Studentica, bodybilder i očevi žrtve su iranskih vlasti: 'Željela je život'

IRIB/REUTERS
Ubojstva na ulicama samo su prvi dio državne represije. Nakon toga slijedi borba obitelji s birokracijom i tajnim službama, koje sustavno pokušavaju zataškati zločine.
Vidi originalni članak

U valu nemira koji potresaju Iran, iza suhoparnih statistika o stotinama ubijenih i tisućama uhićenih, kriju se stvarne ljudske sudbine. Posljednji val prosvjeda, koji je započeo krajem prosinca 2025. zbog teških ekonomskih uvjeta, brzo se proširio na više od 180 gradova diljem zemlje. Odgovor vlasti bio je predvidljivo brutalan. Prema podacima organizacija za ljudska prava, u samo nekoliko tjedana ubijeno je više od 490 prosvjednika, uključujući i djecu, dok je uhićeno preko deset tisuća ljudi.

Svjedoci iz Teherana opisuju stravične scene. Dvoje anonimnih sugovornika za CNN potvrdilo je da su vidjeli sigurnosne snage kako s puškama otvaraju vatru na prosvjednike, dok je jedna žena ispričala da je u bolnici vidjela "tijela naslagana jedno na drugo". Liječničko osoblje diljem zemlje svjedoči o bolnicama preplavljenim mrtvima i ranjenima, od kojih mnogi imaju rane od metaka u glavi, vratu i prsima, što ukazuje na namjeru da se ubije.

Žrtve dolaze iz svih dijelova društva. Jedna od njih je Robina Aminian, 23-godišnja studentica modnog dizajna na Tehničkom sveučilištu Shariati u Teheranu. Sanjala je o preseljenju u Milano i karijeri u svijetu mode. Njezin ujak, Nezar Minouei, opisao ju je kao hrabru djevojku koja se borila za ono u što je vjerovala.

​- Bila je žedna slobode, žedna ženskih prava, svojih prava. Bila je djevojka koja je bila živa, koja je živjela - rekao je njezin ujak za CNN.

Robina je ubijena hicem iz vatrenog oružja na prosvjedu u Teheranu. Njezina obitelj morala je putovati iz Kermanshaha kako bi preuzela tijelo. Otac je ispričao da je njezino tijelo bilo među stotinama drugih mladih ljudi, starih između 18 i 22 godine, od kojih je većina imala prostrijelne rane glave i vrata. Vlasti su im isprva odbile predati tijelo, a kada su konačno uspjeli, natjerali su ih da je pokopaju vlastitim rukama, bez ceremonije.

Među ubijenima je i Mehdi Zatparvar, 39-godišnji bivši svjetski prvak u bodybuildingu i cijenjeni trener iz grada Rashta. U svojoj posljednjoj objavi na Instagramu, koja je kasnije uklonjena, napisao je: "Želimo samo svoja prava, glas koji je gušen četrdeset godina mora se izvikati".

U gradu Neyrizu ubijen je Amir Mohammad Koohkan, 26-godišnji malonogometni trener i sudac. Njegov prijatelj je za BBC ispričao da je pogođen bojevom municijom.

​- Svi su ga znali po dobroti. Cijeli grad ga je volio. Obitelj je i ožalošćena i bijesna. Ožalošćena jer su izgubili sina, a bijesna jer ga je ubio režim - rekao je njegov prijatelj.

Popis se nastavlja. Ebrahim Yousifi, 42-godišnji bolnički radnik i otac troje djece, ubijen je hicem u glavu u Kermanshahu. U gradu Azni život su izgubili 28-godišnji frizer i zaljubljenik u modeling Shayan Asadollahi, 17-godišnji autolakirer Reza Moradi Abdolvand, koji je preminuo u bolnici nakon nekoliko dana kome, te 28-godišnji vježbenik prava Ahmadreza Amani, čije je tijelo vlada pokopala u tajnosti, a obitelji tek naknadno otkrila lokaciju.

Ubojstva na ulicama samo su prvi dio državne represije. Nakon toga slijedi borba obitelji s birokracijom i tajnim službama, koje sustavno pokušavaju zataškati zločine. Odbijanje predaje tijela, prisiljavanje na tajne pokope i zabrana ceremonija žalovanja postali su uobičajena praksa. Cilj je spriječiti da grobovi postanu mjesta okupljanja i novog otpora te zastrašiti druge koji razmišljaju o prosvjedima.

Ovaj obrazac ponašanja viđen je i tijekom velikih prosvjeda 2022. godine, pokrenutih smrću 22-godišnje Mahse Amini, Kurdkinje koju je uhitila moralna policija zbog navodno nepravilnog nošenja hidžaba. Tada je ubijeno više od 550 ljudi, uključujući desetke djece. Imena poput Nike Shahkarami, 17-godišnjakinje čije je tijelo pronađeno devet dana nakon nestanka, i Sarine Esmailzadeh postale su simboli tog vala otpora. Vlasti su i u njihovim slučajevima tvrdile da su počinile samoubojstvo, dok obitelji i dokazi govore o brutalnim premlaćivanjima do smrti.

Usprkos višednevnim prekidima interneta kojima režim pokušava sakriti razmjere nasilja, priče o žrtvama pronalaze put do svijeta. Kako je rekao ujak ubijene Robine Aminian: "Kao obitelj, slomljeni smo, ali glavu držimo visoko jer je naša djevojka postala mučenica na putu do slobode, na putu do boljeg života za koji se borila".

Posjeti Express