Zašto nakon fantastičnog kvartalnog izvješća nisi kupio još dionica Nove ljubljanske banke?, pitao je prijatelj. "Odgovor ti je u ovom još", odgovorio sam. "Trebao si. Ne razumijem kako si to mogao propustiti", inzistirao je. "Imam Zagrebačku banku i Novu ljubljansku banku. Više nego dovoljno love mi je u bankama, nisam htio 'dotakati', savjet ne tražim niti bih ga dao", objasnio sam sebe.

Recimo da sam u posljednjih nekoliko tjedana definirao svoju igru, investitorski stil. Naime, razni su ljudi "prinosili mojoj pažnji" razne dionice. Svega je tu bilo, od umjetne inteligencije, čipova, video igrica, automobilske industrije, banaka, rudnika, energetike... U desetak sjedanja za kompjutorom i amaterskog analiziranja vidio sam se kao u ogledalu: konzerva sam na koju bi djedovi i bake, a i pokojni stari, bili ponosni. Totalno nesklon histeriji.

U Mercedes - savjet ne tražim niti bih ga dao - nisam uložio prvenstveno zato što nemam pojma o autoindustriji. Da imam ikakvog pojma, možda bih imao makar nekakvu ideju zašto tržište ne plaća više od četiri godišnje dobiti.

Proizvođača koji upravo izbacuje video igru koja će poharati tržište nisam kupio i zato što o toj industriji ne znam ništa, i zato što je prošli put kad je izbacio veliki hit bio u minusu, i zato što uprosječena desetogodišnja dobit po mojim ziheraškim kriterijima ne opravdava ni desetinu trenutačne cijene.

"Nije li ti teško gledati kako cijene dionica rastu, a ti samo stojiš sa strane?", pitao je jedan od prijatelja s kojima često razgovaram o burzi. "Nije. Zato što gledam i kako cijene padaju po 20 i 50 posto, a i zato što sam više nego zadovoljan prinosom na Zabi, s uračunatom dividendom, gotovo 25 posto, na Ljubljanskoj, također s uračunatom dividendom, gotovo 17 posto, s tim da uskoro slijedi nova dividenda. Trenutačni minus od sedam posto na Čakovečkim mlinovima me ne nervira jer. savjet ne tražim niti bih ga dao - mislim da znam što sam i zašto kupio. Recimo da sam ove godine saznao nešto o sebi. Stvarno ne težim brzom bogaćenju kockanjem, nego kupnji dobrih kompanija po cijeni nižoj od vrijednosti. Lijepo je kupiti Nvidiju 2000. godine za manje od dva dolara, držati dionicu i trpjeti sve rizike dvadeset i više godina, pa prodati za 300 ili 500, ali nije se teško pomiriti s istinom da nisam taj. Nije loša utjeha što ponekad banku možeš kupiti na pola knjigovodstvene vrijednosti", odgovorio sam.