Na kraju više nije nalikovao čovjeku koji je posljednjih godina gotovo samouvjereno držao budućnost umjetne inteligencije u svojim rukama. Jensen Huang, 63-godišnji osnivač i izvršni direktor Nvidije, čovjek čiji su čipovi postali temelj globalne tehnološke revolucije, izgledao je iscrpljeno, poraženo i slomljeno. Nestala je energija po kojoj je bio poznat, nestala je njegova potreba da kontrolira i najmanji detalj poslovanja, od arhitekture novih procesora do plaća zaposlenika. U posljednjim satima borbe za ostanak na čelu kompanije, prema ljudima upoznatima s događajima, počeo je odgovarati rečenicama koje su za njegove suradnike bile gotovo nezamislive: "Kako god" i "Baš me briga". Čovjek koji je trideset i tri godine donosio najvažnije odluke u Nvidiji sada više nije mogao odlučivati ni o vlastitoj sudbini. Tako posljednje sate jednoga od najmoćnijih ljudi tehnološke industrije rekonstruiraju novinari Bloomberga Drake Bennett i Ian King.

Huang se tjednima pokušavao obraniti od optužbi za izvanbračne veze i uvjeriti upravni odbor da može ostati na čelu kompanije. No u srijedu navečer, 11. studenoga, postalo je jasno da je izgubio potporu potrebnu za nastavak rada. Prema Bloombergovim izvorima, na kraju se više nije ni pokušavao boriti. U razgovorima s ljudima iz svoje okoline navodno je samoga sebe nazivao pogrdnim izrazima, govoreći da je užasan čovjek. Najviše ga je, prema istim izvorima, brinulo može li popraviti odnos sa suprugom i kako spriječiti da javna afera uništi živote žena s kojima su ga mediji povezivali. U četvrtak, 12. studenoga, Nvidia je službeno potvrdila njegov odlazak. Huang je podnio ostavku na dužnosti predsjednika i glavnog izvršnog direktora te napustio upravni odbor.

PRLJAVE TAJNE SEKS, LAŽI I ČIPOVI Kako su afere tech milijardera uzdrmale svijet i burze

Samo nekoliko tjedana ranije bio je gotovo nedodirljiv. Na vrhuncu tržišne euforije, početkom listopada 2026., Nvidia je dosegla vrijednost od približno 5,7 bilijuna dolara. Bila je to kompanija vrjednija od gospodarstava gotovo svih država svijeta, simbol novog tehnološkog doba i najveći dobitnik globalne utrke u umjetnoj inteligenciji. Dok su se drugi tehnološki milijarderi sukobljavali s političarima, regulatorima i vlastitim zaposlenicima, Huang je izgledao kao jedan od rijetkih ljudi u Silicijskoj dolini koji znaju kako osvojiti i tržište i Washington. Njegove crne kožne jakne postale su zaštitni znak, njegovi nastupi nalikovali su koncertima rock-zvijezda, a svako predstavljanje novog procesora moglo je pokrenuti milijarde dolara ulaganja. Sada je kompanija morala objasniti kako će funkcionirati bez čovjeka koji ju je vodio od prvoga dana.

Žena koja je mogla dovesti milijardera za stol jednim pozivom

Jedna scena iz Taipeija možda bolje od svega pokazuje koliko je Alice Huang bila bliska čovjeku koji je dominirao industrijom umjetne inteligencije. Bio je lipanj 2024. godine, a na tehnološkom okupljanju u tajvanskoj prijestolnici okupila se skupina rukovoditelja i poslovnih ljudi. Među njima je bio i Parker Schmitt, izvršni direktor tvrtke NetThunder. Alice Huang, poslovna žena povezana s industrijom podatkovnih centara, u jednom je trenutku rekla okupljenima da može dovesti Jensena Huanga da im se pridruži. Nije trebalo dugo čekati. U prostoriju je ubrzo ušao sam osnivač Nvidije, u društvu još dvojice njezinih visokih rukovoditelja. Pridružio se okupljenima uz čašu viskija. Za Schmitta, koji je događaj opisao novinarima The New York Timesa, taj trenutak bio je dokaz neobično izravnog pristupa koji je Alice imala jednom od najutjecajnijih ljudi u tehnološkom svijetu.

Taj susret danas se promatra u potpuno drukčijem svjetlu. Alice Huang povezuje se s kompanijom Megaspeed, koja je bila važan kupac Nvidijinih naprednih čipova. Prema pisanju The Economic Timesa, njezina povezanost s Jensenom Huangom datirala je najmanje od 2023. godine, a singapurski Megaspeed je između 2024. i 2026. kupio Nvidijine čipove vrijedne više od četiri milijarde dolara. Samo dan nakon Huangove ostavke, stiglo je otkriće koje bi moglo pokazati da je afera mnogo ozbiljnija. Bloomberg je danas objavio da je kineska tvrtka koju je osnovala Alice Huang nabavljala napredne američke čipove za umjetnu inteligenciju koji podliježu američkim izvoznim ograničenjima. Oprema je završila u velikom podatkovnom centru u Šangaju, povezanom s tvrtkom Megaspeed International, iako je njezin izvoz u Kinu bio zabranjen bez odgovarajućeg američkog odobrenja. Bloombergovi novinari Andy Lin, Mackenzie Hawkins i Kari Soo Lindberg došli su do dokumenata koji pružaju dosad najkonkretnije tragove o tome kako je sofisticirana američka tehnologija, ključna za razvoj umjetne inteligencije, preko mreže posrednika završavala ondje gdje Washington nije želio da bude. Posebno je zanimljiv put kojim su sporni čipovi stigli do Kine. Dio poslužitelja prvotno je bio prodan kompaniji Aperia Cloud Services iz Singapura, službenom Nvidijinu partneru za usluge računalstva u oblaku. No umjesto da oprema ostane u Singapuru, dokumenti pokazuju da je završila u rukama kineske kompanije koju je osnovala Alice Huang. Potom je instalirana u velikom šangajskom centru za umjetnu inteligenciju. Takav model poslovanja otvara pitanje jesu li tvrtke iz trećih zemalja korištene kako bi se zaobišla američka ograničenja izvoza najnaprednijih procesora. Još je jedan detalj privukao pozornost istraživača. Podružnica kineske kompanije iskoristila je spornu računalnu opremu kao zalog za dobivanje zajmova. Prema dokumentima koje je pregledao Bloomberg, ukupna vrijednost založenog hardvera iznosila je oko 485 milijuna juana, odnosno približno 73 milijuna američkih dolara. Među opremom su bili i Nvidijini procesori na koje se odnose američke izvozne restrikcije. Drugim riječima, čipovi koji nisu smjeli bez posebnog odobrenja završiti u Kini nisu samo ondje instalirani nego su korišteni i kao financijska imovina za osiguravanje kredita.

SEKS SKANDAL Huanga je s ljubavnicom upoznao tajanstveni Kinez. Bio je to njen muž!

Posao s čipovima samo je jedan dio priče. Postoji još ozbiljnija sumnja, a to je da je Alice Huang možda bila povezana s kineskim obavještajnim službama. Kineske vlasti odbacile su te optužbe, a nije javno dokazano da je Alice Huang špijunirala niti da joj je Jensen Huang svjesno otkrivao poslovne tajne. Za američki establišment problem nije bio samo njihov ljubavni odnos. Postavlja se pitanje je li taj odnos mogao omogućiti pristup osjetljivim poslovnim informacijama, zaobilaženje izvoznih kontrola ili utjecaj na poslovne odluke. Prema Associated Pressu, FBI je razmatrao okolnosti afere, a pojedini američki zakonodavci tražili su dodatne provjere. Nvidia je poručila da nema razloga vjerovati da su kompromitirane državne ili kompanijske tajne, ali je pokrenula istragu.

U međuvremenu su se pojavila izvješća o još dvjema Huangovim izvanbračnim vezama, ovoga puta sa zaposlenicama Nvidije. Time je priča prestala biti samo moguća nacionalnosigurnosna afera i pretvorila se u ozbiljnu krizu korporativnog upravljanja. Postavljala su se pitanja o odnosima moći unutar kompanije, mogućem sukobu interesa i načinu na koji su čelnici Nvidije godinama postupali s informacijama o privatnom životu čovjeka koji je bio gotovo sinonim za tvrtku. Huang je, prema izvještajima američkih medija, priznao nevjeru i ispričao se obitelji i zaposlenicima. 

Od perača posuđa do milijardi

Priča o Jensenu Huangu započela je daleko od glamura Silicijske doline. Rođen je 17. veljače 1963. na Tajvanu, djetinjstvo je proveo između Azije i Sjedinjenih Država, a u Ameriku je stigao kao dječak. Pohađao je školu u Kentuckyju, gdje se morao prilagođavati posve drukčijem životu, a potom se njegova obitelj preselila u Oregon. Kao tinejdžer radio je u restoranu Denny's, gdje je prao posuđe, čistio stolove i obavljao poslove koje nitko nije želio raditi. Mnogo godina poslije, kada je postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta, često je govorio da ga je upravo taj posao naučio disciplini, brzini i poštovanju prema svakodnevnom radu. Završio je elektrotehniku na Državnom sveučilištu Oregona, a potom magistrirao na Stanfordu. Radio je u tehnološkim tvrtkama AMD i LSI Logic, gdje je naučio kako funkcionira industrija poluvodiča, ali i shvatio koliko se prostora otvara ljudima koji mogu pronaći drukčiji način obrade podataka.

LJUBAVNA ZAMKA Tko je Alice Huang? Žena koja je uplela šefa Nvidije u veliki špijunski skandal

Godine 1993., u jednom restoranu Denny's u San Joseu, Huang se sastao s dvojicom inženjera, Chrisom Malachowskyjem i Curtisom Priemom. Razgovarali su o budućnosti računalne grafike, videoigrama i računalima koja bi mogla obrađivati složene vizualne podatke brže od tadašnjih procesora. Njihova zamisao bila je jednostavna samo naizgled: izraditi posebne čipove koji će računala osloboditi dijela najzahtjevnijih matematičkih operacija. Tako je nastala Nvidia, tvrtka koja će u iduća tri desetljeća revolucionirati industriju videoigara, znanstvenog računanja i, naposljetku, umjetne inteligencije. Osnovana je 5. travnja 1993., a Huang je od prvoga dana bio njezin glavni izvršni direktor.

U osnivačkoj priči postoji detalj koji danas zvuči gotovo nevjerojatno. Kada je Huang angažirao odvjetnika da formalno registrira kompaniju, ovaj ga je pitao koliko novca ima uza se. Huang je imao samo 200 dolara. Dao ih je odvjetniku i za taj je iznos, prema vlastitom kasnijem svjedočenju, dobio 20 posto tvrtke. Zatim se vratio svojim partnerima i od svakoga zatražio još po 200 dolara za jednak početni udio. Tako je registrirana kompanija s ukupno 600 dolara uplaćenog osnivačkog kapitala. Bila je to administrativna početna svota, a ne cjelokupni novac kojim je Nvidia pokrenula poslovanje: osnivači su imali i druga početna sredstva, a uskoro su pribavili milijunska ulaganja fondova rizičnog kapitala. No anegdota o trima novčanicama od 200 dolara postala je simbol jednoga od najvećih poslovnih uspjeha u američkoj povijesti.

Nvidijin početak nije bio bajka o uspjehu koji je došao preko noći. Naprotiv, tvrtka je nekoliko puta bila na rubu propasti. Njezin prvi veliki proizvod nije uspio ispuniti tržišna očekivanja, a sredinom devedesetih problemi su postali toliko ozbiljni da je Huang morao otpuštati zaposlenike i gotovo iz temelja mijenjati tehnološku strategiju. Presudan trenutak stigao je 1999. godine, kada je Nvidia predstavila GeForce 256, grafički procesor koji je pomogao definirati novu kategoriju računalne tehnologije. GPU, odnosno grafički procesor, mogao je obavljati velik broj jednostavnijih računskih operacija paralelno, što je bilo iznimno korisno za prikazivanje složenih trodimenzionalnih scena. U to vrijeme malo je tko mogao zamisliti da će upravo ta sposobnost, razvijena za potrebe videoigara, jednoga dana postati ključna za treniranje umjetne inteligencije.

Huang je tada donio možda najvažniju stratešku odluku u životu. Umjesto da se zadovolji prodajom grafičkih kartica igračima, Nvidia je počela razvijati tehnologiju kojom bi programeri mogli koristiti grafičke procesore za znanstvena izračunavanja. Godine 2006. predstavila je platformu CUDA, koja je otvorila vrata širokoj upotrebi paralelnog računanja. Znanstvenici, istraživači i inženjeri otkrili su da se Nvidijini procesori mogu upotrebljavati za simulacije, obradu golemih količina podataka i razvoj neuronskih mreža. Kada je 2012. sustav AlexNet pokazao koliko duboko učenje može napredovati zahvaljujući grafičkim procesorima, Nvidia je već imala tehnologiju spremnu za ono što će postati najveća računalna revolucija od pojave interneta.

Zlatna groznica umjetne inteligencije

Eksplozija generativne umjetne inteligencije nakon pojave ChatGPT-ja krajem 2022. pretvorila je Nvidiju iz iznimno uspješnog proizvođača čipova u jednu od strateški najvažnijih kompanija na svijetu. Microsoft, Amazon, Google, Meta i brojne druge kompanije počele su ulagati desetke milijardi dolara u podatkovne centre. Njihovi modeli trebali su goleme količine računalne snage, a najtraženiji procesori bili su upravo Nvidijini. Tvrtka nije prodavala samo komponente. Prodavala je čitave računalne sustave, mrežnu opremu i programske alate bez kojih je razvoj velikih AI modela bio znatno teži. Dok su se tehnološki divovi natjecali tko će stvoriti napredniju umjetnu inteligenciju, Huang je prodavao opremu svima njima. U novoj zlatnoj groznici postao je čovjek koji prodaje lopate.

To je objašnjenje zašto se Nvidijin poslovni uspon tako brzo pretvorio u financijski fenomen. Njezina tržišna vrijednost dosegnula je bilijun dolara 2023. godine, a već 2024. premašila je tri bilijuna. Do listopada 2026. na vrhuncu je vrijedila približno 5,78 bilijuna dolara. Sam Huang, koji je zadržao oko tri do četiri posto dionica kompanije, obogatio se do razine nezamislive većini drugih poduzetnika. Prema Forbesovim procjenama, 2017. imao je oko dvije milijarde dolara, dok se uoči najnovijeg skandala njegovo bogatstvo procjenjivalo na više od 150 milijardi dolara. 

A nisu se obogatili samo osnivači i najveći investicijski fondovi. Nvidia je stvorila generaciju milijunaša među vlastitim zaposlenicima, osobito onima koji su godinama primali dio naknade u dionicama. Ulagači koji su početkom njezine burzovne priče vjerovali u potencijal grafičkih procesora gledali su kako njihovi udjeli rastu tisućama puta. Prema analizi australskog ABC-ja, vrijednost Nvidijinih dionica od izlaska na burzu 1999. do studenoga 2026. porasla je približno 477.000 posto, uz uračunate prilagodbe cijena dionica. To znači da bi početnih tisuću dolara, zanemare li se porezi i drugi troškovi, tijekom tog razdoblja naraslo na približno 4,77 milijuna dolara. Malo koja kompanija u modernoj povijesti ponudila je takav dugoročni povrat.

Sudbine trojice osnivača pritom su se dramatično razlikovale. Jensen Huang ostao je uz kompaniju i izgradio golemo bogatstvo. Chris Malachowsky nastavio je raditi u Nvidiji i ostao važan dio njezina tehnološkog razvoja. Curtis Priem, jedan od ključnih inženjera koji su postavili temelje njezinih procesora, napustio je kompaniju 2003., a do 2006. prodao je svoje dionice. U vrijeme Nvidijina izlaska na burzu imao je udio od približno 12,8 posto. Kada bi ga zadržao u nepromijenjenom opsegu, zanemarujući kasnija razvodnjavanja i druge promjene vlasništva, njegova bi vrijednost u razdoblju najvećeg Nvidijina uspona bila blizu 600 milijardi dolara. To bi ga učinilo jednim od najbogatijih ljudi u povijesti. No Priem je krenuo drugim putem: znatan dio novca usmjerio je u filantropiju i obrazovne ustanove, uključujući više od 275 milijuna dolara donacija svojem nekadašnjem sveučilištu. Godinama poslije priznao je da mu je ponekad žao što nije zadržao barem malo više dionica.

U samo nekoliko dana nestale su stotine milijardi dolara

Huangova ostavka snažno je odjeknula na Wall Streetu. Dionice Nvidije u četvrtak su na početku trgovanja pale čak oko 13 do 14 posto, a tvrtka je nakratko izgubila više od 600 milijardi dolara tržišne vrijednosti. Do zatvaranja burze pad se ublažio na 4,3 posto, ali je samo tog dana izbrisano više od 180 milijardi dolara vrijednosti kompanije. Prema The Guardianu, tijekom tjedna Nvidia je ukupno izgubila oko 490 milijardi dolara tržišne kapitalizacije, a njezina vrijednost spustila se na približno četiri bilijuna dolara. To je i dalje golemo bogatstvo, ali razlika u odnosu na rekord iz listopada otkriva koliko brzo investitori mogu promijeniti mišljenje o kompaniji koja se donedavno činila nepobjedivom.

Koliko je Huangov odlazak financijski bolan za njega osobno? Prema Bloombergu, ostavkom je izgubio pravo na približno 108 milijuna dolara još nedospjelih dioničkih nagrada. Ta bi brojka za gotovo svakoga drugoga predstavljala financijsku katastrofu. No za čovjeka čije je bogatstvo uoči ostavke Bloomberg procjenjivao na 144,5 milijardi dolara riječ je o svega približno 0,07 posto imovine. Mnogo veći udarac predstavljaju gubitak kontrole nad kompanijom koju je osnovao i pad cijene dionica koje još posjeduje. Fortune je procijenio da je njegovo bogatstvo zbog burzovnog pada u samo jednom danu smanjeno za približno deset milijardi dolara.

Može li Nvidia preživjeti bez čovjeka koji ju je stvorio?

Najveći problem za Nvidiju ipak nije samo odlazak izvršnog direktora, nego činjenica da gotovo nitko u kompaniji nikada nije morao zamisliti njezinu budućnost bez Jensena Huanga. Od osnutka 1993. godine on je bio njezin strateg, glavni prodavač, tehnološki vizionar i javno lice. Prema CNN-u, njegova uloga u industriji umjetne inteligencije odavno je nadrasla uobičajeni posao korporativnog čelnika. Huang nije samo prodavao čipove. Osobno je dogovarao ključna partnerstva, uvjeravao investitore da nastave ulagati u podatkovne centre, pregovarao s političarima i stvarao poslovni ekosustav u kojem su Nvidijini proizvodi postali gotovo nezamjenjivi. Njegov odlazak zato otvara pitanje nije li industrija koja razvija najnapredniju tehnologiju budućnosti postala previše ovisna o jednom čovjeku.

Privremeno vodstvo preuzela je Colette Kress, dugogodišnja financijska direktorica Nvidije, koja je u kompaniju stigla 2013. godine. Upravni odbor počeo je tražiti trajnog nasljednika, a Harvey Jones imenovan je prvim zasebnim predsjednikom upravnog odbora. Riječ je o važnoj promjeni u načinu upravljanja: kompanija koja je desetljećima počivala na snažnoj centraliziranoj ulozi osnivača sada mora dokazati da njezina tehnologija, poslovni odnosi i unutarnja organizacija mogu funkcionirati i bez njega. Pitanje je, međutim, koliko će Huangov pad pogoditi čitavu industriju umjetne inteligencije. Nvidia je u posljednjim godinama postala jedan od najvećih financijskih podupiratelja i poslovnih partnera kompanija koje kupuju njezine čipove. Ulagala je u infrastrukturne projekte, podupirala pružatelje računalnih usluga u oblaku i pomagala stvarati tržište za vlastite proizvode. Kritičari već dulje upozoravaju da takav model otvara pitanje kružnog financiranja: kompanija investira u poduzeća koja potom dio dobivenog kapitala troše na njezinu tehnologiju. Sve dok ulaganja u umjetnu inteligenciju rastu, takav sustav može funkcionirati. No svako ozbiljnije usporavanje ili kriza povjerenja može pogoditi više međusobno povezanih kompanija. Reuters i Associated Press upozoravaju da Huangov odlazak dolazi upravo u trenutku kada investitori sve pozornije preispituju isplativost golemih ulaganja u AI infrastrukturu.

Dodatna je nepoznanica Kina. Nvidia se već godinama nalazi u središtu tehnološkog nadmetanja Washingtona i Pekinga. Američka administracija nastoji spriječiti da kineske kompanije dođu do najnaprednijih procesora koji bi mogli imati vojnu ili obavještajnu primjenu. Huang je pritom bio jedan od najglasnijih zagovornika pristupa prema kojem bi američke kompanije trebale zadržati što više kineskog tržišta, tvrdeći da pretjerana ograničenja mogu ojačati konkurentske kineske proizvođače. Sada bi afera s Alice Huang mogla dodatno ojačati političare koji zagovaraju strože kontrole. Istrage još nisu dokazale da su poslovne tajne procurile zbog njihova odnosa, ali političke posljedice mogle bi biti znatne i prije konačnog raspleta.

Čovjek koji je mislio da će umrijeti za radnim stolom

Postoji gotovo filmska ironija u načinu na koji završava Huangova vladavina Nvidijom. Prije samo nekoliko dana CNN je podsjetio na njegovu izjavu da želi umrijeti za svojim radnim stolom. To nije bila samo usputna dosjetka. Huang je desetljećima njegovao sliku čovjeka kojem posao nije profesija nego život, čovjeka koji stalno razmišlja o novim proizvodima, neumorno postavlja pitanja i gotovo nikada ne prestaje raditi. Često se govorilo da ima šezdesetak izravno podređenih rukovoditelja i da od njih očekuje jednaku predanost kakvu i sam pokazuje. Njegov model upravljanja bio je naporan, ponekad nemilosrdan, ali rezultati su ga dugo opravdavali u očima investitora. Nvidia je od proizvođača grafičkih kartica postala jedna od najmoćnijih kompanija na planetu.

U završnici svoje analize za The Atlantic novinar Matteo Wong piše da je Huangov pad razbio jedan od najvećih mitova tehnološke industrije - uvjerenje da osnivač iznimno uspješne kompanije može postati toliko moćan da za njega prestaju vrijediti uobičajena pravila. Nvidia je možda prevelika i prevažna da bi jedna kriza uništila njezino poslovanje. Njezini čipovi i dalje su okosnica globalne industrije umjetne inteligencije. Ali Huangov odlazak pokazuje da financijska snaga kompanije ne jamči nedodirljivost čovjeka koji je vodi.