Kaže Buffett, da ponudiš ljudima deset tisuća dolara da iPhone zamijene drugim telefonom, odbili bi. Kaže dalje, da ponudiš ljudima deset tisuća dolara da promijene auto koji košta sto tisuća, da kupe vozilo drugog proizvođača, pristali bi. Ali za deset tisuća dolara ne bi mijenjali telefon koji košta tisuću. Među ostalim, i zato je kupio Apple. Savjet ne tražim niti bih ga dao, pravilo je da se nikako ne smiješ zaljubiti u dionicu, ali iako više volim Android, skoro da se zaljubljujem u Apple. Iako je i po takozvanom Buffettovu indikatoru (odnosu vrijednosti tržišta dionica i BDP-a), a i po drugim indikatorima i vjerojatnosti recesije, tržište precijenjeno, pa, padnu li sve cijene za trećinu ili pola, uključujući i Apple, recimo da me to ne bi iznenadilo, svejedno se pomalo zaljubljujem u tu firmu.

OK, dok Apple uz sve ostalo što radi postaje i banka, čekajući da Tankerska plovidba isplati moj udjel u Turisthotelu, razmišljam što dalje, gledam koja bi dionica mogla biti moj novi Turisthotel. Naime, više se i ne sjećam kad sam kupio divnu zadarsku firmu. Preračunato u eure, po otprilike 160 eura. U najboljoj godini dividenda je bila skoro 27, sjećam li se dobro uglavnom oko 10, možda 15, a eto, sad dionicu nevoljko prodajem po 610.

Dividenda... Čekajući Zabinu, promatrao sam što rade najveći dioničari, vidljivi svima bez plaćanja podataka. Pa, osim što je ne čekajući da cijena padne nešto sitno kupila institucija, dokupio je i Miljenko Živaljić. Guglajte. Ne samo da savjet ne tražim niti bih ga dao, nego je više nego opasno dionicu kupiti zato što ju je kupio Netko, pa bio taj Netko i Buffett. Eto, upravo je Buffett kupio Taiwan Semiconductor Manufacturing Company, najvećeg proizvođača čipova na svijetu, pa je u idućem kvartalu, totalno netipično za njega, većinu prodao. Mora da je bilo suza. Da, nekad su i samoispunjavajuća proročanstva opasna igra.

Ne bude li povoljnijih prilika što se dionica tiče, ako unatoč svim indikatorima i crvenim lampicama cijene ne padnu, poznavajući sebe - savjet ne tražim niti bih ga dao - nije za očekivati da ću ući u minsko polje, na pamet mi pada kupiti parkirno mjesto ili garažu. Ako je to maksimum "cigle" koji mogu kupiti, maksimum kvadrata kojih je koliko ih u gradu ima, a iznajmljivanjem bih mogao zaraditi, eto, taman za režije, pa nije ni to loše.