U Hrvatskoj svake godine nedostaje sve više grobara. Prošle ih se godine tražilo 128, a zaposlen je 41, pa je Hrvatski zavod za zapošljavanje zanimanje proglasio deficitarnim. Na gradskim grobljima u Zadru radi tek osam pogrebnika i pet ukopnika, piše Index. Radi se o ukupnom broju djelatnika koji se vode na navedenim poslovima, što ne znači da su u nesmetanom radnom odnosu. Česta su bolovanja, kažu u upravi Gradskog groblja Zadar.

Nedostaje djelatnika za navedena radna mjesta jer se radi o velikom obimu posla i dislociranosti. U poslove pogrebnika spadaju preuzimanje, prijevoz i njega pokojnika. Organizacija sprovoda, sudjelovanje na sprovodima, vožnja pogrebnih kolica, cjelodnevno dežurstvo, čišćenje i skupljanje otpada.

U poslove ukopnika spadaju otvaranje i priprema grobnice za ukop, ako je potrebno i čišćenje u grobnici, ukop pokojnika, zazidavanje u grobnici nakon ukopa, ekshumacije, čišćenje i skupljanje otpada te hortikulturni radovi. Kapacitet od četiri ukopa je moguć samo ako su sva četiri sprovoda na istom groblju.

I zamisli sad muke čovjeka koji vodi groblje. Osim obima posla, u svakom mu je trenutku netko od zaposlenih na godišnjem. Gotovo svaki dan barem je jedan od zaposlenih na bolovanju. Možda neće biti druge nego da i groblja zaposle imigrante. Ako je točan podatak da 28 zagrebačkih groblja zapošljava samo 50 ljudi, a slični su omjeri vjerojatno i drugdje u Hrvatskoj, ne može se isključiti mogućnost da uskoro u pogrebnoj povorci križ nosi vjernik druge religije. Ne jave li se za posao katolici, to je možda jedina mogućnost, čak i ako se broj ukopa smanji. Ne bude li dovoljno radnika, a budu li ožalošćeni inzistirali da pokojnika pokopaju katolici, morali bi čekati koji dan, možda i koji tjedan dulje.

Piše u tekstu da je plaća grobara 800 eura, plus plaćen prijevoz. Kolegica iz škole za psihoterapeute mi se pak požalila da je studenticu ili studenta za čuvanje djece praktički nemoguće platiti manje od osam eura na sat. Mnogi traže, i dobiju!, i deset. Da moram birati, nekako bih radije više zaradio čuvajući djecu, nego svaki dan svjedočio neizmjernoj tuzi na grobljima. Kao narod starimo, stotine tisuća potencijalnih grobara se iselilo, pa ne samo da smo izgubili stotine tisuća kupaca proizvoda i usluga nas koji smo ostali, nego je stvarno pitanje i tko će nas pokopati.