Izraubana metafora o igri nulte sume vjerojatno vam već izlazi na uši: u ekonomskom procesu gotovo uvijek je važnija veličina kolača od toga kako se kolač dijeli.

Dakle, ne vrijedi uvijek i svuda:

(a) velike nejednakosti mogu biti indikator privilegija i renti ako tržišta i ekonomski odnosi nisu utemeljeni na principima fer igre,

(b) velike razine nejednakosti mogu djelovati na usporavanje ekonomskog rasta ako indiciraju nedostatak motivacije za poduzetništvo, motivaciju za iseljavanje, vrlo malu vertikalnu mobilnost i sl.,

(c) mjere koje istovremeno mogu povećati i ekonomski rast i nejednakosti mogu dovesti do toga da rast dohodaka ne poništi rast nejednakosti.

U Ekonomskom labu su se odlučili za naslov "O brzom smanjenju siromaštva u Hrvatskoj: rast kolača je važniji od toga kako se kolač dijeli", koji šalje poruku da je rast kolača važniji od toga kako se kolač dijeli, zbog lokalnih rasprava o porezu na dohodak koje su vođene zadnjih nekoliko godina. Kroz cijeli ciklus smanjenja progresivnosti poreza na dohodak, još od Lalovčevog povećanja praga za obračun najviše stope (2015.) do Marićevih povećanja pragova i smanjenja stopa, pokušala se nametnuti klasična priča o igri-nulte-sume. Prema toj priči, reforme u sustavu poreza na dohodak «pogoduju bogatima», povećavaju nejednakosti u raspodjeli dohotka, a u političkom žargonu se nerijetko govorilo i o reformi koja će ugroziti siromašne.

Međutim, gospodarski rast zadnjih godina dovodi do suprotnih rezultata. Šonje je još u ovom pregledu rasta plaća po djelatnostima, što je bio jedan od najčitanijih tekstova na Labu prošle godine, ukazao na posve promijenjene odnose u rastu dohodaka u ovom ciklusu. Na primjer, ad hoc pregled u spomenutom tekstu je pokazao da plaće najbrže rastu u sektorima gdje su ispodprosječne, a među najsporijim rastom plaća su plaće – u financijskom sektoru! Takav je odnos posve suprotan od raširenih uvjerenja da su slabije obrazovani ugroženi automatizacijom poslova, a gornjih 1% ili 10% su privilegirani, koji kupe sve.

Zaposleni i bogati Obame plivaju u novcu: Kako ga zarađuju i kako troše

Unatoč tome, prigovor o navodno rastućim nejednakostima, a spominje se i siromaštvo, ima osobitu težinu već nekoliko godina. Prevladava društveni ambijent u kojem su nejednakosti nametnute kao ključan društveni problem. Još od pokreta Occupy Wall Street, kada su se po prvi put pojavili transparenti «1:99», i nakon mega-popularne knjige «Kapital u XXI stoljeću» Thomasa Pikettya i njenih nebrojenih derivacija (prikaz iz 2014. ovdje), afirmirana je jednostavna logika: kapitalizam je u krizi – rastu nejednakosti – ugrožena je demokracija i inkluzivan gospodarski rast. Gornjih 1% navodno grabi sve, za gornjih 10% ostaje nešto, a ostali su luzeri.

Počelo se pisati o «angry white males» kojima su poslove preoteli Kinezi, migranti i roboti, pojavio se neo-ludizam i afirmirao se strah od imigranata «koji će nam oteti kruh i ugroziti naše vrijednosti». Pojednostavljena «logika» se koristila kao glavno objašnjenje Brexita i pobjede Donalda Trumpa. Najgore od svega, i posve suprotno namjerama Pikettya, Branka Milanovića i ostalih koji su afirmirali nova globalna mjerenja nejednakosti, stvoren je dojam da su nejednakosti posvuda eksplodirale.

Podaci su, međutim, pokazivali velike razlike među zemljama, s osobitom koncentracijom problema u SAD-u i Velikoj Britaniji gdje nejednakosti objektivno jesu društveni problem. Nije se, međutim, moglo čuti da je problem drugdje mnogo manje izražen, ili da uopće ne postoji.

Ovdje se nećemo posebno detaljno baviti problemom nejednakosti općenito. Jedan raniji Šonjin tekst o nejednakostima s pregledom relevantne novije literature može biti koristan uvod za zainteresirane, a ovdje je Brkljačina analiza rezultata prošlogodišnje Ankete o dohotku stanovništva. Analiza je pokazala da se nejednakosti u Hrvatskoj zapravo smanjuju, zaključno s podacima za 2016.

OPSCENO Kralj lososa ima 24 godine: Živi najglamurozniji život

S obzirom da u Hrvatskoj već nekoliko godina traju promjene u sustavu poreza na dohodak koje idu u pravcu smanjenja njegove progresivnosti, te s obzirom na spomenute dvojbe o tome kako će to utjecati na nejednakosti u raspodjeli dohotka, u nastavku komentiramo odabrane rezultate iz najnovije Ankete o dohotku stanovništva koju je Državni zavod za statistiku objavio na Staru godinu 2018. Anketa uključuje podatke za 2017. godinu (statističarima treba mnogo vremena za obradu ove složene i velike ankete). Rezultati pokazuju stagnaciju nejednakosti koja se kreće oko prosjeka EU i znatno poboljšanje većine indikatora siromaštva. Ovo je važno, jer u 2017. je proveden jedan važan zahvat u sustavu poreza na dohodak – najviša stopa je znatno smanjena, s nekadašnjih 42% na 36%.

Klasni pad Bogataši se najviše boje jedne stvari - što ako izgube sve?

Rezultate prikazane u nastavku treba shvatiti kao posljedicu trenutačnog ciklusa gospodarskog rasta – smanjenja nezaposlenosti i rasta plaća. Izgleda da efekti ekonomskog rasta snažno dominiraju nad redistribucijskim efektima, a preporuka je više nego jasna: karte treba baciti na mjere koje dokazano potiču gospodarski rast, dok moralno-panične pozive na oprez zbog utjecaja na nejednakosti treba uzimati sa zrnom soli, premda ih se ne smije posve zanemariti.

U nastavku prikazujemo najzanimljivije rezultate:

1. GINI koeficijent – mjera nejednakosti koja je osjetljiva na cijelu distribuciju dohotka, koja je jednaka nuli kad svi dobiju jednako, i 100 ako pobjednik uzima sve, iz godine u godinu se smanjuje – i prije i poslije uzimanja u obzir socijalnih transfera

2. Hrvatski GINI od 29,9 najsličniji je Irskom i malo niži od prosjeka EU. U EU nejednakosti su najmanje u Slovačkoj, a najveće u Bugarskoj.

3. Raspodjela dohotka po decilima vrlo je inertna, ne pokazuje nikakve znakove promjena: gornjih 10% kućanstava zahvaća 22,2% ukupne mase dohodaka, a najdonjih 10%, 2,7%, i taj se odnos praktički ne mijenja.

 4. Stope materijalne deprivacije brzo se smanjuju. Mjeri se udjel kućanstava koja ne mogu priuštiti tri ili četiri od sljedećih devet stavki koje služe kao kriteriji siromaštva (materijalne deprivacije): (1) nemogućnost adekvatnog grijanja u najhladnijim zimskim mjesecima; (2) nemogućnost da svi članovi kućanstva provedu tjedan dana plaćenog godišnjeg odmora izvan kuće; (3) nemogućnost svih članova da si priušte meso, ribu ili vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan; (4) nemogućnost podmirivanja izvanrednog financijskog izdatka; (5) kašnjenje s plaćanjem računa za režije, najam ili kredit; (6) nemogućnost kućanstva da si priušti telefon, (7) TV u boji, (8) perilicu za rublje ili (9) automobil.

5. S obzirom da su kriteriji pod (4) vrlo široko definirani, posebno prikazujemo dva koja nam se čine najzornijima, svaki iz svojeg razloga. Oba se brzo smanjuju. Jedan se kriterij čini doista kritičan – adekvatno grijanje zimi (u današnje vrijeme bi taj indikator trebao težiti nuli); udjel kućanstva s tim problemom smanjio se s 9,3% 2016. na 7,4% 2017., i to je puno previše. Jedan drugi kriterij se činio najmanje kritičan – mogućnost financiranja jednotjednog plaćenog godišnjeg odmora za sve članove kućanstva izvan mjesta boravka; i taj se pokazatelj na sreću smanjio s 61,2% 2016. na 58,2% 2017.

6. Udjel kućanstava koja otprije nisu mogla priuštiti telefon, TV u boji ili perilicu za rublje nije se mogao značajnije smanjiti jer se radi o udjelima oko 1% ili manje, tako da se gospodarski rast najviše vidi u smanjenju udjela kućanstava koja ne mogu priuštiti automobil, a čiji je udjel pao s 8,2% 2016. na 6,9% 2017.

Sada čekamo podatke za 2018. koji će biti objavljeni na sljedeću Staru godinu. Sve osim nastavka bitnog poboljšanja (smanjenja) pokazatelja siromaštva bilo bi iznenađenje s obzirom na gospodarski rast. Pokazatelji nejednakosti nas do daljnjega ne bi trebali previše brinuti. Prije svega treba brinuti o tome kako ubrzati moderan gospodarski rast zasnovan na inovacijama, rastu produktivnosti i životnog standarda. Kao što se pokazalo u protekle četiri godine, članstvo u EU otvara jedinstvenu povijesnu priliku za to. Zbog toga najavljujemo seriju od dva teksta Milana Deskara-Škrbića o efektima hrvatskog članstva u EU.

(Tekst u cijelosti preuzet s portala arhivanalitika)