Kad god pisci ili ljudi koji sami sebe vide kao neku vrstu kreme društva počnu izgovarati rečenice kakve inače izgovaraju političari, sjetim se anegdote. Pjesnik je uzgajivaču kupusa rekao da država nema nikakve šanse dok se na kupusu zarađuje više nego na poeziji. “Ta gdje će se tvoje pjesme mjerit’ s mojim kupusom!?” odgovorio mu je uzgajivač kupusa.

”Već neko vrijeme kod nas je u izradi svojevrsni cjenik kojim bi se regulirali poslovi spisateljica i pisaca. Kažem neko vrijeme, jer je komisija koja radi na izradi cjenika nešto zastala. Međutim, napravit ćemo to, moramo ustanoviti najnižu cijenu rada na svemu onome što pisci rade. Predstavljaju tuđe knjige, gostuju u knjižnicama, gostuju na festivalima, drže radionice pisanja ili čitanja, pišu tekstove za različitu namjenu. I važno je da, kad jednom to utvrdimo, da se pokušavamo svi toga držati”, rekao je u razgovoru za tportal predsjednik Hrvatskog društva pisaca Zoran Ferić.

U prvoj varijanti, pisci će odrediti minimalnu cijenu rada, ali njihova ideja koliko bi trebali uprihoditi po kartici teksta, ili koliko posto od cijene knjige, nikoga ni na što neće obvezivati, i to će biti opća smijurija. Okladio bih se da se bar 95 posto njih smatra boljima od Ane Bučević. Eto, žena ni od koga ne zahtijeva minimalac za karticu teksta, a samo je u jednom od knjižarskih lanaca prodala više od 30 tisuća primjeraka. Ne možete li bolje od Ane Bučević, nemate pravo glasa.

U drugoj bi varijanti država ozakonila minimalac za pisce. Na više razina to bi bila tragedija. I smijurija i tragedija. Poneka poezija ili proza koja vrijedi više od kile kupusa ne bi bila ukoričena jer nakladnik ne bi mogao vratiti uloženo.

Na kraju, tu je i opcija da država naprosto otme novac punjačima proračuna i po nekom ga ključu rasporedi piscima poštujući njihovu procjenu koliko su genijalni. Tragedija. Prestaje biti smiješno.

Ulagačka klima je vrlo, vrlo važna za razvoj države. Važno je i koliko je inteligencija klasa, a koliko masa. Odluče li pisci, bili klasa ili masa, minimalac za tekst provjeriti na tržištu, sve pet. Budu li inzistirali da viša sila nametne minimalac, u većoj smo banani nego što je Sanader mislio izgovorivši onomad da smo u banani. Ljudi, mogu li se vaše “pjesme” mjeriti s kupusom? Vi recite. Nije strašno ni živjeti od “uzgajanja kupusa”, a usput pisati.