BBC-jev komentator Bryan Borzykowski objasnio je u kratkom osvrtu nekoliko načina na koje bogati ostaju bogati. Umjesto da novac koji im naglo padne u ruke potroše na kakav najnoviji visokotehnološki dragulj, piše on, oni novac ulažu dalje u nekretnine, umjetnine, nove poslove ili nešto tome nalik. Kao primjer je uzeo izvjesnog Joshuu Colemana čiji su roditelji 2004. podigli 400 milijuna dolara prodajom jedne telekom-kompanije u Chicagu.

Istog su se trenutka stali raspitivati što da učine s tim novcem, što je dovelo do toga da danas 27-godišnji Coleman vodi tvrtku Momentum Advanced Planning koja povezuje ljude sa savjetnicima o porezu, pravu i bogatstvu. Takvi, piše dalje Borzykowski, ne bježe od ulaganja u najšašavije obveznice i poslove ili pak od kupovanja tvrtki. Skupocjene automobile i slične statusne simbole kupuju, pak, kad računaju da će im vrijednost vremenom porasti.

Pritom je naveo i nekoliko konkretnih primjera. Ian Marsh, piše, vodi tvrtku Fleming Family and Partners, osnovanu kako bi se održavalo bogatstvo Iana Fleminga. Jedna od njihovih investicija je ona u tvrtku Doric koja kupuje avione, kako bi ih potom davala u leasing velikim aviokompanijama. Jedna od takvih je Emirates Airlines. Godišnje na ime leasinga imaju povrat od devet posto. A za kupnju udjela u takvoj tvrtki dovoljno je imati 10.000 eura.

Kao jedno od boljih ulaganja izdvojio je i udjele u kupovini poljoprivrednih zemljišta, pri čemu se može računati na četiri posto godišnje, jer je svijet sve gladniji hrane, a poljoprivreda je u zemljama poput onih na Bliskom istoku izrazito pogođena kojekakvim problemima. Kao posebno dobar primjer naveo je Davida Rosea, njujorškog ultrabogatog investitora, koji se, zapravo, zabavlja time što pronalazi sasvim nove projekte.

Logika počiva na tome da se zamisli koliko bi se obogatio netko tko je uložio u Google dok je tvrtka bila tek u začecima. Rose zato ne žali novca koji ulaže u po 50 posto projekata koji tek počinju, posebno u tehnologije koje se tek naziru. Kaže da mu se događa da ulaže po 50 ili 100 tisuća dolara u svaku od između 20 i 50 novih tvrtki, da bi naposljetku dobio znatniju zaradu iz samo jedne ili dvije. Ali, zato kad ta jedna ili dvije uspiju, onda je riječ o pravoj rijeci novca.

Ulagati se može u satove, automobile, vina, umjetnine, glazbene instrumente, što god ima perspektivu da mu vrijednost vremenom raste. Mnogi na taj način kolekcionarsku strast pretvaraju u biznis. A slično je i s investicijama u nekretnine. Paul Patterson, zamjenik direktora torontskog RBC Wealth Management, objasnio je Borzykowskom da mnogi kupuju poslovne nekretnine po svjetskim centrima; New Yorku, Londonu, Parizu...

Međutim, postoje i oni koji naprosto kupe nekoliko vila diljem svijeta u kojima onda odsjedaju kad putuju po svijetu. Tako spajaju ugodno s korisnim jer računaju da će vilama vrijednost porasti, a istodobno su im stalno na raspolaganju mjesta na kojima se osjećaju udobno i na kojima su na svome kad putuju svijetom.