Golemi svjetionik su već preselili: Hoće li morati i cijelu Veneciju?
Svjetionik Rubjerg Knude na sjeveru Danske, visok 23 metra, sagrađen je 1899., kada ga je od obale dijelilo približno 200 metara. Više od stoljeća poslije more je odgrizlo toliko kopna da je do ruba litice ostalo tek nekoliko metara. Zbog erozije tla, svjetionik su postavili na posebne kotače i tračnice te ga 2019. premjestili dalje u unutrašnjost. Dansko Ministarstvo okoliša, koje je zahvat poduprlo s pet milijuna kruna, u najavi operacije navodilo je da će se toranj kretati oko osam metara na sat. Svjetionik težak oko 700 tona premješten je 22. listopada 2019. približno 70 metara u unutrašnjost. Samo pomicanje trajalo je četiri i pol sata, znatno manje od prvotno predviđenih deset. Kako je tada izvijestila danska agencija Ritzau, pokazalo se da je građevina lakša nego što se očekivalo, što je ubrzalo operaciju. Zahvat je vodio lokalni zidarski majstor Kjeld Pedersen, a nakon premještanja svjetionik je učvršćen betonom na novoj lokaciji.
Ta epizoda može poslužiti kao demonstracija mnogo većeg europskog problema. Što učiniti kada se obala povlači, a uz nju ostaju kuće, kampovi, ceste i željezničke pruge? Kako piše Euronews, novo izvješće Vijeća Europe "Kako se nositi s obalnom erozijom?" poziva na pravodobno planiranje premještanja ugroženih dijelova obale. Porast razine mora, uzrokovan globalnim zagrijavanjem, nagriza vitalnu infrastrukturu, obiteljske domove i baštinu diljem svijeta. U 28 europskih zemalja, ekonomski gubici zbog erozije obale prelaze milijardu eura godišnje i mogli bi eskalirati na 800 milijardi eura godišnje do kraja stoljeća ako se ne poduzmu učinkovite mjere. Novo izvješće potiče Europu da se pripremi za preseljenje domova, poduzeća i infrastrukture s obala prije nego što bude prekasno. Europska agencija za okoliš navodi da je globalna srednja razina mora od 1900. do 2024. porasla približno 23 centimetra te da se rast ubrzava. Za kraj stoljeća projekcije ovise o emisijama: U scenariju vrlo niskih emisija vjerojatan je porast od 28 do 55 centimetara, a u scenariju vrlo visokih od 63 centimetra do nešto više od metra, u odnosu na prosjek 1995.-2014. To nisu jednake prognoze za svaku rivu, ali pokazuju zašto se budućnost ne može planirati prema obali kakvu poznajemo danas.
Događa se nekoliko procesa koji se međusobno nadopunjuju. Zagrijana morska voda širi se i zauzima više prostora. Ta se pojava naziva toplinsko, odnosno termičko širenje vode. Kada se temperatura vode poveća, molekule vode se počinju brže gibati i međusobno udaljavati, što uzrokuje da ista količina vode zauzima veći volumen. Topljenje kopnenih ledenjaka te velikih ledenih pokrova Grenlanda i Antarktike dodaje novu vodu oceanima. Kako objašnjava Europska agencija za okoliš, more ne raste svugdje jednakom brzinom, a ni tlo nije nepomično. Na sjeveru Baltika kopno se još podiže nakon povlačenja golemih ledenih masa iz posljednjeg ledenog doba, što ublažava relativni porast mora. Ondje gdje se tlo spušta, učinci podizanja mora dodatno se pojačavaju. Zato isti globalni porast ne znači jednaku prijetnju svakom obalnom gradu.
Razlikuje se i način na koji obala reagira. Na niskom terenu viša razina mora olakšava prodiranje vode u unutrašnjost, osobito kada se poklope visoka plima i olujni valovi. Pješčane plaže mijenjaju oblik ovisno o tome koliko im valovi i struje odnose, a koliko donose sedimenta. Zaštitni zidovi i druge prepreke mogu poremetiti taj prijenos materijala pa obrana jedne dionice ponekad pogoršava eroziju susjedne. Zbog toga nije dovoljno promatrati samo ugroženu kuću ili komad rive nego je potrebno razumjeti što se događa duž šireg obalnog područja i ostaviti prostor za njegove buduće promjene. Izvješće Vijeća Europe tvrdi da bi države trebale početi planirati povlačenje. To znači da bi daljnji razvoj na ugroženim područjima bio zabranjen ili ograničen, a domovi, poduzeća i imovina - uključujući ceste i željeznice - preseljeni na mjesta otpornija na klimatske promjene u unutrašnjosti. Profesorica Larissa Naylor sa Sveučilišta u Glasgowu, koja je na izvješću Vijeća Europe radila kao neovisna stručnjakinja, upozorava da tradicionalne prepreke postaju sve skuplje i manje izgledne kao trajno rješenje. U objavi sveučilišta objašnjava da ih treba promatrati i kao kratkoročnu zaštitu dok se razvijaju održiviji odgovori. Za velik dio europskih obala izvješće, prema njezinu tumačenju, vidi dugoročnu mogućnost upravo u izbjegavanju nove gradnje i premještanju postojećih sadržaja na otpornije lokacije. Euronews navodi i brojke: Procjenjuje da se u Francuskoj oko 900 kilometara kopnene obale povlači, a pogođeno je više od 500 općina. U Quiberville-sur-Meru u Normandiji, ulaganjem od 9 milijuna eura javni kamp premješten je u unutrašnjost. Općinski prihodi naknadno su se povećali za 25 posto. Francuski stručni centar Cerema opisuje širi zahvat u dolini rijeke Saâne, kojem pripada i premještanje kampa. Projekt uključuje ponovno povezivanje riječnog i morskog prostora, radove na vodotocima i staništima te poboljšanje sustava otpadnih voda. Umjesto da se razmatra samo kako zadržati jedan objekt na istome mjestu, mijenja se način korištenja čitavog područja. Prostor koji se oslobodi nije nužno izgubljen: Može dobiti novu ulogu u prihvaćanju vode i očuvanju prirode.
Europska praksa pritom je šira nego što se možda čini. Istraživači Sveučilišta u Kielu i nizozemskog instituta Deltares identificirali su 44 projekta planiranog povlačenja u 11 europskih država, s više od 8700 uključenih kućanstava. Istraživanje, objavljeno u časopisu Earth’s Future, obuhvaća i druge prijetnje, primjerice riječne poplave, pa nije riječ samo o odlasku od mora. Važan je zaključak da se većina zahvata pokretala tek nakon velikih poplava, kada katastrofa stvori politički i društveni pritisak za odluku. U nizozemskom Noordwaardu, u sklopu programa davanja više prostora rijeci, poljoprivredno područje pretvoreno je u prostor koji može prihvatiti visoku vodu. Prema prikazu Sveučilišta u Kielu, između 2006. i 2016. premješteno je oko 75 kuća, a stanovnici su mogli birati između ostanka uz prilagodbu i odlaska. Uspoređujući europske projekte, istraživači su izdvojili važnost naknada, ranog uključivanja stanovnika, jasnih odgovornosti i buduće namjene oslobođenog zemljišta. Nejasna pravila i odluke nametnute odozgo lakše su vodile sukobima i odgodama
Euronews je u travnju pisao o slučaju Venecije. Stručnjaci predviđaju da bi zaštitni nasipi mogli postati nužni kada razina mora poraste za više od pola metra, što bi se moglo dogoditi do 2100. čak i uz niske emisije stakleničkih plinova. To bi stajalo do 4,5 milijardi eura, ali ne bi bilo trajno rješenje. Pri porastu razine mora većem od pola metra moguća bi opcija bila i zatvaranje lagune širokim, ojačanim nasipom, koji bi grad mogao zaštititi od porasta mora do deset metara. Međutim, početni trošak takvog zahvata mogao bi premašiti 30 milijardi eura. Preseljenje grada, njegovih stanovnika i povijesnih znamenitosti moglo bi postati nužno ako razina mora poraste za više od 4,5 metara, što se prema projekcijama očekuje nakon 2300. godine. Trošak bi mogao dosegnuti 100 milijardi eura. Izvješće o ovom dalekom scenariju ne navode točan plan kako bi se povijesni grad i njegovi spomenici premjestili.
Znanstvenici pozivaju vlasti da ažuriraju karte rizika, uvedu i periodično preispituju zone zabrane gradnje i zaštitne zone te da izrade planove prilagodbe kojima se procjenjuju pravne, društvene i financijske posljedice različitih izbora, a sve u suradnji s najizravnije pogođenima. Preporučuju se konzultacije, informiranje javnosti i trajna politička podrška. Oko 40 posto europskog BDP-a dolazi iz obalnih regija, a 80 posto obale na niskim nadmorskim visinama izloženo je riziku od buduće erozije. Bolje planiranje i preseljenje sada, mogli bi uštedjeti značajan novac kasnije. "Europske obale su među našim najvrjednijim resursima'', kaže grčki političar i suautor izvješća Fanis Spanos. Anthony Buchanan, koautor izvješća, tvrdi da obrana europskih obala tradicionalnim metodama poput izgradnje morskih zidova postaje manje održiva zbog drastičnog porasta razine mora.
"Porast razine mora udvostručio se posljednjih godina i na putu je da poraste za još 44 cm do 2100. godine, dok oluje postaju sve intenzivnije i češće, a ekstremni olujni udari vjerojatno će se događati 20 do 30 puta češće do 2050. godine", objašnjava.
Europska komisija navodi da približno trećina stanovništva Unije živi unutar 50 kilometara od mora, a ta područja stvaraju više od 30 posto BDP-a EU-a. Vrijednost imovine unutar samo 500 metara od europskih mora procjenjuje se na 500 do 1000 milijardi eura. Uz stanovanje i turizam, ugroženi su promet, vodoopskrba i prirodna staništa. Prodor slane vode može zahvatiti podzemne zalihe i izvore pitke vode, dok gubitak močvara uklanja i dio prirodne zaštite od olujnih prodora mora.