U sjevernim lukama Norveške, poput Båtsfjorda, prizor ruskih koćarica koje iskrcavaju svoj ulov desetljećima je dio svakodnevice. No, u doba geopolitičkih napetosti, sankcija i optužbi za špijunažu, ta je slika postala simbolom složenog odnosa dvaju susjeda u ledenom Barentsovom moru. Suradnja koja je nekoć slavljena kao primjer posthladnoratovskog pragmatizma danas je opterećena sumnjama, ali unatoč svemu, trgovina ključnom robom - arktičkim bakalarom - ne samo da opstaje, već je dosegnula rekordne vrijednosti. Priča o norveško-ruskom ribarstvu napet je ples između nužnosti očuvanja zajedničkih resursa, nacionalne sigurnosti i ekonomskih interesa koji prkose globalnim podjelama, javlja Deutsche Welle. 

Okosnica odnosa leži u Sporazumu o ribarstvu iz 1976. godine, dokumentu koji je preživio pad Željezne zavjese i brojne političke krize. Na temelju njega, norveški i ruski znanstvenici i diplomati svake se godine sastaju kako bi dogovorili ribolovne kvote za zajedničke stokove. Norveška vlada, iako svjesna sigurnosnih rizika, ustraje na suradnji iz jednog ključnog razloga: očuvanja ribljeg fonda. Bez zajedničkog dogovora, upozoravaju stručnjaci, postoji opasnost da Rusija krene u nekontrolirani izlov, što bi moglo dovesti do kolapsa populacije bakalara u Barentsovom moru. Ta se suradnja stoga smatra nužnim zlom i jednim od najuspješnijih modela održivog upravljanja morskim resursima.

No, pregovori za 2026. godinu bili su sve samo ne rutinski. Opisani kao "rekordno dugi i teški", odražavali su zategnute odnose dviju zemalja. Ipak, nakon iscrpljujućih razgovora, dogovor je postignut. Ukupna kvota za sjeveroistočni arktički bakalar za 2026. godinu određena je na 285.000 tona, što je smanjenje od 16 posto u odnosu na prethodnu godinu i najniža razina još od velike "krize bakalara" s početka devedesetih, kada su zalihe bile desetkovane. Norveškoj je pripalo 139.827 tona, a Rusiji nešto više, 145.173 tone.

"Dogovor je posebno važan u vrijeme kada smo imali značajno smanjenje kvote za bakalar tijekom nekoliko godina. Sada smo postavili kvotu za 2026. na razinu koja doprinosi obnovi stoka", navodi se u priopćenju norveške ministrice ribarstva i oceana Marianne Sivertsen Næss.

S druge strane, ribari će moći loviti više vahnje, čija je kvota povećana za 18 posto na 153.293 tone. Kvota za grenlandsku ploču ostala je nepromijenjena na 19.000 tona, dok je komercijalni ribolov kapelana za 2026. u potpunosti zabranjen zbog nedovoljne biomase. Jan Roger Kerbukt, čelnik Norveške udruge ribara, pozdravio je dogovor kao "vrlo važan" za industriju, ističući kako je ključno da je suradnja u upravljanju resursima osigurana unatoč svemu.

Pukotine u ledu: Sankcije i optužbe za špijunažu

Iza kulisa diplomatskog uspjeha tinjale su duboke nesuglasice. Pregovore je, prema priznanju same ministrice Næss, obilježila norveška odluka o uvođenju sankcija protiv dviju velikih ruskih ribarskih kompanija, Norebo i Murman Seafood Company. Norveška je time slijedila potez Europske unije, koja je u svibnju 2025. uvela sankcije u sklopu svog sedamnaestog paketa, optužujući tvrtke da koriste svoje komercijalne ribarske operacije kao paravan za špijunske aktivnosti.

Zabrinutost nije samo na razini EU. I sama Norveška obavještajna služba upozorila je da se ruski ribarski brodovi mogu koristiti za špijunažu i mapiranje kritične infrastrukture. Prema navodima europskih dužnosnika, plovila povezana s ovim tvrtkama bila su dio šire hibridne kampanje usmjerene na nadzor ili potencijalnu sabotažu podmorskih energetskih i komunikacijskih kabela. Kao jedan od primjera naveli su koćaricu tvrtke Murman, Melkart-5, koja je operirala u blizini oštećenog podmorskog kabela kod Svalbarda. Slično tome, nekoliko plovila tvrtke Norebo zabilježeno je kako se zadržavaju u blizini zapadne pomorske infrastrukture na način koji nije u skladu s uobičajenim ribolovnim aktivnostima.

Rusija je oštro prosvjedovala, tvrdeći da su sankcije nezakonite i da krše duh sporazuma iz 1976. godine. Prema zapisnicima sa sastanka, ruska je strana zaprijetila potpunim povlačenjem iz pregovora i Zajedničke norveško-ruske radne skupine za ribarstvo. Norveški pregovarači su, s druge strane, ustrajali na tome da su sankcije u skladu s norveškom vanjskom politikom i pravnim okvirom sporazuma. Obje su kompanije javno odbacile optužbe kao politički motivirane i neutemeljene, a Norebo je pokrenuo i pravni postupak pred Općim sudom EU-a. Unatoč teškim riječima, suradnja nije prekinuta, a dvije su strane čak dogovorile zajednički istraživački program za 2027. godinu.

Norveška vrata za ruski bakalar

Paradoksalno, dok se na visokoj razini vode rasprave o špijunaži, na dokovima sjevernonorveških luka posao teče kao da se ništa ne događa. Ova trgovina moguća je zbog ključne iznimke u norveškom režimu sankcija. Dok je većini ruskih brodova zabranjen pristup, ribarskim je plovilima dopušteno pristajanje u tri luke: Kirkenes, Båtsfjord i Tromsø. Odluka je donesena kao kompromis, no za male obalne zajednice poput Båtsfjorda, ona znači opstanak.

Ovdje su ruski brodovi slamka spasa. Bez njih, kažu mještani, tvornice bi se mogle zatvoriti. "Da nema Rusa, ne bi bilo ni posla. Ovdje radim već 45 godina. Bez Rusa možemo zatvoriti", jednostavno objašnjava Svein Henriksen, radnik u jednoj od tvornica.

Njegov šef, Frank Kristiansen, direktor tvrtke Båtsfjord Sentralfryselager, potvrđuje tu sumornu sliku. "Ako Rusi prestanu dolaziti, gubimo polovicu sirovina. Tada bismo morali otpustiti radnike", kaže Kristiansen, dodajući kako oko 50 posto ribe koju njegova tvrtka zaprimi stiže s ruskih koćarica. On smatra da vlada u Oslu, udaljena stotinama kilometara, ne razumije njihovu situaciju.

A posao je i dalje velik. Prema podacima Norveškog statističkog ureda, 2025. je bila rekordna godina za ruski bakalar u Norveškoj. Iako je količina iskrcane ribe pala na 14.000 tona s 20.000 tona iz 2024., zbog rasta cijena ukupna vrijednost ruskog uvoza dosegla je otprilike 90 milijuna eura. Riba je tako postala najvrjednija uvozna kategorija iz Rusije. No, kombinirani učinak sankcija i nižih kvota već se osjeća početkom 2026. "Razine aktivnosti značajno su pale. Manje je ljudi na poslu, neki su privremeno otpušteni. Za nas to znači smanjenje radnog kapaciteta od 40 posto", kaže Kristiansen, naglašavajući kako nije nužno protiv sankcija, ali da lokalnoj industriji nedostaje kompenzacija od države za pretrpljene gubitke.

Pravna zaobilaznica i neizvjesna budućnost trgovine

Ključni razlog zašto je ova trgovina tako unosna leži u pravilima o podrijetlu robe. Jednom kada se ruski bakalar iskrca i preradi u norveškim pogonima, on može biti označen kao "norveški proizvod". Kao takav, on se legalno izvozi na tržište Europske unije, zaobilazeći tako izravne sankcije koje bi se primjenjivale na uvoz ruskih ribljih proizvoda. Ova praksa, iako zakonita, izazvala je zabrinutost unutar EU-a jer se smatra da potkopava učinkovitost sankcija protiv Moskve.

Kao primjer, prema javno vidljivim podacima za 2024., Hrvatska je iz Norveške uvezla, odnosno Norveška je u Hrvatsku izvezla, oko 316.713 kg sušenog bakalara - dakle oko 317 tona. Vrijednost tog uvoza bila je oko 9,42 milijuna USD. To je kategorija HS 030551 - sušeni bakalar, nedimljeni. Nema evidencije koliko tog "norveškog bakalara" danas čini onaj koji je zapravo "ruski", ali velika je vjerojatnost da dobar dio jest.  

Međutim, ovoj "norveškoj zaobilaznici" možda se bliži kraj. Europska komisija je nedavno predložila novi, 21. paket sankcija protiv Rusije, koji po prvi put izravno cilja na ribarski sektor. Prijedlog uključuje potpunu zabranu uvoza ruskog bakalara na tržište Unije. Ako se usvoji, ova mjera bi zatvorila ključni kanal kojim ruska riba stiže do europskih potrošača i značajno promijenila dinamiku trgovine u Barentsovom moru. Za norveške obalne zajednice koje ovise o preradi ruskog ulova, to bi bio težak udarac. Budućnost suradnje koja je preživjela i najhladnije dane povijesti sada je neizvjesnija no ikad, uhvaćena u mrežu globalne politike iz koje se teško izvući.

* uz korištenje AI-ja