Zašto je nužno potrošiti šest milijardi funti za ubrzavanje europskih vlakova ako za samo milijardu u njima najljepše žene i muškarci na svijetu mogu posluživati najbolju hranu na svijetu. Ostalo bi još dovoljno novca, a tad bi svi željeli samo usporiti vlakove, pita se Rory Sutherland, marketinški stručnjak.

Također, istraživanja u prometu dokazala su da, ako netko vozi unutar ograničenja brzine i pokaže mu se smješko, on će opreznije voziti. Daleko lošije na vozače utječu postavljene kamere zbog kojih uvijek osjećaju grižnju savjesti.

"Velikim korporacijama ili vladama ponekad traženje jednostavnih rješenja postaje problem. Zato troše puno više novca na marketing zbog sitnica, koje zapravo i nisu potrebne", tvrdi Sutherland. 

Jednostavna rješenja u našoj glavi su problematična jer za velike probleme uvijek očekujemo i velik posao koji će ih riješiti. 

Bihevioralna ekonomija pokazuje da, ako za neki problem imamo velik budžet, očekujemo da ćemo morati uvijek potrošiti sve.

"Vlade očekuju mehanička rješenja, odnosno da će rezultati biti jednako veliki kao novac i trud koje su u njih uložili. Takav model jedino je moguć u proučavanju klime, gdje će pasti kiše koliko vode ispari", kaže Sutherland.

O strategiji tvrtke ovisi koliko će novca potrošiti za stvari koje imaju veći efekt. Konzultacije s drugima najčešće su gubljenje i novca i odmicanje od zadanog cilja.

Zato bi svaka vlada i tvrtka trebala imati direktora ili ministra zaduženog za detalje. Njihova uloga bi bila tražiti rješenja za neke probleme bez puno novca. Morali bi naći rješenja ili stvari koje bi olakšale život.

"Svjestan sam da neće pronaći puno, ali ako pronađu i jedan da olakšaju posao, mandat im je opravdan", zaključuje stručnjak.