Nisam za jedan član - jedan glas. Da sam vlasnik restorana, ne bih dopustio gostima da mi po metodi jedan član - jedan glas diktiraju tko će i što kuhati, a tko konobariti. Da su u tome dobri, valjda bi imali svoj restoran. Zbog kampanje da se kupuju iz ljubavi, a ne radi zarade - savjet ne tražim niti bih ga dao - nisam kupio Hajdukovu dionicu, kamoli više komada. Previše mi je to mirisalo na skupljanje love za vađenje iz gabule. Eto, danas gotovo 66 posto dionica drži Split, a nešto više od 26 Naš Hajduk, navijači. Često čitajući debate treba li smijeniti trenera, prodati ili dovesti nekog igrača, poželim da u Hrvatskoj postoji klub kao Bayern. Naravno, ne da su mu navijači nezadovoljni ispadne li u četvrtfinalu Lige prvaka, ne mora biti najbolji čak ni u Hrvatskoj, ali da što se zarađivanja tiče u Hrvatskoj bude što je Bayern u Europi. Otkako sam novinar, zapravo i prije, otkako je Real čuda izvodio, lobirao da se europski propisi promijene kako bi mogao dovesti Prosinečkog, Real, Barcelona, Milan, Juventus, kasnije Chelsea, United, City, PSG..., ruše rekorde plaćajući igrače, stalno su oko njih fanfare i bubnjevi, konfete, ali najveću dobit ima - Bayern. Štedljivi, efikasni, što se kvalitete tiče, pouzdani Nijemci.

Savjet ne tražim niti bih ga dao, po načelu jedna dionica - jedan glas volio bih uložiti klub poput Turisthotela. Da, kao što su nekoć firme izlazile iz socijalizma pa su neke kupili sposobni i pošteni direktori, koji sad radeći za sebe rade za male dioničare, i Hajduk izađe iz socijalizma, da većinski paket kupi nekoliko jakih faca, kao ni u Turisthotelu uopće mi ne bi smetalo što je moj glas sasvim beznačajan. Ali, eto, dok se cijeli svijet bavi inflacijom, problemom obezvređivanja novca, niskim kamatama u banci, žao mi je što, hajde, Dinamo je nedostižan, ne pratim Hajdukove, Osijekove i Rijekine dionice nadajući se povoljnoj cijeni.
Što može Brazil, država, od nogometaša napraviti izvozni proizvod, što može Dinamo, kao udruga građana, mogli bi i dobro organizirani manji klubovi. Bilo bi super moći kupiti dionice kluba koji ni paket papira ne kupuje ako mu ne treba, u kojemu se trenera ne spaljuje na lomači zadovoljstva mase radi, bilo bi super moći zaraditi bilo na dividendi, bilo na prodaji udjela. Ljubavi ne bi škodilo da se ljudima ponudi i zarada.