Tanker natovaren s 40.000 tona ruskog dizela trebao je početkom studenoga uploviti u New York i označiti početak provedbe energetskog sporazuma između Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Umjesto toga, brod već danima gotovo nepomično stoji u Atlantiku, bez potvrđenog kupca i odredišne luke. Sporazum kojim je američki predsjednik namjeravao sniziti cijene goriva pretvorio se u politički i pravni problem, a američke kompanije ne žele riskirati poslovanje s ruskom naftom.

Brod Agioi Fanendes, koji plovi pod zastavom Malte, isplovio je iz ruske baltičke luke Primorsk 22. listopada. U njegovim spremnicima nalazi se približno 40.000 tona dizela s vrlo niskim udjelom sumpora, a prema prvotnom planu trebao je stići u New York 7. studenoga. Međutim, kako se približavao američkoj obali, njegovo se putovanje počelo komplicirati. Umjesto da uplovi u luku, tanker je usporio, a zatim gotovo potpuno zaustavio plovidbu. U sustavu za praćenje brodova njegovo je odredište promijenjeno u oznaku For Orders, što znači da čeka daljnje upute.

Kako piše talijanski Corriere della Sera, pozadina ovog neobičnog zastoja nalazi se u kontroverznom energetskom dogovoru između Washingtona i Moskve. Donald Trump početkom listopada objavio je da je s Vladimirom Putinom postigao sporazum kojim bi se ruski dizel ponovno mogao pojaviti na američkom i svjetskom tržištu. Cilj je bio povećati ponudu goriva i zaustaviti rast cijena, koje su posljednjih mjeseci postale ozbiljan gospodarski i politički problem za američku administraciju.

Sporazum je najavljen 9. listopada, nakon telefonskog razgovora dvojice predsjednika. Trump je tada obećao da će Rusija odmah staviti na raspolaganje više od 300.000 tona dizela, zatim dodatnih 500.000 tona tijekom studenoga, milijun tona u sljedećoj fazi i još tri milijuna tona u kasnijem razdoblju, ovisno o mogućnostima ruskih rafinerija. Ukupno se govorilo o gotovo 4,8 milijuna tona goriva, što je Trump predstavio kao važan korak prema stabilizaciji energetskog tržišta.

Američko ministarstvo financija pritom je izdalo posebnu dozvolu kojom su privremeno ublažene određene sankcije povezane s trgovinom ruskim dizelom. No ubrzo se pokazalo da politički dogovor dvojice predsjednika ne znači i da će američke kompanije biti spremne kupovati rusko gorivo.

Američke kompanije strahuju od kaznenog progona

Problem je u tome što su Sjedinjene Države još 2022., nakon ruske invazije na Ukrajinu, zabranile uvoz ruske nafte i naftnih derivata. Zabrana je uvedena zakonom koji je usvojio Kongres, a pravni stručnjaci i dio američkih zakonodavaca upozoravaju da je predsjednik ne može jednostrano ukinuti administrativnom odlukom.

Zbog toga su se banke, naftne kompanije, trgovci energentima i upravitelji luka našli u nezavidnoj situaciji. Iako Trumpova administracija tvrdi da je trgovina dopuštena, potencijalni kupci suočeni su s mogućnošću pravnih postupaka, financijskih kazni i budućih istraga Kongresa. Rizik je dodatno povećan činjenicom da je riječ o energentima čijom prodajom Rusija ostvaruje prihode dok nastavlja rat protiv Ukrajine.

Posebno oštra bila je guvernerka New Jerseyja Mikie Sherrill, koja je upozorila upravitelje luka i naftnih terminala da ne prihvaćaju ruski dizel. Prema njezinu tumačenju, takav bi uvoz mogao predstavljati kršenje saveznog zakona, a odgovorne kompanije i pojedinci mogli bi se suočiti s ozbiljnim građanskim i kaznenim sankcijama.

Upozorenja su stigla i iz američkog Senata, pri čemu protivljenje uvozu ruskog goriva nije ograničeno samo na demokrate. I republikanski i demokratski zastupnici doveli su u pitanje zakonitost sporazuma, upozoravajući da bi njegovo provođenje moglo potkopati sankcijski režim uspostavljen zbog ruske agresije.

Sve je to dovelo do neobične situacije: ruski dizel krenuo je prema Americi, ali ondje gotovo nitko ne želi preuzeti odgovornost za njegov prihvat.

Tanker stoji, a Moskva traži kupce

Prema podacima kompanija koje prate pomorski promet, Agioi Fanendes od 9. studenoga gotovo nepomično stoji u Atlantiku. Njegova brzina pala je s približno deset čvorova na oko dva čvora, što upućuje na to da brod ne nastavlja putovanje prema unaprijed određenom odredištu. Grčka kompanija Eastmed, koja upravlja tankerom, potvrdila je da još nije određena luka u kojoj će teret biti iskrcan.

Istodobno su i drugi tankeri povezani s ruskim isporukama promijenili svoje planove. Jedan od njih zaputio se prema Brazilu, dok je drugi promijenio smjer prema Sredozemlju. Time je dodatno oslabljena mogućnost da će ruski dizel u količinama najavljenima u listopadu doista stići na američko tržište.

Američki ministar energetike Chris Wright pokušao je umanjiti važnost problema. Na pitanje zabrinjava li ga činjenica da tanker ne može pronaći američku luku, odgovorio je da ne vidi razloga za zabrinutost te da će gorivo jednostavno završiti u nekoj drugoj luci. Za Washington je, prema njegovim riječima, najvažnije da dizel uđe na svjetsko tržište, neovisno o tome hoće li biti iskrcan u Sjedinjenim Državama.

No upravo je to jedan od najvećih paradoksa cijelog sporazuma. Trump je dogovor s Putinom predstavio kao način da pomogne američkim potrošačima, a sada se sve izglednijim čini da će rusko gorivo završiti na tržištima koja su ga i ranije kupovala.

Kako ističe Corriere della Sera, priča o tankeru koji čeka u Atlantiku pokazuje koliko je teško provesti politički dogovor kada se on sukobi s postojećim zakonima, sankcijama i interesima privatnih kompanija. Američki predsjednik može najaviti sporazum, ali ne može jednostavno prisiliti trgovce, banke i lučke operatere da sudjeluju u poslovima koje smatraju rizičnima.
Putin je dobio političku pobjedu, ali ne i siguran posao
Za Vladimira Putina dogovor je od početka imao i šire političko značenje. Rusija je godinama pokušavala pronaći načine da ublaži posljedice zapadnih sankcija, a iznenadna odluka američkog predsjednika da dopusti određene isporuke ruskog dizela predstavljala je važan diplomatski uspjeh Moskve.

No energetska situacija u samoj Rusiji također je složena. Ukrajinski napadi dronovima na ruske rafinerije tijekom posljednjih godina ozbiljno su pogodili prerađivačke kapacitete i smanjili količine goriva namijenjene izvozu. Ruske vlasti istodobno su morale ograničavati izvoz pojedinih derivata kako bi osigurale dovoljno goriva za vlastito stanovništvo, gospodarstvo i vojsku.

Prema podacima koje je 12. studenoga objavio Financial Times, ruski izvoz dizela gotovo se udvostručio tijekom listopada u odnosu na rujan, dijelom zahvaljujući privremenom smanjenju ukrajinskih napada na rafinerije. Međutim, nijedna od najavljenih pošiljaka još nije stigla u Sjedinjene Države. Umjesto toga, gorivo je preusmjeravano prema drugim kupcima, među kojima su Brazil i Turska. 

Analitičari također upozoravaju da količine dizela obuhvaćene sporazumom nisu dovoljno velike da bi same po sebi značajno promijenile stanje na američkom tržištu. Sjedinjene Države troše goleme količine goriva, pa čak i uspješna isporuka prvih nekoliko tankera predstavlja tek mali dio ukupne potrošnje. Osim toga, ruski dizel ne mora nužno odgovarati svim zahtjevima američkog tržišta bez dodatne prilagodbe ili miješanja s drugim gorivima.

Dodatna je komplikacija to što rast cijena dizela nije povezan samo s ratom u Ukrajini. Energetska kriza izazvana sukobom s Iranom, poremećaji u opskrbi s Bliskog istoka i smanjene globalne zalihe također su snažno pogodili tržište. Trumpova administracija pokušala je ruskim isporukama nadoknaditi dio manjka, ali se pokazalo da samo povećanje dostupnih količina ne rješava sve probleme.

Gotovo mjesec dana nakon objave dogovora Trumpa i Putina, njegovi konkretni rezultati ostaju vrlo ograničeni. Brod koji je trebao simbolizirati obnovu energetske suradnje dviju velikih sila postao je simbol njezinih proturječja. Rusija ima gorivo koje želi prodati, američki predsjednik želi da ono dođe na tržište, ali kompanije koje bi trebale obaviti posao strahuju od posljedica.

A tanker Agioi Fanendes, s 40.000 tona ruskog dizela u spremnicima, i dalje čeka u Atlantiku, dok se ne pronađe luka koja će ga prihvatiti. U međuvremenu, ruski Rosneft ograničio je prodaju goriva na 30 litara po vozilu u gradovima i 50 litara na autocestama. Razlog su nestašice izazvane ukrajinskim napadima na ruske rafinerije.