Dva mjeseca nakon što je nadležni sud u Londonu proglasio njegov bankrot, jedan od najvećih tenisača svih vremena pronašao je novi posao, doduše honorarni, kao šef njemačkog muškog tenisa pri Njemačkom teniskom savezu. Tako će ostati u Londonu sve do kraja Olimpijskih igara u Tokiju 2020. U priči o danas 49-godišnjem Borisu Beckeru, koji je svoj prvi Wimbledon osvojio još kao 18-godišnjak, zapravo je nevjerojatno da se uopće doveo u takvu situaciju.

Samo od nagrada za turnire koje je posvuda osvajao, ukupno mu je isplaćeno 25 milijuna dolara, što je u 80-ima i 90-ima bio veliki novac u sportu, a što je još uvijek kap u moru u odnosu na bezbrojne milijune koje je primao od sponzora, reklama, koječega drugog. U svoje vrijeme njegovo se bogatstvo procjenjivalo na, ugrubo, kakvih 100 milijuna eura.

Nikakvih poznatih poslovnih problema nije imao sve dok nije ušao u pojedine poslovne projekte, dok se u reklamama, primjerice, javljao, kao, telefonski da bi pitao: "Halo? Ovdje Boris Becker, imao bih jedno pitanje." A onda je krenulo. 2007. morao je platiti 108.000 eura na ime svog poslovnog udjela u portalu Sportgate zato što je ovaj financijski pukao 2001. Pokazalo se da je u 21. stoljeću Beckeru propadalo puno od onoga u što bi ušao. Povodom istog posla odrapili su mu još 40.000 eura kazne zbog pokušaja financijske prevare.

Slavna tenisačica Bankrot Ive Majoli: Zbog dugova bi mogla završiti na ulici

2012. morao je platiti i 800.000 eura nakon što je tvrtka New Food postala nelikvidna, a on u njoj imao poveći dioničarski udio. Još 31. ožujka ove godine bio je vlasnik tri automobilska salona za prodaju Mercedesa po Njemačkoj, nekretnina u Miamiju, Španjolskoj, a onda je sud u Londonu odlučio da se ima proglasiti Beckerov bankrot. Do danas nije poznato o kolikom je nepodmirenom dugu bila riječ, ali se zna da sud nije prihvatio Beckerovu ponudu da podigne hipoteku od šest milijuna eura nad nekretninom na Mallorci.

Poznato je i to da je bila riječ o dugu bankarima iz londonskog Arbuthnot Latham & Co iz grupe Arbuthnot Banking Group. O kakvoj je ekipi riječ pokazuje to što je ta grupa nekoć bila izlistana na Londonskoj burzi, da bi onda prešla na Alternative Investment Market, na kojoj kruže bitno manje snažne tvrtke, a usto tamo ne vrijede mnoga zakonska pravila koja vrijede na onoj velikoj burzi u Londonu, čime ta mala alternativna burza ne podliježe mnogim zakonima EU-a.

Poznato je također da je Becker od njih posudio nekakav novac u listopadu 2015., da je vratio dio, možda i veći, ali da nije uspio vratiti sve na vrijeme, te da su i banka i sud manje od dvije godine poslije zaključili da on taj novac neće moći vratiti. Svašta se čulo na sudu. I to da je nakon razvoda 2001. morao platiti 20 milijuna funti i da je sljedeće godine u Münchenu morao platiti 2,5 milijuna funti u eurima zbog porezne utaje.

2011. propao mu je propao projekt "Boris Becker Business Tower" u Dubaiju, već sljedeće godine sud u Španjolskoj sjeo mu je za vrat prvo zbog neplaćenih 225.000 funti tvrtki koja uređuje parkove, a onda još i 345.000 građevinskoj tvrtki. Sve je imalo veze s njegovim nekretninama u Palmi de Mallorci. Pa kad je Beckerov odvjetnik ponudio da londonskim bankarima novce vrati tako što će podići još jednu hipoteku na svoj posjed na Mallorci, ovi su rekli da ne vjeruju da će to uspjeti.

Sutkinja je pomalo lila krokodilske suze, prisjećajući se kako ga je gledala u mladim danima po teniskim terenima, ali da sad, eto, zabija glavu u pijesak, da ne nudi dovoljne dokaze da je u stanju vratiti dug, odbila je tvrdnju da će raspisivanje njegovog bankrota Beckera poslovno dodatno dotući, pa i u tenisu, te ga je poslala na bubanj. A kako je uopće Becker uspio spiskati stotinjak milijuna koje je posjedovao relativno nedavno?

Mirjana Lučić Tata ju je mlatio po glavi, nije se mogla češljati danima

Dio toga objasnio je njemački tjednik Der Spiegel kada je nedavno objavio podatke iz dokumenta koji su mu dopali šaka, da je preko tvrtke Forbes & Manhattan, investicijske banke iz Kanade negdje oko 2013. uložio 10 milijuna funti u naftni i plinski biznis u Nigeriji. I po svoj prilici propao i tu.

Vlasnik dionica bila je tvrtka Becker Private Office. Spiegel je još priložio i dokumente iz kojih bi se moglo zaključiti da je Becker i inače imao običaj poslovati s raznim afričkim državnicima, zasigurno i s bivšim predsjednikom Gane Johnom Mahamom, kao i da je bio u nekakvom biznisu s Laxmijem Mittalom, indijskim multimilijarderom koji se obogatio na čeliku.