U zagrebačkim poslovnim kuloarima krenula je licitacija o imenu Todorićeva nasljednika. U “kinesku varijantu”, jedinu koja Todoriću daje kakvu-takvu nadu da će ostati u sedlu, malo se tko uzda. 

Smatra se da je to blef koji bi Rusima trebao pokazati da Gazda ipak ima izlaz iz fatalne zamke. Rusi, pak, traže nasljednika.

Spominju se imena Bože Prke, šefa Privredne banke, Franje Lukovića, umirovljenog veterana Zagrebačke banke, neki navode i Slavka Linića, koji ima veliko praktično iskustvo jer hrvatsko gospodarstvo, pa i Agrokor, poznaje kao svoj džep. 

U igri su i ministar Zdravko Marić, guverner Boris Vujčić, te SDP-ov menadžer Zvonimir Mršić, kojega je “Vlada sklona stručnjacima” upravo deložirala iz Podravke, s kojom je ostvario povijesno najbolji poslovni rezultat.

Neki izvori spominju i Uwe Gregoriusa, top menadžera Siemensa, koji često boravi u Zagrebu, gdje je godinama radio i govori hrvatski bez naglaska...

“Kriza je prilika! Velika kriza - velika prilika!”, napisao je na svojem profilu znakovito Zvonimir Mršić.

Bivši predsjednik uprave Podravke je, naime, jedna od osoba koje su se proteklih dana počele spominjati kao moguća akvizicija Rusa u Agrokoru. On sam, kaže nam jedan njemu bliski SDPovac, nema ništa protiv.

Rusi na Zvonka gledaju blagonaklono jer je, unatoč svemu, uspješno otvorio rusko tržište za Podravku i s njima uspostavio odlične odnose. Sigurno je da ima neke veze tamo i da je Rusima poslana jasna poruka...

Mršić je time poručio da je on za to zainteresiran. Dokazao se na Podravci te je rekao kako bi volio neki novi angažman i izazov.

Ima tu i nečeg osobnog, jer kroz Agrokor bi se on malo mogao napiti krvi mirovincima koji su ga zeznuli po pitanju novog mandata, a znamo i koliko Podravka ovisi kao dobavljač o Agrokoru te bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi funkcionirali on i Pucar nakon svega, kaže nam jedan SDP-ovac blizak Mršiću.

No ta ideja se nekim drugim viđenijim stranačkim kolegama ne sviđa.

“Bilo bi bolje da se vrati u politiku jer ovo s Bernardićem ide potpuno u sunovrat”, kažu neki viđeniji saborski zastupnici.

A krug oko Bernardića, doznajemo, također je sa zanimanjem popratio taj status Zvonimira Mršića. Oni su, naime, mislili da se on ticao njihove krize koju imaju u stranci s obzirom na rejting, posebno nakon posljednjih Bernardićevih izjava, i da je to bila poruka njima. 

Odahnuli su kad se pročulo da Mršić navodno ima ambicija u upravi Agrokora, jer to bi Bernardiću i njegovima omogućilo puno mirnija vremena u stranci nakon lokalnih izbora. Rečenica “Kriza je prilika” veliki je hit među menadžerima.

Čim je netko izrekne ili napiše, odmah je jasno što time hoće reći.

Drago Munjiza, bivši Agrokorov menadžer, napisao ju je u istom obliku kao i Mršić. U Novom listu on je objavio jedan manifest za spas Agrokora.

"Nijedna kompanija ne može stalno biti uspješna i konstantno rasti. Nokia, Blackberry, pa čak i Apple su dobri primjeri mogućih turbulencija. Kao što je važno napomenuti da je strani kapital prisutan u važnim svjetskim kompanijama koje su nekad bile nacionalni ponos – Volvo je jedan od primjera, švedska kompanija s kineskim vlasnikom. Jasno je da bi bilo sigurnije da je vlasnik kapitalno švedska kompanija, ali u momentu teškoća jedino su Kinezi pružili ‘ruku spasa’. Inače su kineske kompanije investirale u inozemstvo prošle godine više od 200 milijardi dolara. Zaključno, ova je kriza i šok i prilika. Šok jer se otvoreno kritizira do sada neprikosnoveni ‘gospodar Hrvatske’, i to javno, jer spoznajemo da i najveći i najmoćniji može imati problema u poslovanju. Prilika se ne smije propustiti jer druge neće biti...", kaže Drago Munjiza.

Franjo Luković uspio je transformirati Zagrebačku banku iz socijalističkog poduzeća u modernu, ultrauspješnu banku zapadnog tipa. 

Luković je, premda u mirovini, vitalan, moderan, fleksibilan menadžer koji poznaje trendove, izvanserijski obrazovan i - vrlo ambiciozan.

Oni koji ga poznaju tvrde da bi se bio u stanju uhvatiti ukoštac s izazovom. Isto vrijedi i kad je riječ o Boži Prki. Mršićeva rečenica, prema kojoj je kriza Agrokora izazov, nešto je što bi, vjerojatno, svi potpisali.

Čovjek koji preuzme posrnuli Agrokor sigurno će imati višemilijunske bonuse, ali ga - uspije li - čeka i velika slava. Hrvatski menadžer koji je spasio Pevec, tvrtku na koljenima, Darko Šket, neko je vrijeme bio celebrity. 

Na kakvu slavu tek može računati čovjek koji spasi Agrokor?

Guverner Boris Vujčić zna sve ekonomske formule spasa, no upitno je bi li on iz simpatičnog turist biroa, koji iz navike nazivamo Hrvatskom narodnom bankom, otišao u srce džungle. U Agrokoru će, naime, biti gadno... 

Tu dolazimo do Slavka Linića. Linić obožava rezanja, restrikcije, kazne - on je čovjek u čijem je mozgu centar za penalizaciju natprirodno razvijen - no upitno je da li je i Linić dorastao izazovima globalnog tržišta.

“Integritet je”, kaže jedan naš sugovornik iz svijeta biznisa, “bit svega. Menadžer tvrtke mora imati liderske karakteristike: samopouzdanje, optimizam, sklonost humoru, karizmatičnost, poletnost, pozitivan stav. On potiče na akciju, komunikativan je, sposoban jasno i uvjerljivo iznijeti ideje i stavove, otvoren prema dijalogu, odlučan. Krasi ga analitičko mišljenje, sposobnost intuitivnog i kreativnog mišljenja, sklonost surađivanju, taktičnost, umijeće pregovaranja. On je nezadovoljan prosječnim, elokventan, suvisao, snalažljiv u kriznim i nepredvidivim situacijama. Slavko Linić je prestar za ozbiljno razmišljanje za takvu menadžersku poziciju. On ima dosta stručnog znanja u svojoj domeni, no on je loš komunikator, starinski tip menadžera. On je više vuk samotnjak, ne pravi team-player. Dosta je tvrdoglav, ne sluša, ne koristi participativni menadžment”.

Ruska Sberbanka nije, kako neki misle, nikakav relikt socijalizma. Ta ustanova, osnovana još u vrijeme carizma, preživjela je epohu socijalizma - bila je to jedina banka u SSSR-u - ali se nakon raspada imperije transformirala u sjajnu ustanovu. 

Sberbanka danas zapošljava 250.000 ljudi, vlasnica je Volksbanke, u rekordnom roku od njih dobivate odgovor na sve upite, pritužbe i zamolbe, a vode ih vrhunski menadžeri - ne ovi nalik na kumove Bože Petrova, nego ruski Iacocce...

Srberbanka će tražiti čovjeka koji može biti suveren barem na dvije razine. S jedne strane, on mora savršeno poznavati globalno tržište. 

Konkurenciju Agrokoru ne čine tvrtke poput domaćeg NTL-a, nego europski, ako već ne i globalni igrači - Kaufland, Lidl, Billa, Spar... 

S druge strane, taj će menadžer morati temeljito proučiti portfelj Agrokora, pa vidjeti koji će dijelovi tvrtke ostati u njoj, a koji će biti prodani. 

Potom će u onome što ostane u Agrokoru morati izvesti sve nužne racionalizacije. Dakako, paralelno s tim morat će voditi pregovore s dobavljačima, državom, bankama i sudovima. 

Jamstva tvrtki u koncernu predstavljaju cijeli jedan arhipelag - svi su jamčili za sve, ništa nije “jedan kroz jedan”, svu tu džunglu treba raščistiti. Rusi će - prema našim informacijama - tražiti neku vrstu kopije Jacka Welcha.

Riječ je o američkom turbomenadžeru koji se proslavio preuzimajući posrnuli General Electric. Jack je ušao u tog giganta koji su sačinjavale stotine poduzeća iz nekoliko gospodarskih grana. 

Glavna su mu oružja bile škare, ambicija i bezosjećajnost. On je iz General Electrica izbacio sve tvrtke, horizontalno i vertikalno, koje se nisu bavile core businessom (čini se da će svaki menadžer Agrokora očistiti portfelj koncerna od mnoštva tvrtki koje neće odgovarati budućem profilu kompanije). 

Vodeći General Electric povećao je tržišnu vrijednost tvrtke s 14 na 400 milijardi dolara. Od 1980. do 1985. godine otpustio je 112 tisuća radnika, pa zaradio nadimak Neutronski Jack, tj. neutronska bomba koja ubija sve živo, ali ne razara nekretnine. 

On smatra da su pravi ljudi važniji od pravih strategija:

"Zapošljavanje pravih ljudi na odgovarajućim radnim mjestima znatno je važnije od razvoja strategije. Ta se istina može primijeniti na svaku vrstu poslovanja. Godinama sam sjedio u uredima, prateći obećavajuće strategije koje nisu uspjele ostvariti rezultate. Imali smo sjajne planove za ultrazvuk, no uspjeli smo ih ostvariti tek kad smo našli savršenu osobu kojoj je ta ideja tekla žilama. Na teži smo način naučili da uz najbolje strategije na svijetu, a bez pravih vođa koji bi ih razvijali i poistovjetili se s njima, ne bismo dobili ništa više od atraktivnih prezentacija i mlakih rezultata. Koji je hrvatski menadžer spreman na ovakve izazove? Vrlo ih je malo, ako ih uopće ima. Hrvatska je business klasa ostala, dobrim dijelom i zahvaljujući politici, provincijalizirana, ne shvaćajući u cijelosti kakav je šok čeka ulaskom zemlje u Europsku uniju. Rusi, međutim, nisu provincijalni - imperija se vratila na veliku scenu...

Hrvatska situacija nije osobito obećavajuća. Premijer Andrej Plenković je vrlo suzdržan, a i nema puno sredstava na raspolaganju. Više od toga zabrinjava činjenica da se aktivno uključio Božo Petrov, psihijatar iz Metkovića, čija su ekonomska znanja ravna znanjima Milanovićeva ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, koji je svojedobno upropastio neku provincijsku poljoprivrednu apoteku, pa to uzeo kao krunski dokaz da raspolaže talentom koji može upropastiti i nacionalnu poljoprivredu.

To mu je uglavnom i uspjelo, no kao ministar povećao je broj vlastitih stambenih kvadrata. Petrov je navodno najprije predložio nacionalizaciju, pa se od te chavezovske ideje brže bolje distancirao, da bi potom predložio “in and out” varijantu - što bi značilo da država privremeno uđe u Agrokor, riješi krizu, pa se povuče. 

Ako na nebu stoluje Gospodin, kojemu je Božo posvećen, nadajmo se da će ga odgovoriti od te ideje - čak i kad bi bila izvediva - jer Božini “stručnjaci” iz Metkovića, kumovi i jarani, eventualno mogu spasiti proračun toga gradića, što su već jednom učinili monetizacijom lokalnog parkinga koji je dotad bio besplatan, ali svakako ne mogu učiniti ništa pametno u tvrtki te veličine. Uostalom, kadroviranja te vrste su i našu zemlju i naše gospodarstvo doveli do situacije u kojoj nas Rusi drže u šaci, a Slovačka nam služi kao nedostižan uzor. 

Već samo baratanje “stručnom” ekonomskom terminologijom (“in and out”, to bi trebalo sugerirati da se Božo Petrov ekspertski razumije u problematiku) simptom je hohštapleraja i priprema za lokalne izbore, po cijenu poigravanja s kičmom nacionalne ekonomije. 

Plenković je, nasreću, pametniji. Njegov je jezik nemoguće razumjeti bez Google Translatea, ali čini nam se da - gle, čudo! - ima stav suprotan Petrovljevom.

- Ono što je nama važno je da poslovanje Agrokora, prije svega, osigura određenu likvidnost u ovom trenutku, drugo je da se napravi kvalitetan plan restrukturiranja, a onda nakon toga i održivo poslovanje koncerna koji zapošljava ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim zemljama 60 tisuća ljudi. To baš ne sliči “in and out” ideji. Uz ovakve političare, Rusima je ipak najbolje da si nađu Jacka Welcha.