Ako malo pogledamo hrvatske zagovornike slobodnog tržišta, vidjet ćemo da mnogi spadaju u klasične uhljebe. Sjede na nekoj državnoj katedri, beru sigurnu plaću i pristojne honorare, ne riskiraju ništa, nesposobni su za plivanje u hladnoj vodi konkurencije, ali je svima drugima najsrdačnije preporučuju... Hrvatskoj, općenito, nedostaje poduzetničkog duha. U filmu “Direktori na cesti” (Ben Affleck, Kevin Costner) vidimo kako američki čovjek reagira na besposlicu. 

U tom filmu tri menadžera ostaju bez posla. Naši bi ljudi ostali doma, uhvatila bi ih depresija, prijavili bi se na burzu, očajavali, krivili nebo, sudbinu... Amerikanci, međutim, odmah idu na tečajeve za prekvalifikacije. Jedan od njih nakon kraćeg vremena postaje krovopokrivač, drugi također pronalaze izlaz. To je vitalizam cijele jedne kulture koja ne plače, ne očajava i ne filozofira - Anglosaksonci uopće jedva imaju spomena vrijednu filozofiju, iznimka je pragmatizam - nego traži rješenja... 

Mladi ljudi koji se u Hrvatskoj odluče na pokretanje startupa, dakle inovativne tvrtke čija se globalna ambicija oslanja na lokalnu pamet  i resurse, predstavljaju neku vrstu svjetionika: oni pokazuju kako se isplati biti hrabar, samostalan, poduzetan, i ne čekati rješenja koja padaju s neba. Oni su u svemu suprotnost našoj tradicionalnoj poslovnoj kulturi. Tamo gdje stari “poduzetnici”, “tajkuni”, uzimaju stare pogone kako bi ih iscrpili do zadnje lipe, oni kreću sa “zelene livade”. 

Tamo gdje se prethodnici oslanjaju na veze i poznanstva, oni se oslanjaju na znanje. Tamo gdje prethodna generacija - koja nas je zavila u crno - mulja, krade i petlja, nastojeći pod svaku cijenu izbjeći natječaje, meritokraciju, utakmicu, konkurenciju (vidimo kako je Todorić pored države neometano stvorio monopole), oni idu u fajt. Neće svi u njemu uspjeti, osobito ne u prvoj fazi, ali ono što ih ne ubije ojačat će ih. Tko savlada sve naše prepreke mladima, poduzetnima, poštenima i sposobnima, spreman je savladati sve na svijetu. Naši su ljudi - dopustimo si luksuz male generalizacije - bistri, pametni, sposobni, ali im nedostaje institucionalni krajolik u kojem bi se poštovale legitimne procedure i pravila. No stvorit će ga...

Kako inovativnu ideju pretvoriti u unosan posao, što znači biti inovator u Hrvatskoj i gdje se vide u budućnosti, hrvatski inovatori i mladi poduzetnici Albert Gajšak i Ivan Golubić otkrit će sudionicima 2. konferencije “Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska” 29. studenog u Obrtničkoj komori Zagreb. Najveća konferencija o obrazovanju bavit će se strukovnim obrazovanjem, modernizacijom školstva i obrazovnom reformom, a ponovno će ugostiti stručnjake i ugledne govornike.

Pametne klupe Ivana Mrvoša

Idući tjedan ispred više od 800 ljudi predstavit će svoj projekt u Europskom parlamentu. Otvorio je tvrtku u četvrtom razredu srednje škole nadajući se da će zaraditi za marendu. Htio je izrađivati web stranice. Zvao je male firme, nudio im dizajn, ali nitko ih nije htio. Onda je poželio ući u nešto ozbiljnije, pa je posudio od bake 4000 kuna nadajući se da će uložiti u prostor za servis računala. No za najam prostora u novom shopping centru trebalo mu je puno, puno više. A zatim je solinskom srednjoškolcu Ivanu Mrvošu sinulo! Radit će svjetleće stolce za kafiće, s baterijama...

- Mali, jesi li ti normalan? Pa di bi ja punio sve te stolce, pa je znaš li ti koliko toga meni treba i koliko bih struje potrošio - vikao je na njega vlasnik jednog splitskoga kafića kad mu je ponudio svoje “lightshow sjedalice”.

I to je propalo. Ivan je u međuvremenu upisao fakultet, ali ga je i dalje intrigirala poduzetnička priča. Stjecajem okolnosti, sudjelovao je jedanput na nekom lokalnom skupu za mlade poduzetnike, pričao je o svojim iskustvima... Zapazila ga je novinarka 24sata i dala mu broj. 

No od posla sa stolcima i dalje ništa nije bilo. Razmišljao je puno gdje je pogriješio sa svojim svjetlećim stolcima, i zaključio kako bi, naprosto, trebalo napraviti nešto bez punjenja, dakle na solarnu energiju... Klupu? Pa da još nečem posluži? Da puni mobitel...  

Jednog dana, sav očajan, zadužen kod bake za 4000 kn, koliko je utrošio na svoje propale projekte, na Njuškalu prodaje i električnu gitaru. I pojačalo. “Bio mi je to najgori dan u životu”, kaže danas. 

Svoju prvu pametnu klupu postavlja u Solinu, premda se gradonačelnik bojao da će je netko razbiti. Zove zatim novinarku 24sata, a ona sutradan dolazi i odmah objavljuje priču! Danas Ivan Mrvoš (21) ima tvrtku vrijednu 4 milijuna eura. Nije lako došao do toga.

Kompanija koja mu je isporučila prve solare otela mu je kasnije i ideju, pa je grad Zadar kupio pametne klupe od njih a ne od Ivana.

Neki australski prevarant naručio je od njega 200 klupa pa odustao i htio samo dvije... U jednom trenutku mislio je da je sve propalo. Ali na kraju Mrvoš kaže: “Nikad nisam razmišljao o odustajanju, bez obzira na sve”.

Aplikacija za rješavanje geometrijskih zadataka

Htjeli smo napraviti aplikaciju koja će se razlikovati od projekata kakvi su se ranije pojavljivali na natjecanju App Start Contest, ispričala je Helena Radiček iz tima koji je napravio aplikaciju Angler, namijenjenu rješavanju geometrijskih zadataka. To im je i bila dobra odluka jer su Anglerom odnijeli pobjedu, ali i osvojili 20.000 kn. Velik je to uspjeh ako se zna da je ovo bio prvi zajednički projekt za ovaj mali tročlani tim. Uz Helenu, na ovoj aplikaciji koja bi mogla pomoći brojnim školarcima radili su Adrian Žgaljić te Antonio Buničić. Kako nam je ispričala Helena, iako su ovdje prvi put nešto radili zajedno, ovi 25-godišnjaci znaju se još od prvog dana studija. Helena je studirala na Ekonomskom fakultetu, a Adrian i Antonio bili su na FER-u. 

Angler je nastao tako što su računalni vid vidjeli kao tehniku koja bi im mogla donijeti prednost, a rješavanje geometrijskih zadataka iz shvaćanja da ne postoji Photomath za geometriju. Helena priznaje i kako im je upravo popularna hrvatska aplikacija, koja kroz kameru skenira matematički zadatak, pomogla da objasne drugima što radi Angler. A on uz pomoć kamere pametnog telefona rješava geometrijske probleme, kao što su računanje kutova i ostalih parametara geometrijskih oblika.

Izradili su ga pomoću metode računalnog vida, a bazira se na detekciji linija koje čine geometrijske oblike radi određivanja kutova među njima i računanja ostalih parametara koji se mogu odrediti na temelju njih. Angler prepoznaje oblike, omjere između stranica, duljine stranica i kutove među njima. Aplikacija može izračunati gotovo sve parametre vezane uz geometrijski lik te prikazati sve načine i formule kojima se može doći do traženih rješenja. Tako će korisnik, nakon što skenira željeni lik, moći vidjeti kako izračunati površinu, opseg, promjer upisane ili opisane kružnice, kako skicirati osnu ili centralnu simetriju - sve što se može izračunati za određeni objekt.

Zbog svega što može, Angler pomaže u učenju geometrije, a Helena objašnjava da on približava gradivo na jeziku koji školarci mogu razumjeti, jer se lako mogu pogubiti među brojnim geometrijskim likovima i formulama. 

- Slušamo korisnike te prilagođavamo aplikaciju prema njihovim željama. Pratimo i ponašanje u aplikaciji kroz statistiku i na temelju tih podataka nastojimo učiniti aplikaciju maksimalno korisnom - dodaje Helena. Sad rade na sustavu Android, a iPhoneu će se posvetiti kad prošire svoj tim.

Solarni paneli Kaje Pavlinić

Kroz sve ove godine moj rad na projektima kojima sam se bavila vezan je uz moj osobni cilj da unaprijedim lokalnu zajednicu i pokažem da se, uz puno truda, pa i ponešto frustracija, i u Hrvatskoj može uspjeti, ispričala je Kaja Pavlinić (21), voditeljica startupa Tinja, koji je dobio nagradu za najbolji hrvatski energetski startup na Startup Europe Awards. Tinja omogućuje da se povežu oni koji žele postaviti solarne panele s onima koji se time bave. No ovisno o položaju prema Suncu i lokaciji, Tinja će vam reći i isplate li vam se uopće solarni paneli te koliko će to koštati i nakon koliko godina će vam se isplatiti. 

- Tako potičemo konkurentno i isplativo tržište solarnih panela u Hrvatskoj. Istodobno manjim firmama nudimo platformu preko koje će moći lakše doći do kupaca - kaže studentica FER-a, koja objašnjava kako je sve počelo lani u rujnu, kad se tim okupio na Akademiji otvorenih podataka u Puli. Zbog studentskih obveza razvoj projekta je tekao sporije, a Kaja kaže da sad kreću bržim tempom i do proljeća žele imati funkcionalnu verziju projekta. Izradu svega sad financiraju sami jer, kako kaže Kaja, financijska pomoć znači i obaveze, koje u ovoj fazi nisu spremni prihvatiti. Dodaje da je bilo ponuda i za inkubaciju projekta u stranim inkubatorima, što je odbila zbog studija, ali i želje da Tinju zadrži u Hrvatskoj. No prošli su program Zagrebačkog inkubatora poduzetništva. Osim tehnologije, Kajin popis interesa je iznimno dug, pa je sudjelovala na konferenciji o migrantskoj krizi u Budimpešti, a prošla je i američki program gdje je učila o međunarodnim odnosima. Lani je pokrenula i Integritas, inicijativu koja se bori protiv akademskog nepoštenja. 

Električni bicikl Ivana Golubića

Ovo je prvi pravi pametni bicikl, rekao je Ivan Golubić (21) iz Pisarovine za svoj električni bicikl Grunner, koji mu je nedavno donio i zlatnu medalju na sajmu inovacija IENA u Nürnbergu. Kaže kako tu tvrdnju opravdava softver koji su razvili, a koji pomaže biciklu da optimizira vožnju i uz pomoć strojnog učenja ostvaruje ekstremni doseg od 350 kilometara jednim punjenjem iz relativno male baterije od 6,5 kilograma. Osim što se puni 45 minuta, ovaj je bicikl prilično siguran. Stalno je spojen na internet preko 3G modula i vlasnik uvijek može znati gdje je, tko ga vozi te vidjeti status bicikla i zaključati ga ili ugasiti - i to sve preko aplikacije koju su sami razvili. Čak su i ručice na volanu pametne, pa će vibrirati ručica na onoj strani na kojoj se približava automobil. 

- Bicikl je trenutačno kompletan proizvod koji je predstavljen tržištu, a dosad imamo 12 narudžbi - otkrio je Ivan i rekao da će u ovoj prvoj seriji proizvesti 20 bicikala, a dva će otići u SAD. Mladi poduzetnik u isto vrijeme radi i na novoj verziji bicikla te pregovara s potencijalnim ulagačima u njegovu tvrtku Mobile Vehicle Technology. Kod njega već radi osmero ljudi, a Ivan naglašava da im fokus nije izrada bicikla nego razvoj modularne elektronike i softvera za električna vozila, ali i druge primjene u transportu i prometu.

- Na samom biciklu su gotovo svi dijelovi naši - koristimo standardne vilice, suspenziju, sjedalo i sl., kako bi bili što više prilagodljivi, ali ostatak poput elektronike, okvira bicikla i sl., radimo kod nas, tako da ovakav bicikl nije moguće nabaviti putem interneta i sastaviti - rekao je Ivan na komentare o tome da se radi o proizvodu koji se može jednostavno naručiti online i sklopiti. Tako je i za dizajn bicikla zadužen hrvatski dizajner s diplomom visoke škole dizajna u Milanu i iskustvom rada u Lamborghiniju. Ivan otkriva da je sam radio aplikaciju za bicikl, ali i da u timu svi rade transfer znanja kako bi pokrili razna područja.

- Uvijek, u svakom poslu, ima uspona i padova, tako je bilo i s Grunnerom, ali postoje ljudi koji prepoznaju i dijele viziju, to potvrđuje i ovaj tim - rekao je Ivan na pitanje je li bilo trenutaka u kojima je mislio da neće uspjeti. 

- Smatram kako je pred nama zaista pozitivna budućnost, ali svakako su temelji čvrsto građeni i mnogo toga smo naučili kroz razvoj - dodaje Golubić.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Pametni ležeći policajci Bože Jovanovića Bartulovića

Na ideju našeg projekta Smart speed bumper (pametni ležeći policajac, op.a.) došli smo na satu fizike, rekao je Božo Jovanović Bartulović, koji je objasnio kako su imali nekoliko ideja, ali su se fokusirali na razvoj ležećeg policajca koji se može postaviti preko kolnika da bi primorao vozače da uspore.

- Naš ležeći policajac leži na oprugama i ima klinove koji zapravo podržavaju njegovu težinu. Radar smješten u blizini bilježi brzinu vozila koje mu prilazi i šalje informaciju hoće li ga spustiti pri prelasku vozila ili će ostati blokiran, odnosno normalan ležeći policajac - pojasnio je Božo i dodao kako je dio sustava i elektronika koja se nalazi u stupiću pored “policajca”. Za svoj projekt su Metkovci Božo, Ivan Pavlović i Frano Rajić osvojili i drugo mjesto na natjecanju Ideja godine.

Kako pojašnjava Božo, njihov je sustav zamišljen da spašava živote, pa bi mogao komunicirati s vatrogasnim i vozilima Hitne pomoći kako bi “policajac” za njihova vozila ostao spušten. 

- Velik problem je kad Hitna pomoć treba proći preko ležećeg policajca, kad čovjek ima samo infuziju u ruci i vozilo mora puno usporiti. Tako da tu svojim rješenjem štedimo minute, sekunde koje znače život - dodali su mladi Metkovci. 
Trojac se u međuvremenu preselio u Zagreb, gdje Božo studira ekonomiju na ZŠEM-u, a Ivan i Frano su na FER-u. 

- Ja i Ivan živimo zajedno, Frano je u studentskom domu, ali smo i dalje nerazdvojni, viđamo se gotovo svakodnevno i ne odustajemo od naših ideja i pametnih ležećih policajaca - nastavlja Božo i naglašava da je za ovakav projekt potrebno više od njih trojice.

- Tehnologija funkcionira, imamo mali prototip koji radi. Stvar je u tome da to tehnički bude trajnije. Trebaju nam ljudi koji imaju više iskustva od nas u samoj izradi. Trebaju nam ljudi sa strojarstva i FER-a - poručuju mladi Metkovci. Iskreno se nadaju da će njihova revolucionarna ideja zaživjeti u što skorije vrijeme. Potencijalno zainteresiranih ima, ali ništa konkretno nisu razgovarali i ne bi željeli izlaziti u javnost s imenima mogućih partnera i ulagača. Dok je u Metkoviću na vlasti bio Most, imali su obećanje da će ih grad pratiti u realizaciji, no sad nisu sigurni da će pametni ležeći policajci zaživjeti ovdje.

Uzgoj hrane u kontejnerima Tonija Dabelića 

Iako mu je tek 16 godina, Riječanin Ante Toni Debelić osmislio je futuristički projekt koji predstavlja pogled u budućnost uzgoja hrane. U običnom brodskom kontejneru veličine 28 kvadrata Debelićev projekt omogućio bi uzgoj hrane za koju bi klasičnim načinom trebalo 2200 kvadrata, a pritom se štedi i do 95 posto vode. GrowCity mu je donio pobjedu na natjecanju Ideja godine, a Ante objašnjava kako nije očekivao da će se projekt tako brzo razvijati nakon natjecanja. 

- Otvorilo se mnogo novih opcija, GrowCity je doživio neke promjene, a i ja sam kao poduzetnik izuzetno puno napredovao te skupio puno pozitivnog iskustva i vrijednog znanja - ispričao je mladić, koji dodaje da mu je puno ljudi pomoglo kako bi izbjegao početničke greške poduzetnika. Otvorio je i tvrtku te radi na zaštiti dijelova projekta, a već je skupio i sredstva kako bi početkom sljedeće godine počeo raditi na prototipu. 

- Radi se o 100 posto prijenosnom sustavu uzgoja hrane. Neovisno o vremenskim uvjetima ili vanjskim faktorima, bilo gdje u svijetu možete uzgajati hranu - kaže Ante, koji misli da bi ovo bilo idealno za sušna područja poput sjeverne Afrike ili Bliskog istoka, ali i kod humanitarnih i prirodnih katastrofa. 

Sad pregovara s tri potencijalna investitora iz inozemstva, ali ako i dođe do strane investicije, odlučan je projekt realizirati u Hrvatskoj. Jedan od tih investitora je u Kataru, kamo bi Ante uskoro trebao otputovati. 

- Uzbuđen sam, ali pozitivno. Dobro sam pripremljen pa me nije strah. Idem bez nekih posebnih očekivanja. U najboljem slučaju firma će dobiti investitora, a u najgorem ja ću, kao poduzetnik, dobiti vrijedno iskustvo - rekao je mladić, koji se nada i putovanju na Filipine. Upravo je tijekom boravka tamo i posložio ideju koja je izrasla u ovo danas. Naime, velika prometna gužva u Manili navela ga je na razmišljanje o tome kako bi se problem prijevoza hrane od udaljenih mjesta uzgoja do gradova mogao poboljšati.Trebalo mu je oko pet dana, tj. 20-ak sati, da na desetak stranica napiše poslovni plan. Inače, ovaj sustav nije njegov prvi nagrađeni projekt.

U skladu s vremenom u kojem odrasta, Ante Toni Debelić, koji sve ideje gradi na principima robotike i automatike, koje ga zanimaju još od predškolske dobi, već je iskušavao ideju s posudama za cvijeće koje automatski zalijevaju bilje.

- Da se nisam susretao s mentorima u svojem školovanju, obrazovanje na moj uspjeh ne bi ostavilo neku ulogu - otkrio nam je gimnazijalac, koji je zahvalan profesorima na potpori, ali i smatra da bi škola trebala biti fokusirana na potrebe pojedinačnih učenika i pružati prostor da ostvare svoje potencijale i usavršavaju se u područjima koja ih zanimaju.

Senzori za vrtiće Matije Srbića

Pametni senzori Noomly, koji se mogu postaviti na svim izlaznim vratima, do kraja godine bi trebali početi čuvati djecu u jednom privatnom vrtiću u Zagrebu. Čim dijete prođe pored senzora prema potencijalno opasnome mjestu ili prema izlazu, senzor šalje obavijest na mobitele odgojitelja. Ove senzore, koji će biti dodatni čuvari djece, sa svojim timom razvija Matija Srbić (24) iz Siska, koji je u cijelu priču krenuo prošle godine, dok je još bio student na FER-u. Ispričao je kako je razmišljao o nečem svojem, što bi radio, a da još ne postoji. Ideja mu se rodila uoči jednog startup natjecanja i nakon što je pogledao reklamni video o nesrećama u kućanstvima. 

- Shvatio sam da trenutna rješenja za zaštitu doma imaju određene nedostatke i da se nesreće i dalje događaju. Odlučio sam pokušati napraviti nešto da povećam sigurnost doma i pomognem roditeljima u stresnoj svakodnevici - rekao je Matija. Tako je došao na ideju za senzor koji bi u domu roditelji mogli postaviti na manje sigurnim mjestima i kraj izlaza. Za razliku od običnih senzora, Noomly razlikuje dijete od odrasle osobe i reagira samo kada dijete krene prema opasnome mjestu, a zbog uskog područja djelovanja reagiraju kad je dijete stvarno u potencijalnoj opasnosti. Senzor ima i protuprovalni način rada, koji se može uključiti noću ili kad nema nikog doma.

Matija nam je rekao kako glavnu primjenu za sada vidi u vrtićima, a nekoliko vrtića u Zagrebu već ga je kontaktiralo. Nakon testova u Zagrebu, planira ponuditi Noomly i ostalim vrtićima u državi. Verziju za kućanstva roditelji bi mogli kupiti krajem sljedeće godine, otkriva Srbić. Da zna da je na dobrom tragu, uvjerio se kroz brojna startup natjecanja, na kojima su odnijeli pobjede, a bili su i na finalu Microsoftova Imagine Cupa u SAD-u. 

- Iskustvo koje smo stekli na ovim natjecanjima je neprocjenjivo. Upoznali smo mnoštvo stručnjaka koji su nam svojim znanjem i iskustvom pomogli u usavršavanju ideje - rekao je Matija. Kroz ta su natjecanja inače prolazili pod imenom Juvo, koje su nedavno promijenili. Naime, u prvoj fazi Juvo je bio plišana igračka, koja više nije glavni dio sustava i planiraju ga razviti tek u nekoj od sljedećih faza, ali otkrili su i kako je na tržištu bilo nekoliko proizvoda s istim imenom. 

- Ime Noomly smo izabrali jer znači ‘maleni dječak’ i zato što je nešto što bi svako dijete moglo promrmljati - pojasnio je Matija, koji dodaje kako je cijeli projekt još u razvoju, pa ne generira prihode. Kroz natjecanja su prikupili dio financija, ali nedovoljno da bi uz ulaganja u razvoj imali i za vlastite plaće, pa rade i na drugim projektima, no nadaju se da će se uskoro financirati samo od Noomlyja. Uz Matiju, koji vodi projekt, u timu su Igor Armuš (28), koji radi na razvoju aplikacije, te Ivan Kunjašić (24), koji je zadužen za dizajn Noomlyja. Ivor Turčin (25) zadužen je za digitalni marketing, a najnoviji član tima je Željko Krpetić (37), koji radi na samom senzoru.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

MyBeeLine aplikacija za pčelare Zorana Antolovića

Iako su pčele jako važne za naš ekosustav, pčelarstvo kod nas još ne iskorištava sve mogućnosti koje tehnologija pruža, rekao nam je Zoran Antolović (25), jedan od osnivača startupa MyBeeLine, koji digitalizira pčelarstvo i dovodi ga u moderni svijet aplikacija i pametnih telefona. Njihov startup danas ima gotovo 2000 korisnika, uzgajivača pčela, iz cijelog svijeta, a među njima su i Amerikanci, ali i Australci.

Sve je krenulo još 2014. godine, prisjeća se Zoran, kad je njihov prijatelj Davor Vrandečić razmišljao o rješenju za praćenje podataka o svojim pčelama. Zoran je rekao kako su on, Luka Klancir i Alen Huskanović isprva bili rezervirani, no počeli su raditi na sustavu BeeRM, koji će pčelarima olakšati aktivnosti te im omogućiti učinkovitije pčelarenje, ali i indirektno utjecati na njihovo očuvanje i zaštitu.

Naime, pčelari su podatke obično bilježili na papirima, u bilježnicama ili na samim košnicama, kaže Zoran i pojašnjava da se ti podaci nisu mogli jednostavno analizirati. Njihov sustav služi kao zamjena za papir i olovku i sastoji se od mobilne i web aplikacije. Pčelar uz skeniranje koda s košnice i uz nekoliko unosa na mobitelu može imati precizno napisane sve podatke poput broja okvira legla/meda, je li vidio maticu i tragove bolesti - i sve te podatke može ponuditi i za razna znanstvena istraživanja. 

Cijeli su projekt predstavili na raznim startup i studentskim natjecanjima, a pozitivne reakcije pokazale su im da postoji velik interes i projekt je prerastao studentsku aplikaciju, pa im je tako danas 40 posto klijenata iz inozemstva. No naglašavaju da su fokusirani na regiju te sve aktivnosti rade isključivo u Hrvatskoj i okolnim državama, a nove korisnike privlače preko MyBeeLine portala s novostima iz svijeta pčelarstva, ali i na sajmovima. Htjeli su da aplikacija bude pristupačna manjim pčelarima, pa korisnik koji želi pratiti do 30 pčelinjih zajednica može besplatno koristiti njihov softver, rekao je Zoran. 

- Pčelarstvo je puno više od proizvodnje meda, stoga je potencijal iznimno velik. Kvalitetno prikupljene i obrađene informacije mogu dovesti do novih zaključaka i saznanja o pčelarstvu, zbog čega planiramo još veću suradnju sa znanstvenicima te s proizvođačima preparata i lijekova za pčele - kaže Zoran, koji dodaje i da planiraju razvoj novih mogućnosti, ali i povezivanje opreme poput raznih senzora. 

Cijeli projekt dosad su financirali samostalno. Početni kapital prikupili su kroz nagrade koje su ovi 25-godišnjaci osvojili na natjecanjima, ali i uz vlastita ulaganja. Ne razmišljaju o ponudama za ulaganje već žele napraviti proizvod koji će biti samoodrživ, a o investicijama će razmišljati kada dođe na red ozbiljna ekspanzija na daleka i tržišta poput Kine. Trojac koji je pokrenuo MyBeeLine upoznao se još na studiju na varaždinskom FOI-ju. 

Robotski pauk Marina Trošelja

Najsretniji sam kad vidim radost na dječjim licima kad vide robota, jednostavno se raspamete. Primjerice, danas je jedno dijete nakon vožnje robota reklo mami da mu je to bilo najboljih pet minuta u životu. Upravo su to ti trenuci zbog kojih radimo to što radimo, rekao nam je Marin Trošelj, voditelj tima koji radi već nekoliko godina na razvoju STEMI-ja, online platforme koja djecu uči robotici, programiranju, matematici i 3D modeliranju, a robotski pauk hexapod bio je prvi njihov projekt. Zbog njega su dobili i niz nagrada, ali kako kaže asistent Odjela za informatiku Sveučilišta u Rijeci, njihov cilj nije osvajanje nagrada već inspiriranje drugih na stvaranje i kreiranje.

Dodaje kako ga se jako dojmilo saznanje da su djeca robote vidjela na televiziji, a potom i nagovorila roditelje da ih dovedu na ARCU kako bi ih vidjeli izbliza. Svoj najveći uspjeh vidi upravo u tome, a sama nagrada je samo šlag na torti. Njihov robot samostalno se sastavlja kod kuće te se pritom uče osnovni principi robotike, 3D modeliranja, programiranja pomoću mobilnih aplikacija i mnogi drugi, a namijenjen je djeci starijoj od 13 godina.

Trošelj kaže da se ideja za STEMI, platformu za učenje, rodila jer u kampovima za nadarenu djecu u Višnjanu nije bilo mjesta za sve, pa je mislio kako bi bilo dobro da se to može proširiti. Dosad su prodali više od 300 robota u 30 zemalja svijeta. Trošelj je rekao i kako su kupci jako iznenađeni kad vide koliko vrijednosti i edukacije isporučuju, iako se na prvi pogled čini da se radi o skupoj igrački. Nakon što urone u 200 lekcija, javljaju se s oduševljenjem, kaže Trošelj, koji sa svojim timom već radi i na novom edukacijskom projektu, ali njega još drže u tajnosti. 

Konzola MARKERbuin Alberta Gajšaka

Od fakulteta sam ‘odustao’ i u potpunosti se posvetio MAKERbuinu. Ako želite polučiti uspjeh u određenom području, morate se tome posvetiti u potpunosti, kaže mladi karlovački inovator Albert Gajšak (19). Ne planira u skorije vrijeme upisati fakultet i ne protivi se tradicionalnom obrazovanju nego misli da mu je ovo sad bolji izbor. Nakon što je za svoju edukativnu igraću konzolu prikupio čak 100.000 dolara na Kickstarteru, u siječnju ga čeka put u Las Vegas na CES, najveći sajam potrošačke elektronike na svijetu. 

- Očekujem još veće širenje MAKERbuina i budućih proizvoda na američko tržište. Mislim da imaju velik potencijal za uspjeh u SAD-u i očekujem da će CES u potpunosti otvoriti vrata koja je Kickstarter kampanja odškrinula - rekao nam je Albert. Dosad je prodao više od 2700 malih konzola, koje treba sastaviti prije igranja, a pritom su prava prilika da mladi na njima uče o programiranju i lemljenju. Sličan je put i on prošao. Prije tri godine sastavio je vlastitu konzolu, a tad je nastao i prototip onog što je danas MAKERbuino, s kojim je obilazio sajmove i usavršavao ga.

Albert planira do kraja godine premašiti 3200 prodanih konzola. Zbog sve više posla ove jeseni je tvrtku CircuitMess preselio u puno veći prostor, za koji kaže da će im omogućiti da bolje poslože proizvodnju i skladištenje te da optimiziraju proces proizvodnje nabavkom novih strojeva. Jedan od prvih je i CNC stroj pomoću kojeg se sada ovdje proizvode i kućišta za svaku konzolu, ali i druge uređaje na kojima će raditi.

- Planiramo u drugoj polovici 2018. uz pomoć crowdfundinga lansirati novi proizvod - rekao je Albert, ali još ne želi otkriti više detalja. 

Vodootporna odjeća Filipa Mihalića

U Kinu sam prvi put morao ići s mamom jer sam bio maloljetan, no tamo su me gledali kao poslovnog partnera a ne kao dijete, priča Filip Mihalić iz Gornjega Kneginca, koji je prije dvije godine, kao 16-godišnjak, pokrenuo vlastiti modni brend Buryen. Zanimala ga je ideja o pamuku koji ne propušta vodu, pretraživao je sve informacije o tome, a u potrazi angažirao i jednu tvrtku te je na kraju ponašao kinesku kompaniju koja izrađuje pamuk koji ne propušta vodu. Ubrzo je krenuo u dopisivanje s vlasnikom, a mjesec dana kasnije stigao je i poziv da dođe u Šangaj, gdje je potpisao ugovore o suradnji i zastupstvu za Europu za odjeću s primijenjenom nanotehnologijom.

- Pri povratku iz Kine odmah sam krenuo s razvojem skica i nacrta odjeće - objasnio je ovaj mladi poduzetnik, koji razvija primarnu ideju, a onda dizajnerska tvrtka koju je angažirao njegovu ideju stavi na papir. Prošle godine je po njegovim skicama u Kini počela proizvodnja odjeće od čistog pamuka koji potpuno odbija svaku vrstu tekućine. Za mladog varaždinskog poduzetnika rade mušku i žensku odjeću, a napravili su i primjerak tekstila otpornog na kipuću vodu i ulje, što bi, kaže Filip, bilo idealno za odjeću kuhara. 

- Htio sam upotpuniti asortiman i došao sam na ideju da radimo i kožne predmete. Ubrzo sam pronašao novog poslovnog partnera u Londonu, koji ima desetak zaposlenih koji ručno izrađuju kožnu galanteriju vrhunske kvalitete od egzotičnih materijala - rekao je i dodao da sad ima artikle poput novčanika, držača kartica, maski za mobitele. Navodi da u poslu najviše problema ima s našom birokracijom, dok mu je većina kupaca iz inozemstva, posebno iz SAD-a.

WorldFoodBox Nikole Zeca

Ideja za internetsku trgovinu maturantu Nikoli Zecu rodila se nakon što je putovao u Maleziju te u Kuala Lumpuru probao sušene morske alge, koje se tamo mogu kupiti praktično na svakom kiosku. 

- Okus je drugačiji, pa sam ih nakon povratka poželio još jednom okusiti. Jednostavno sam u tom trenutku pomislio kako bi bilo lijepo te okuse približiti hrvatskom tržištu i tako sam početkom ljeta ove godine započeo izradu web stranice Top Pop Shop - ispričao je Nikola. Na njoj je glavna zvijezda WorldFood Box, paket s hranom i slatkišima iz najudaljenijih zemalja. Kako je pojasnio, ranije je kod nas bilo trgovina koji su prodavale američke stvari po visokim cijenama, koje se nisu mogle naručiti iz drugih gradova.

Ovdje se nude paketi s hranom iz svih dijelova svijeta, dolaze na kućnu adresu u roku 24 sata i plaća se pouzećem. No Nikola se nije htio fokusirati samo na hranu te je nastao web shop na kojem se nude i različite sitnice i gadgeti, ali i kaugume za poboljšavanje koncentracije. 

- Moram priznati da pri pokretanju nisam očekivao ovako dobre rezultate. Kako se radi o malom poduzeću, a potražnja je ogromna, postoje situacije kada je više od 50 posto WorldFood Boxova rasprodano - kaže Nikola, koji radi i na drugim novitetima te širenju ponude. Uz njega na projektu radi još dvoje ljudi, na koje se oslanja jer mu ovo oduzima puno vremena. Unatoč uspjehu stranice, završetak školovanja mu je prioritet, a u isto vrijeme radi i na filmu za prijamni ispit na Akademiji dramskih umjetnosti.