Draga publiko, od srca hvala, i pazite da vas ne navuku
Prijatelji se šale da si, tko god me upozna, odmah sam treba dati nadimak, pseudonim u mojim knjigama. Bolje da to učini sam, nego da mu ga ja smislim, jer skoro sve pretvaram u publicistiku ili roman. Tako je nastala i knjiga Dnevnik malog ulagača, zbog koje sam počeo pisati kolumnu za Lider, kasnije za Poslovni dnevnik, da bismo je u Expressu kao dio Ekonomixa naslovili Savjet ne tražim, niti bih ga dao.
U odjavnom tekstu treba ponoviti, u počecima pisanja kolumne na kugli zemaljskoj nije bilo bedastijeg čovjeka koji je ikad išta škrabao o tržištu kapitala. Samo me je luda sreća spasila da ne zbrajam gubitke, nego nerealizirane dobitke.
Kasnije sam – savjet ne tražim, niti bih ga dao – postao možda prekonzervativan. Ali, opet savjet ne tražim, niti bih ga dao, stvarno mirnije spavam.
Zadnji dnevnički potez koji dijelim s vama je – prodao sam još malo Zabe, po 15,75. A epizodica koja je nakon toga uslijedila gotovo je idealna za odjavni tekst. Na jednom od pet, šest foruma na kojima se svi družimo, na topicu u kojem ljudi objavljuju isključivo što su prodali i kupili, urednik nije dopustio objavu da sam prodao. Nije je obrisao nakon objave, nego je naprosto nije pustio. Svakome prepuštam da sam odgonetne, da sam zaključi zašto je nije pustio. Ako mu je uopće bitno, ako ga zanima.
Svijet se nije promijenio posljednjih tisuća, ako ne i desetaka tisuća godina, pa se, naravno, nije promijenio ni u deset, petnaest godina otkako igram na burzi. No – savjet ne tražim, niti bih ga dao – ja sam se dramatično, suštinski promijenio. Nekad bih emocionalno reagirao na blokiranje ili brisanje komentara. Zašto mi je sad svejedno? Zato što sam pročitao genijalnog Greenblatta: “Nebitno je zašto je nešto jeftino ili skupo. Koga briga zašto je tako?! Investiranje je zapravo vrlo jednostavno. Treba procijeniti koliko nešto vrijedi, i platiti značajno manje. Ako je nešto jeftino, kupi. Ako je skupo, prodaj”. Ne samo zbog Greenblatta, mislim da je, koliko god ljudi konzultirali, u ovoj igri svatko sam.
Najdraža publiko, ovo je moj zadnji Ekonomix, zadnja kolumna u kojoj sam pisao što radim na tržištu kapitala. Hvala vam za sve godine čitanja, komentiranja, za sve mailove, ukratko, hvala za sve što čini novinarov život. I pazite da vas ne navuku.