozdrave i slogane, može se kazniti zatvorom do tri godine ili novčanom kaznom. I ovdje postoje zakonske iznimke, primjerice za obrazovne, umjetničke i povijesne svrhe. U Njemačkoj bi, dakle, skupina koja ulicama otvoreno priziva Hitlera i poziva na nasilje protiv Židova mogla postati predmet kaznene istrage zbog više mogućih kaznenih djela. I ondje bi se, međutim, odgovornost morala utvrđivati pojedinačno. Sama prisutnost u povorci ne znači automatski kaznenu odgovornost za ono što uzvikuju drugi.
Još je stroži austrijski pravni okvir kada je riječ o djelovanju u nacionalsocijalističkom duhu. Austrija ima poseban zakon, Verbotsgesetz 1947, donesen nakon Drugog svjetskog rata kako bi spriječio obnovu nacističkih organizacija i ideologije. Njegov članak 3.g propisuje za određene oblike nacionalsocijalističkog djelovanja kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora. Ako je takvo djelovanje izvedeno na način koji ga čini dostupnim velikom broju ljudi, kazna se povećava na jednu do deset godina zatvora. Za posebno opasne oblike zakon predviđa čak deset do dvadeset godina zatvora. Članak 3.h odnosi se na javno poricanje, umanjivanje, odobravanje ili opravdavanje nacističkog genocida i drugih nacističkih zločina protiv čovječnosti. I tu su predviđene kazne od šest mjeseci do pet godina, odnosno od jedne do deset godina kada je riječ o sadržajima dostupnima velikom broju ljudi.
Austrija je početkom 2024. dodatno izmijenila zakonodavstvo kako bi ojačala pravne mehanizme protiv nacističke propagande i antisemitizma. U praksi, međutim, ni austrijski zakon ne znači da je svaka uvredljiva izjava automatski kažnjiva po njegovim najstrožim odredbama. Mora se dokazati da ponašanje ispunjava obilježja konkretnog kaznenog djela.
Italija također poznaje posebne kaznene odredbe protiv fašističke propagande, rasizma i poticanja mržnje. Posebno je važan članak 604-bis talijanskog Kaznenog zakona, koji se odnosi na propagandu te poticanje na diskriminaciju i nasilje zbog rasnih, etničkih, nacionalnih ili vjerskih razloga. Za širenje određenih rasističkih ideja i poticanje na diskriminaciju predviđena je kazna do godinu i šest mjeseci zatvora ili novčana kazna do 6000 eura. Za poticanje na nasilje ili počinjenje nasilja motiviranog rasnom, etničkom, nacionalnom ili vjerskom mržnjom zapriječena je kazna od šest mjeseci do četiri godine zatvora. Talijanski pravni sustav predviđa i strože sankcije za određene slučajeve propagande i poticanja na mržnju povezane s poricanjem holokausta, kada su ispunjeni dodatni zakonski uvjeti. Talijanska pravna tradicija u ovom području oslanja se i na zakon Scelba, kojim se regulira suzbijanje obnove fašističke stranke, te na zakonodavstvo poznato pod nazivom zakon Mancino, usmjereno protiv rasne i vjerske diskriminacije.
Gdje završava navijačka provokacija, a počinje veličanje zločina?
Za hrvatsko društvo ovdje postoji posebno neugodan problem. Prizivanje ustaštva i nacizma u dijelu navijačkih skupina već se godinama pojavljuje na stadionima i izvan njih. Pritom se često koriste ista objašnjenja: da se radi o provokaciji, navijačkom folkloru ili izoliranim pojedincima koji ne predstavljaju ostatak navijača. Doista, bilo bi nepravedno ponašanje sudionika konkretnog incidenta pripisati svim Hajdukovim navijačima, svim članovima Torcide ili građanima Splita. Ali jednako bi pogrešno bilo takav događaj svesti na nekoliko neprimjerenih riječi izgovorenih u žaru navijanja. Povici koji pozivaju na gaženje Židova nisu isto što i uvrede protivničkom klubu. Prizivanje koncentracijskog logora Auschwitz nije obična provokacija, a pjesme koje pjevaju o spaljivanju Židova nisu sportski folklor. To je podsjetnik na sustavno proganjanje i ubijanje milijuna ljudi. Žrtve tih zločina imale su imena, obitelji, zanimanja, prijatelje i živote koje su im nacisti oduzeli. Među njima je bila Anne Frank, djevojčica koja je u svojem dnevniku pisala o odrastanju, strahu, ljubavi, nesuglasicama s roditeljima i želji da jednoga dana postane književnica ili novinarka. Nije doživjela 16. rođendan...