Radnik u bilo kojem kolektivu, za kojega se zna da je toliko kompetentan da može uletjeti bilo kad i bilo gdje kad zagusti, u pravilu je puno nesretniji na poslu od ostalih. Pa i u privatnom životu. Koliko god ih okolina smatra ekstremno kvalitetnima. Skupina istraživača s tri sveučilišta, Duke, Georgija i Colorado, istraživala je 400 takvih, te je otkrila masovnu pojavu kod njih da smatraju da njihovi kolege i šefovi uopće ne razumiju koliko im dodatna količina stresa teško pada.

"Ono što se izvana može činiti izrazito lakim, iznutra se može pokazati kao jako teško", napisao je jedan od istražitelja, Gráinne Fitzsimons s Dukea. Ispostavilo se da se na radnim mjestima, kad dođe do kriznog trenutka da se nešto mora brzo popraviti ili stizati rokove, svi automatski okreću na one koji pokazuju dovoljnu količinu samokontrole da u takvim trenucima ostaju fokusirani i ne gube živce.

Studija je nadopunjena i kraćim istraživanjem na primjerku od 100 parova, vjenčanih ili u nevjenčanim vezama. U tom dijelu se utvrdio sličan sindrom. Opet su se oni partneri koji pokazuju više samokontrole, a koji na poslu bivaju zatrpani radnim zadacima, pokazali kao oni na koje pada veći teret. I u jednom i u drugom slučaju pokazalo se da bi puno lakše sve skupa podnosili kad bi im bilo radni kolektiv, dakle šef ili kolege, bilo bračni partner, odavali priznanje da razumiju teret koji na njih pada.

Istraživanje je utvrdilo da vrlo često takve ljude poslom zatrpavaju bez ideje koliko je doista posla potrebno za svaki dodatni radni zadatak. Drugim riječima, nadređeni su skloni zadavati im poslove bez suštinskog razumijevanja koliko je taj zadatak doista težak, nego se naprosto oslanjaju na to da će ovaj to obaviti i tu je, što se njih tiče, kraj problema, bez obaziranja na posljedice koje radnik trpi.