Niti dan poslije prve sudske presude kojom je kredit u švicarskim francima proglašen ništetnim Ivica Butor iz Osijeka ne vjeruje da to nije bila prvotravanjska šala. 

Dok je sutkinja Mirna Grgić Radojčić obrazlagala presudu koju je napisala na više od 30 stranica, Ivica je jedva zadržavao suze.

Kao aktivist Udruge Franak vrlo dobro je znao koliko dalekosežno može odjeknuti to što se njemu dogodilo. Dan poslije još je uvjereniji da bi “presuda po pravdi Boga” trebala biti putokaz desecima tisuća Hrvata da se ne predaju i da krenu u “rat sa stranim bankama koje nas ne mogu vječno tlačiti i pljačkati”.

Kao ratni vojni invalid, koji je zbog enormne rate kredita preživio i težak infarkt, nije si mogao priuštiti veliku proslavu.

"Tračak pravde mnogo znači malom čovjeku", kaže Ivica i tvrdi da je od srijede, 1. travnja 2015. godine, najsretniji čovjek na svijetu.

Prema njegovim riječima, presuda Općinskog suda u Osijeku, kojom se ugovor o kreditu u švicarskim francima, koji je sklopio 2007. godine s Privrednom bankom Zagreb na razdoblje od 15 godina, proglašava ništetnim.

"Ne zaboravite da su ljudi ostajali bez zdravlja, kuća, posla, obitelji. Imate jako mnogo ljudi koji su se zbog novca rastali, koji su blokirani, koji su u slijepoj ulici. Ova presuda treba biti korištena kao obrazac pojašnjenja kako je uništavan hrvatski narod", tvrdi Ivica.

Sutkinja je u svojoj presudi dala nalog Privrednoj banci da “cjelokupni do sada otplaćeni kreditni iznos od 183.105 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15 posto do 31. prosinca 2007. godine, a počevši od 1. siječnja 2008. godine po 14 posto te od 1. srpnja 2011. godine po stopi od 12 posto godišnje” mora vratiti Ivici Butoru i još platiti parnični trošak koji je iznosio oko 22.000 kuna. 

S druge strane, s obzirom na ništetnost ugovora o kreditu, i Ivica Butor mora Privrednoj banci vratiti 43.956 franaka u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan ishođenja kredita. 

U obrazloženju sutkinje navodi se da je enormno povećanje kamatnih stopa te tečaja kune i švicarskog franka, ali i ostalih valuta u odnosu prema franku dovelo do povećanja anuiteta u kunama te do “nesrazmjera i nejednakosti u pravima i obvezama, pa tako i do neravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja”.

Predmetne odrednice protivne su osnovnim načelima obveznog prava te, prema ocjeni suda, kako su one važni sastojci ugovora koji određuje glavnicu i kamatnu cijenu, iste dovode i do toga da je ugovor protivan Ustavu RH i moralu društva. 

Prema ocjeni ovog suda, nije savjesno ni pošteno istodobno ugovaranje odrednica koje i glavnicu i kamatu čine promjenjivima, i to zavisnima o nepredvidljivim i neizvjesnim čimbenicima, kao što su odnos tečaja švicarskog franka i kune te ponuda i potražnja na financijskom tržištu, stopa inflacije, međuvalutarna kretanja te drugi makroekonomski parametri te da kamatnu stopu mijenja banka jednostranom odlukom. 

U konkretnom slučaju isto je dovelo do toga da se rata kredita povećala iznad granice koju nalaže načelo savjesnosti i poštenja te povišenjem kamatne stope otežana je egzistencija tužitelja, a na to on nije bio upozoren.

Kako je ugovor protivan načelu savjesnosti i poštenja, isti je protivan i moralu društva jer su moralne norme takve vrste normi koje pretpostavljaju savjesno postupanje, zaključenje ugovora uz poštivanje i zaštitu interesa obiju ugovornih strana te poštivanje pravne volje svakog od njih. 

Kako tužitelju nije pojašnjena moguća promjena glavnice, a vezano uz švicarski franak, te mu nije pojašnjen mogući porast kamate, a prema odluci banke, sud je ocijenio da se nije dovoljno vodilo računa o zaštiti interesa tužitelja, stoji u presudi.

Ivica Butor je kredit u švicarskim francima uzeo kako bi adaptirao kuću. Naime, htio je promijeniti krov zbog neprestana prokišnjavanja. Grane s golemih platana pored kuće padale su na krov i uništile crijep. 

Kao ratni vojni invalid imao je prihod od 4250 kuna na mjesec. Kao jamstvo za kredit ponudio je kuću, ali i majka, kao suvlasnica kuće, ponudila se kao jamac.

"Apsurdi su krenuli već od početka, čak i prije samog potpisivanja kredita. Naime kredit sam namjeravao dignuti u eurima pa sam ona silna osiguranja platio u eurima. No kad sam došao potpisati ugovor o kreditu, u banci su mi rekli da nemaju više eura te mi ponudili, tvrdili su tada, ‘još povoljniji’ kredit u švicarskim francima. Najprije sam zatražio da mi vrate novac koji sam uplatio za osiguranje kredita, rekli su da to ne mogu uraditi. Pomislio sam da će valjda sve biti u redu i pristao na njihove uvjete, a i nisam imao neku alternativu! Prve rate su bile u redu, onako kako je dogovoreno", govori Ivica. 

Nakon nekoliko godina Ivica je trebao ići u novu investiciju na kući te je u banci isposlovao jednogodišnji poček otplate kredita, tijekom kojeg je bio dužan plaćati samo kamate. 

Umjesto uobičajenih rata, koje su iznosile između 1500 i 2100 kuna, godinu dana je plaćao oko 900 kuna banci. Računao je da će od te razlike moći kupiti oluke na kući i srediti sve popravke koje je trebao napraviti.

"Kad je završio poček, kći je uzela u ruke bankovni ispis koji je došao poštom i pitala me znam li uopće kolika je naša mjesečna rata kredita. Rekao sam oko 1000 kuna, a ona mi je odgovorila da sam se malo prevario jer je rata iznosila 2500 kuna! Smjesta sam dobio infarkt, samo sam se složio na pod", govori Ivica. 

Odveli su ga na hitnu, a tamo su mu dijagnosticirali zatajenje srca. Krvne žile su mu se stegle 80 posto, predložili su mu svakodnevno piti lijekove zbog kojih se Ivica udebljao i sa 70 došao na 105 kilograma.

"U sekundi mi se sve okrenulo, jer od toga kredita nije ovisila samo moja sudbina nego i moje majke i dvoje nezaposlene djece prema kojima imam obvezu kao otac."

On je, kao dragovoljac Domovinskog rata, bio teško ranjen 15. siječnja 1992. godine, no odmah po izlasku iz bolnice ponovno se priključio svojim suborcima u Zboru narodne garde, iako je zbog gelera koji su mu ostali u tijelu bio fizički slabiji. 

Dan prije pokolja u Rosinjači nedaleko od Osijeka, Ivica je trebao biti u postrojbi koja je tamo bila na položajima, ali ga je zamijenio kum kojem je Ivica za odlazak na teren posudio svoj snajper. Nikad se nije vratio.

"Kad mi se dogodilo to što se dogodilo s ratama kredita i zbog čega sam završio u bolnici, prijatelji su me tješili i govorili mi da tužim banku. Ne znam jesu li to ozbiljno mislili, ali ja sam to tada ozbiljno shvatio i vrlo brzo nakon toga i napravio. Morao sam ih tužiti! Godinu dana sam se konzultirao na sve strane, u listopadu prošle godine tužio sam Privrednu banku. Kao dragovoljac Domovinskog rata krvlju sam obranio ovu Hrvatsku, moji prijatelji su poginuli za ovu zemlju, ne mogu sad dopustiti strancima da je unište", govori Ivica. 

Pritom iznosi primjer od prije rata, kad je kao strojobravar radio u osječkoj tvornici poljoprivrednih strojeva za plaću od 3800 njemačkih maraka.

"Moj me je direktor milijun puta zvao na razgovor i pitao zašto toliko radim. Pa, imao sam razloga, jer sam bio plaćen. Bez ijednog dinara kredita napravio sam kuću. Sada sam zbog adaptacije krovišta izgubio zdravlje", tvrdi Ivica.

Zahvaljujući, kako tvrdi, “dragom Bogu i sutkinji koja je tako presudila”, Ivica Butor je ponovo stekao povjerenje u državu za koju se borio. 

I ne sumnja da će ova zasad nepravomoćna presuda postati i prije nego što mislimo - pravomoćna. Iz PBZ-a ovaj slučaj nisu komentirali, ističući da je riječ o prvostupanjskoj presudi na koju će se žaliti. 

I Tomislav Borković (50) pokrenuo je tužbu zbog franka. Prvostupanjskim rješenjem pobijedio je banku u kojoj je 2006. uzeo stambeni kredit.

"Dokazao sam da su nepošteno i nepravedno primjenjivali valutnu klauzulu", kaže Borković.

Sud je utvrdio protupravno ponašanje banke tijekom otplate kredita, s tim moraju prekinuti te ukloniti štetne posljedice. Odnosno, postane li presuda pravomoćna, banka će morati vratiti novac koji je Tomislav preplatio.

- Ne osporavam ugovor o kreditu. No tijekom otplate okolnosti su se promijenile. Smatram da korisnici kredita uz valutnu klauzulu vezanu uz franak ne bi smjeli snositi posljedice krize koja je utjecala na porast vrijednosti franka", govori Borković.

Divljao je tečaj, a, tvrdi Borković, banka je istodobno više puta povisivala kamate. Njegova rata porasla je za 2000 kuna.

Sud u Zaboku je Societe generale - Splitskoj banci dao nalog za isplatu kamata koje je Robert Matovina preplatio posljednjih godina - 5924,52 švicarskih franaka s pripadajućom zateznom kamatom.

Matovina, koji živi sa suprugom Vesnom (45) i dvoje djece u Vrtnjakovcu kraj Krapinskih Toplica, kredit od 78.000 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti podignuo je 2006. 

Kamatna stopa je tada iznosila 4,20 posto, a u siječnju 2010. skočila je na 6,40 posto i 10. veljače 2011. na 5,99 posto. Promjenjivim kamatnim stopama mijenjao se iznos mjesečnih rata. 

Prije dvije godine učlanio se u Udrugu Franak. Napeto je pratio sudski spor protiv banaka. Nakon pravomoćne presude dao je punomoć odvjetnicama Vinki Brunduli Tadić i Ivani Šuti. One su u jesen 2014. predale tužbu na zabočki sud.

"Nisam gubio ni vjeru ni nadu. Legalist sam, vjerujem u pravnu državu za koju sam lio krv. Ova presuda potvrđuje moju vjeru u pravni poredak i neovisno sudstvo. Ipak me začudila brzina kojom je sud presudio u moju korist", priznaje on. 

Splitska banka se žalila i podnijela zahtjev za povrat u prijašnje stanje. Tvrde da, prema njihovim saznanjima, tužba nikad nije dostavljena na adresu sjedišta Splitske banke.

Općinski sud u Zaboku donio je presudu zbog ogluhe. Tužena stranka, Splitska banka, nije odgovorila na tužbu. 

I dok u banci tvrde da tužbu sa suda nisu dobili i da je riječ o neurednoj dostavi, doznajemo da se na zabočki sud uredno vratila potpisana dostavnica.

Ministar financija Boris Lalovac u četvrtak je, nakon što su predstavnici Udruge Franak napustili pregovore radne skupine za rješavanje problema zaduženih u švicarskim francima, demantirao optužbe Udruge Franak o odugovlačenju pregovora.

"Kao što znate, ministarstvo financija već je dvaput donijelo konkretna rješenja i konkretne pomoći našim građanima zaduženim u švicarskom franku, dva puta smo mijenjali zakon. Neki sam dan rekao da sam jako nezadovoljan prijedlogom koji su banke stavile na stol. Nisam ih u početku komentirao, jer ih nisam smatrao ozbiljnim, očekivao sam dodatne prijedloge", kazao je ministar Lalovac.

Lalovac je naglasio “dva temeljna problema kod švicarskog franka čije je rješenje tražio od poslovnih banaka”.

"Apeliram na poslovne banke da dođu s razumnim, konkretnim i dugoročnim rješenjima jer to nije samo ekonomsko pitanje, ovo je socijalno, društveno pitanje. Ne govorimo da je to samo 60.000 ljudi, to je jako velik broj ljudi u Hrvatskoj i njihovih obitelji. Sutra će se javiti problem eura, i u tom kontekstu, tražimo od banaka da nam ponude dugoročna rješenja. Zbog toga, razumijem najave o prosvjedima, jer ti ljudi rješavaju svoje egzistencijalno pitanje", kazao je Lalovac. 

Ministar očekuje da se svi vrate za stol, a banke dođu s rješenjem.

"Vidite da je odluka za koju su cijelo vrijeme govorili da je politička, na godinu dana bila mudra od strane Vlade, jer smo pretpostavljali da se to neće tako brzo moći riješiti. Zato još jednom molim i mislim da imamo još vremena da se sjedne za stol. Uvijek sam primao i primat ću Udrugu Franak, ali i da s druge strane vidimo koje su realne mogućnosti hrvatskog gospodarstva i da u tom dijelu nađemo rješenja", objašnjava Lalovac.