Dok u Španjolskoj tisuće ljudi izlaze na ulice prosvjedujući protiv astronomskih stanarina i sve teže dostupnog stanovanja, stambena kriza postaje jedan od najvećih socijalnih problema diljem Europe. Od Madrida i Barcelone do Lisabona, Berlina i Londona, sve je više građana kojima najamnina odnosi velik dio mjesečne plaće. Ni Hrvatska nije iznimka. Ako živite u Zagrebu i imate prosječnu plaću, na stanarinu vam ode 60 posto primanja. Ako ste među onima koji zarađuju manje od prosjeka, računica je još neugodnija. 

Novo međunarodno istraživanje pokazuje goleme razlike među europskim gradovima. Prema izvješću Deutsche Bank Research Institutea "Mapping the World's Prices 2026", zaposlenom paru u Zürichu nakon stanarine mjesečno ostaje 9140 eura. U Lisabonu, na drugom kraju ljestvice, preostaju samo 253 eura. Hrvatskih gradova nema u tom istraživanju, no kombinacija domaćih podataka o plaćama i najamninama omogućuje nam da napravimo zasebnu, okvirnu računicu za Zagreb, Split i Rijeku. Ona otkriva koliko je stanovanje postalo velik teret za hrvatske zaposlenike.

Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj u kolovozu 2026. iznosila je 1543 eura. No, medijalna neto plaća iznosila je samo 1336 eura. Drugim riječima, polovica zaposlenih u Hrvatskoj primila je taj iznos ili manje. Razlika između prosjeka i medijana iznosi 207 eura, što pokazuje koliko bolje plaćeni zaposlenici utječu na ukupni prosjek. Razlike među djelatnostima dodatno potvrđuju koliko statistički prosjek može zavarati. Zaposleni u zračnom prijevozu u prosjeku su primali gotovo 2500 eura, dok oni u proizvodnji odjeće nisu dosegnuli ni 1000 eura. A stanodavca ne zanima radite li u zračnom prijevozu, proizvodnji odjeće ili trgovini. Najamnina je određena tržištem, potražnjom, lokacijom i ponudom stanova. Ona se ne prilagođava plaći podstanara.

Zagreb: Stanodavcu gotovo 60 posto prosječne plaće

U Zagrebu mjesečni najam stana iznosi prosječno 923 eura. Usporedi li se taj iznos s nacionalnom prosječnom neto plaćom od 1543 eura, stanarina odnosi 59,8 posto prihoda. Zaposleniku ostaje 620 eura. No mnogo je realističnije pogledati što se događa s medijalnom plaćom, jer ona bolje prikazuje primanja tipičnog zaposlenika. U tom slučaju stanarina odnosi čak 69,1 posto plaće, a za sve ostale troškove ostaje 413 eura. Od tih 413 eura treba platiti režije, hranu, javni prijevoz ili gorivo, telefon, internet, higijenske potrepštine i sve nepredviđene izdatke. Veći kvar automobila, odlazak zubaru ili kupnja novog kućanskog uređaja lako mogu poremetiti cijeli mjesečni proračun. Ni obitelji s djecom nisu u jednostavnoj situaciji. Troškovi vrtića, školskih aktivnosti, odjeće i obuće dodatno smanjuju iznos kojim raspolažu. 

Split: Više od 900 eura za stan, turizam dodatno pritišće tržište

U Splitu mjesečna najamnina prelazi 900 eura. To znači da zaposleniku s prosječnom hrvatskom plaćom nakon najma ostaje manje od 643 eura. Onome tko prima medijalnu plaću ostaje manje od 436 eura. Podstanarima u Splitu problem ne predstavlja samo visina najamnine nego i specifičnost tržišta. Turistički najam godinama konkurira dugoročnom stanovanju, a u dijelu ponude pojavljuju se stanovi dostupni samo izvan glavne turističke sezone.

Za zaposlenika koji u Splitu živi cijelu godinu, osobito ako nema vlastitu nekretninu ili obiteljsku pomoć, takvo tržište stvara dodatnu nesigurnost. Nije dovoljno imati novca za mjesečnu najamninu. Potrebno je pronaći stan u kojem je moguće dugoročno živjeti. Činjenica da stanarina prelazi 900 eura znači da jedan zaposlenik s medijalnom plaćom za najam izdvaja više od dvije trećine primanja. Za pristojan život praktički je nužan dodatni prihod, partner s vlastitom plaćom ili neki drugi oblik financijske potpore.

Rijeka: Najamnina i dalje odnosi velik dio plaće

Rijeka na prvi pogled djeluje povoljnije. Prosječna mjesečna stanarina iznosi 763 eura, odnosno oko 160 eura manje nego u Zagrebu. Zaposleniku s hrvatskom prosječnom neto plaćom nakon najma ostaje 780 eura. To znači da na stanarinu odlazi 49,4 posto primanja. Na temelju medijalne plaće, međutim, za stanovanje odlazi 57,1 posto prihoda, a za ostale potrebe preostaju 573 eura. Rijeka je, prema ovim iznosima, nešto pristupačnija od Zagreba i Splita, ali još uvijek vrlo daleko od grada u kojem samac s jednom uobičajenom plaćom može bezbrižno podmirivati stambene i životne troškove. Usto, razlike među kvartovima, kvalitetom stanova i vrstama najma mogu biti velike. Povoljniji stanovi ne moraju nužno biti dobro povezani s radnim mjestom, pa se dio uštede na najamnini može izgubiti na prijevozu.

Dvoje zaposlenih lakše podnosi stanarinu. Ali što je sa samcima?

Europsko istraživanje Deutsche Banka polazi od kućanstva s dvoje zaposlenih, jer je riječ o najmu većeg, obiteljskog stana u središtu grada. Ako istu osnovnu ideju primijenimo na Hrvatsku, rezultat je nešto povoljniji. Dvoje zaposlenih s prosječnim nacionalnim plaćama zajedno raspolaže s 3086 eura. Nakon najamnine u Zagrebu ostaje im 2163 eura, u Splitu manje od 2186 eura, a u Rijeci 2323 eura. Ako oboje primaju medijalnu plaću, zajednički prihod iznosi 2672 eura, pa nakon najma ostaje 1749 eura u Zagrebu, manje od 1772 eura u Splitu te 1909 eura u Rijeci.

Takva kućanstva, naravno, imaju i veće troškove, osobito ako imaju djecu. Ali zajednička primanja omogućuju znatno lakše podnošenje najamnine nego u slučaju osobe koja sama živi i sama plaća stan. Upravo je samački život jedan od najvećih izazova suvremenog tržišta stanovanja. Cijena stana ne pada zato što u njemu živi samo jedna osoba, a velik dio osnovnih režijskih troškova ne može se podijeliti. To znači da u sve većem broju slučajeva zajednički život nije samo stvar osobnog izbora nego i ekonomske nužnosti.

Koliki dio medijalne plaće odnosi stanarina?

Ogromne razlike u Europi

Europska usporedba daje još dramatičniju sliku. Prema izvješću Deutsche Bank Research Institutea za 2026., koje je obradio Euronews, Zürich je grad u kojem zaposlenom paru nakon najamnine ostaje najviše novca. Istina, trosobni stan u središtu Züricha mjesečno stoji nevjerojatnih 5502 eura. Ali prosječna neto plaća ondje iznosi 7321 euro. Kada dvije takve plaće zajedno podmire najamninu, kućanstvu ostaje čak 9140 eura. U Ženevi je situacija slična. Dvije plaće nakon podmirenja stanarine ostavljaju 8783 eura. Slijedi Luksemburg s 5890 eura.

Posebno zanimljiva usporedba dolazi iz Velike Britanije. U Birminghamu zaposlenom paru nakon najamnine ostaju 5238 eura, dok je u Londonu taj iznos samo 3148 eura. Razlog nije u znatno većim plaćama u Birminghamu, nego u razlici u stanarinama. Stan u središtu Londona stoji 4362 eura, a u Birminghamu 1949 eura.

Slična je situacija s Berlinom i Parizom. Iako su plaće u francuskoj prijestolnici veće, paru u Berlinu nakon najamnine ostaju 3554 eura, a u Parizu 3336 eura. 

Koliko europskom paru ostaje nakon najamnine?

Problem nije samo stanarina. Problem je ono što dolazi poslije

Podaci o priuštivosti stanovanja koje je u lipnju objavio Jutarnji list, pozivajući se na analizu Geozofije, pokazuju da je problem u Hrvatskoj još izraženiji kada se najmu pribroje režijski troškovi. Prema toj analizi, za stan od 50 četvornih metara s režijama u Zagrebu odlazi više od 60 posto medijalnih primanja. Split je na približno 57 posto, a Rijeka također prelazi granicu od 50 posto. Najteže je u Zadru, gdje ti troškovi premašuju 60 posto medijalne plaće. 

Takvi podaci otvaraju pitanje koliko u Hrvatskoj uopće znači rast plaća ako značajan dio povećanja progutaju troškovi stanovanja. U kolovozu 2026. prosječna neto plaća nominalno je porasla 0,2 posto u odnosu na prethodni mjesec, ali je realno, nakon uračunavanja rasta cijena, pala 0,2 posto. Na godišnjoj razini bila je realno viša 2,4 posto. Za podstanare bez vlastite nekretnine najvažnije je pitanje raste li plaća brže od stanarine, režija i ostalih životnih troškova. Kada ti izdaci rastu brže od primanja, životni standard može se pogoršavati čak i dok plaće statistički rastu.

Visoka stanarina ne znači nužno i najlošiji životni standard. Zürich je među najskupljim gradovima svijeta, ali ondje visoka primanja ostavljaju stanovnicima mnogo više prostora za ostale potrebe. U Hrvatskoj, kao i u dijelu južne Europe, problem je kombinacija znatno nižih primanja i troškova stanovanja koji zauzimaju velik dio kućnog proračuna.