Istražili smo: Vladin novi savjetnik za Inu ne znači ništa

Nikola Cutuk (PIXSELL)
Ugovor s prvim konzultantom o otkupu Ine nikad nije potpisan, jer cijena nije uključivala dubinsko snimanje tvrtke
Vidi originalni članak

Vlada je odabrala novog konzultanta za plan otkupa dionica Ine od MOL-a. U travnju prošle godine odabrani konzorcij, koji čine Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo Group i PBZ, bit će zamijenjen englesko-francuskom investicijskom bankom Lazard, objavili su ministar financija Zdravko Marić i energetski ministar Tomislav Ćorić u srijedu.

Navodno bez penala, jer ugovor s prvima nikad nije ni potpisan. Na pitanje zašto zamjena, ministri su, svima razumljivo, odgovorili kako su se s konzorcijem "pojavili prijepori oko shvaćanja onoga što je trebalo inkorporirati u sam ugovor o zastupanju", a "najviše po pitanju tehničkih aspekata samoga angažiranja savjetnika".

Stiže naplata Nova bomba: Hrvatska će za Inu platiti 4,5 milijarde kuna?

"Odlučili smo obaviti razgovore s ostalim ponuđačima iz prvog kruga i idemo s novim konzultantom", rekao je Marić, a Ćorić dodao da su s Lazardom definirani detalji ugovora i njihov angažman Vladu neće stajati više od devet milijuna eura. To je milijun eura više od onoga što je ponudio sad već bivši konzultant.

Zašto ugovor s njim nikad nije potpisan, javnost od Vlade dosad nije jasno čula. Prema neslužbenim informacijama iz dobro upućenih krugova, do potpisivanja ugovora Vlade i konzorcija u više od godinu i pol dana nije došlo zbog dubinskog snimanja Ine. Vlada je, kažu naši sugovornici, prvo trebala "snimiti" stanje u Ini, a onda uzeti investicijsku banku, konzultanta koji bi tražio strateškog partnera za Inu.

Cijena od osam milijuna eura, koju je ponudio konzorcij, međutim, nije podrazumijevala i dubinsko snimanje, što znači da je očito došlo do "nesporazuma" u komunikaciji.

"Počela su natezanja oko cijene, jer je konzorcij zatražio veću naknadu, u koju bi onda ulazilo i dubinsko snimanje, te su pregovori zapeli i nikad nisu uspješno završeni. Je li s Lazardom sad dogovoreno drugačije pa od tuda i milijun eura viša cijena, vidjet ćemo", kažu upućeni u problematiku. Dodaju, međutim, i to kako bi dubinsko snimanje kompanije, čak i ako je s Vladom sad dogovoreno u cijeni, ipak moglo biti problem.

"Ne može Vlada dati konzultantu da obavi dubinsko snimanje kompanije bez pristanka MOL-a. A MOL na to nikad nije pristajao. To zapravo govori u prilog činjenici da MOL nije ni spreman prodati svoj udio u Ini", kažu naši izvori.

To je, dodaju, ključno pitanje - MOL "pregovara" s Vladom oko otkupa, no zapravo iz Ine ne želi ići. Stoga se postavlja pitanje je li priča s konzultantima, kažu naši sugovornici, samo bacanje novca u vjetar. MOL-u ostanak u Ini odgovara zbog dobrog pozicioniranja na regionalnom tržištu, ovdje ima i izlaz na more, i što god da Vlada Mađarima ponudi kao otkupnu cijenu, neće im biti dovoljno.

HOBOTNICA Kako su Škegro i ekipa htjeli uzeti uzeti HEP, Inu i Agrokor

"Ako im ponudi dvije milijarde dolara, što je cijena o kojoj se dugo govori, oni će zatražiti više, i uvijek više, jer prave namjere da prodaju nema. Zato je sve ovo gubitak vremena i novca, puno novca", kažu upućeni dodajući kako novom konzultantu, taman da odmah počne s poslom, a neće, treba najmanje pola godine do osam mjeseci da obavi posao. A tad će već parlamentarni izbori biti pred vratima i priča će opet propasti.

Ministar Ćorić je puno optimističniji. Ne spominjući ikakve probleme oko ulaska u Inu na dubinsko snimanje bez pristanka MOL-a, u srijedu je rekao kako ono može završiti za šest mjeseci. Vlada, rekao je, pred MOL sa svojom otkupnom ponudom želi izići tijekom prvog kvartala 2020. godine. Na pitanje medija ima li država uopće novca za otkup, ministar Marić je odgovorio kako će o tome biti razgovora.

"O tome ćemo razgovarati, a što se tiče angažmana konzultanata, za to su sredstva osigurana. Proces dubinske revidiranosti trebao bi pružiti neke dodatne odgovore i informacije o toj ključnoj varijabli, a to je procjena samog poduzeća. U konačnici, vidjet će se je li to prihvatljivo za obje strane. To će se sve znati kad napravimo detaljno snimanje, kad sjednemo za stol", zaključio je Marić.

Vlada Andreja Plenkovića je, podsjetimo, preuzimanje Ine od Mađara pompozno, i skoro kao gotovu stvar, najavila na Badnjak 2016. Činilo se tad da je božićni dar hrvatskom narodu već pod borom. Trebalo je samo - bila je ideja koju se više ne spominje - prodati dio HEP-a da bi za otkup Ine bilo novca.

U siječnju 2017. je osnovan Savjet za pregovore s MOL-om, a s mađarske su strane počeli dolaziti signali kako su spremni prodati Inu za, najmanje, iznos koji su u kompaniju i uložili. Kako se počeo događati Agrokor, otkup Ine je pao u drugi plan, a onda je, prije točno dvije godine, i Europska komisija najavila pokretanje postupka protiv Hrvatske zbog Zakona o privatizaciji Ine.

Hitno je iz zakona trebalo maknuti pravo državnog veta u ključnim odlukama. Koji mjesec kasnije je uprava Ine predstavila analizu poslovanja sisačke rafinerije, koja je pokazala kako je pretvaranje tamošnjih kapaciteta u logistički centar najbolje rješenje. Na samom kraju 2017. i mađarski je premijer Viktor Orban poručio kako je Mađarska spremna na pravedno rješenje otkupa dionica.

UZORI Gaddafi: "Uništili smo Jugoslaviju, kao i Hitler"

U travnju iduće godine napokon je odabran konzorcij za konzultiranje, ali nije i "potpisan". Prije točno godinu dana Ćorić je rekao da će konzultanti svoju analizu iznjedriti do kraja 2018. Onda je na kraju godine rekao da je "puno bolje da se analiza dulje radi i bude kvalitetna, nego da se radi kratko pa bude manjkava".

Nije se, međutim, uopće radila, nego su trajali pregovori s konzorcijem. Sad čujemo da će, s novim konzultantom, biti gotova za pola godine. U međuvremenu, s Mađarima, s kojima smo se dosad dobrano opekli, pregovaramo i o ulasku u omišaljski LNG terminal. Spremni su kupiti 25 plus jednu (kontrolnu) dionicu terminala, što Vlada uvjetuje i mađarskim zakupom plinskih kapaciteta na terminalu.

Da je terminal poslovni, a ne politički projekt, za njega bi odavno bilo puno više međunarodnog interesa, ali ga nema. Zasad su ga zakupili samo HEP i Ina, dakle domaća i poludomaća kompanija, a nitko se iz regije i drugih europskih država nije javio. Nije se javila ni jedna od mnogobrojnih država ovisnih o ruskom plinu.

I Mađari, također ovisni o ruskom plinu, dugo su ignorirali hrvatske pozive da zakupe dio terminala, a onda su se odjednom oglasili s idejom ulaska i u vlasništvo terminala. Što ćemo im dati, po kojoj cijeni i ima li to veze s igrom koju već godinama s njima igramo u Ini?

Posjeti Express