Ime Erin Brockovich, koju je filmom proslavila Julia Roberts, postalo je globalni sinonim za upornu borbu malog čovjeka protiv moćnih korporacija koje zanemaruju dobrobit zajednice. Više od dva desetljeća nakon što je njezina pravna bitka protiv tvrtke Pacific Gas & Electric (PG&E) zbog kontaminacije vode u Kaliforniji rezultirala povijesnom nagodbom od 333 milijuna dolara, Brockovich se vraća na nacionalnu scenu. Ovoga puta, njezin cilj je nova, moćna i resursima iznimno zahtjevna industrija - infrastruktura koja pokreće revoluciju umjetne inteligencije.

Njezino novo oružje nije sudska tužba, barem ne još, već digitalna platforma osmišljena da mobilizira i informira građane. Pokrenula je internetsku stranicu "Brockovich AI Data Center Reporting", interaktivnu kartu koja omogućuje stanovnicima diljem Sjedinjenih Američkih Država da prijave i prate brzu, često tajnovitu ekspanziju AI podatkovnih centara u svojim susjedstvima. Inicijativa je u kratkom roku privukla ogromnu pažnju, otvarajući Pandorinu kutiju zabrinutosti koje su dosad tinjale ispod površine.

Karta koja otkriva skrivenu cijenu napretka

Utrka za izgradnju infrastrukture za umjetnu inteligenciju odvija se munjevitom brzinom, grad po grad, diljem Amerike. U nekim mjestima podatkovni centri su dobrodošli kao nositelji ekonomskog razvoja, dok se u drugima suočavaju s prosvjedima, odgodama ili potpunim odbacivanjem. Nova platforma Erin Brockovich ima za cilj uhvatiti stvarni otisak te utrke, otkrivajući obrasce rasta, sukoba i neizvjesnosti koji prate tehnološki bum.

"Ova KARTA bilježi stvarni trag te utrke - otkrivajući obrasce rasta, sukoba i neizvjesnosti", stoji u poruci na njezinoj web stranici. Alat omogućuje korisnicima da prijave lokacije podatkovnih centara koji su već u pogonu, u fazi izgradnje ili se o njima tek nagađa. U samo nekoliko tjedana od pokretanja krajem travnja 2026. godine, stranica je prikupila više od 2.700 prijava iz 47 američkih saveznih država. Najveća koncentracija prijava stigla je iz Teksasa, gdje je projekt tvrtke MSB Global u Sulphur Springsu, vrijedan tri gigavata, izazvao značajan otpor i doveo do nekoliko aktivnih sudskih sporova vezanih uz lokaciju od otprilike 650 hektara.

Mapa funkcionira kao centralizirani registar strahova lokalnog stanovništva. Građani mogu učitavati fotografije, označiti lokacije i podijeliti izvještaje iz prve ruke o utjecaju postrojenja na njihove živote. Prijavljene brige kreću se od buke rashladnih sustava i generatora koji rade 24 sata dnevno, preko potencijalnog zagađenja povezanog s elektroničkim otpadom i PFAS kemikalijama, do rasta cijena komunalnih usluga. Brockovich i njezin tim naglašavaju da se svaka prijava pažljivo pregledava, iako priznaju da se radi o podacima prikupljenim od građana koji uključuju i nepotvrđene, odnosno planirane lokacije. Stoga svaka prijava služi kao signal da nešto zaslužuje detaljniju provjeru, a ne kao konačna potvrda. Cilj nije samo evidentirati probleme, već i osigurati da "infrastruktura koja pokreće AI ne dolazi na štetu ljudi koji žive oko nje".

Žeđ za vodom i glad za strujom: ekološki otisak AI revolucije

Diskusija koju je potaknula nova karta uglavnom se svodi na dva ključna problema koja zajednicama daju stvarne razloge za zabrinutost, te jedan snažan argument koji ide u prilog ovim projektima. Prvi i možda najalarmantniji problem jest voda. Prema podacima koje citiraju i industrijski izvori i neovisne institucije poput Brookingsa, jedan veliki AI podatkovni centar može potrošiti i do 19 milijuna litara vode dnevno. Ta je količina usporediva s dnevnom potrošnjom grada koji ima do 50.000 stanovnika. Iako je ovo gornja granica širokog raspona, a stvarna potrošnja ovisi o dizajnu rashladnog sustava, čak i donja granica predstavlja ozbiljno pitanje dugoročne održivosti, osobito u regijama koje se već bore sa sušom i ograničenim zalihama pitke vode.

Drugi veliki problem je električna energija. Energetski zahtjevi ovih postrojenja toliko su ogromni da komunalna poduzeća često moraju ulagati u značajne nadogradnje dalekovoda, trafostanica i povezane infrastrukture kako bi ih podržala. Troškovi tih nadogradnji barem se djelomično prenose na račune za struju običnih građana koji možda nikada neće imati izravne koristi od podatkovnog centra. Da bismo shvatili razmjere potražnje, dovoljno je pogledati projekcije prema kojima se očekuje da će najveće tehnološke tvrtke - Meta, Amazon, Microsoft, Google i OpenAI - samo ove godine uložiti najmanje 700 milijardi dolara u AI infrastrukturu. Ta brzina rasta stvara ogroman pritisak na postojeće električne mreže.

Zid šutnje i tajni ugovori

Osim ekoloških pitanja, Brockovich ističe još jedan, možda i podmukliji problem: kronični nedostatak transparentnosti. U nedavnom gostovanju u emisiji "The Jim Acosta Show", izjavila je da su zajednice bijesne jer se osjećaju isključeno iz odluka koje se donose u njihovom vlastitom dvorištu, te da im se projekti "guraju niz grlo u tajnosti". Prema njezinim riječima, stanovnici za projekte često saznaju tek u fazi prijedloga, da bi otkrili kako su lokalni dužnosnici ograničeni u onome što smiju reći zbog potpisanih ugovora o tajnosti (NDA). U nekim slučajevima, projekti se namjerno predstavljaju kao skladišta ili logistički centri kako bi se izbjegla javna rasprava o njihovoj pravoj prirodi.

​- Mnogo je tajnosti i NDA ugovora već u vrlo ranoj fazi prijedloga - rekla je Brockovich.

Taj nedostatak transparentnosti, tvrdi ona, potiče bijes među stanovnicima koji vjeruju da se njihove brige ignoriraju. Pritisak javnosti ipak donosi rezultate. Microsoft, koji se nekada oslanjao na ugovore o tajnosti u ranim fazama razvoja, objavio je ranije ove godine da ih više neće zahtijevati nakon snažnog lokalnog otpora. Tvrtka je usvojila vlastiti okvir za izgradnju podatkovnih centara pod nazivom "Community-First AI Infrastructure Plan", obećavajući da će plaćati vlastitu električnu energiju, minimalizirati potrošnju vode i stvarati lokalna radna mjesta. Brockovich, koja desetljećima radi sa zajednicama u ekološkim borbama, kaže da stanovnici nisu protiv teških informacija. Ono čemu se protive, tvrdi ona, jest isključenost iz procesa.

​- Radim u zajednicama 30 godina - istaknula je. - Oni se mogu nositi s istinom.

Ekonomska obećanja nasuprot gnjevu zajednice

Najjači argument u korist ovih projekata je ekonomski. Za mnoge zajednice, veliki AI podatkovni centar predstavlja značajan i trajan izvor prihoda. Slučaj iz Sulphur Springsa u Teksasu, kako izvještava HeatMap News, nudi jasnu ilustraciju. Procjenjuje se da bi tamošnji podatkovni centar generirao 100 milijuna dolara godišnjeg poreznog prihoda, što je gotovo tri puta više od cjelokupnog godišnjeg proračuna grada. To objašnjava zašto se sam grad u sudskim sporovima bori za očuvanje projekta.

Ipak, ekonomska obećanja sve teže nadmašuju rastući skepticizam javnosti. Istraživanja pokazuju da se 70 posto Amerikanaca protivi izgradnji podatkovnih centara u blizini svojih domova, što je porast od 23 posto u manje od šest mjeseci. Otpor postaje sve organiziraniji i učinkovitiji; najmanje 69 lokalnih uprava donijelo je moratorije na izgradnju podatkovnih centara kako bi dobili na vremenu za procjenu njihovog utjecaja. Ulazak Erin Brockovich u ovu arenu prebacuje borbu s lokalne politike "ne u mojem dvorištu" na pitanje nacionalne ekološke pravde, podižući regulatorne i reputacijske uloge za tehnološke gigante. Nije jasno što Brockovich namjerava učiniti s prikupljenim podacima, no to je često prvi korak potreban odvjetnicima da procijene ima li osnove za pokretanje skupne tužbe. Iako zasad nema konkretnog slučaja, njezina web stranica stavlja graditelje podatkovnih centara na znanje da se njihovi postupci javno prate.

* uz korištenje AI-ja