Evo primjera iz prakse što je investiranje. Zašto je prvo pravilo - savjet ne tražim niti bih ga dao - da se ulaže samo novac koji ti dulje neće trebati, koji si spreman izgubiti. Evo crtice iz života koja krasno oslikava rizik.

"Kao i mnogim drugim kompanijama, i nama je najveći problem bio što nam je elektroničke pločice, što uključuje i postavljanje komponenti na pločice, izrađivala tvrtka u Kini koja ima osamsto tisuća klijenata godišnje. Kad je, naglo, počela nestašica čipova, oni nisu mogli na pločicu zalemiti sve komponente", govori Ivan Mrvoš, vlasnik Includea.

"Problem je baš banalan. Oni komponente ne kupuju bilo gdje, nego imaju jednog ili dva dobavljača. Ima li kod tog jednog ili dvojice komponenti, oni ih kupe i zaleme na našu pločicu. Nema li, onda imamo opciju da nam isporuče pločice bez jedne ili više komponenti ili da čekamo nekoliko tjedana i nadamo se da će se komponenta ili komponente slučajno opet pojaviti na stanju. Mi, naravno, nismo imali vremena čekati, pa smo uzimali pločice bez komponenti koje nedostaju, a onda bismo ih nabavljali od koga smo već mogli i sami bismo ih, ručno, lemili u proizvodnji. To je bio totalni horor jer su komponente najčešće velike samo nekoliko milimetara i imaju mnogo nožica koje treba vrlo precizno zalemiti. Razmak između nožica je 0,2 milimetra. I sad zamislite kako je to ručno lemiti! To nas je doslovce ubilo prošle godine, ali barem smo nešto mogli isporučivati. Za Božić smo sami sebi poklonili Pick & Place uređaj, i sad smo te probleme riješili. Sad imamo svoj uređaj koji stavlja sve komponente na pločice. Doslovce kupujemo prazne pločice, bez ičega, i onda naš uređaj složi sve sam, ubacimo to u pećnicu koja otopi pastu za lemljenje i imamo gotovu pločicu."

I to je to. Možeš uložiti u genijalca koji se - eto, viša sila, nema pločica - u kritičnom trenutku preda, digne ruke od volana, a možeš u fanatika koji, dok cijeli svijet zbog lockdowna i drugih nepredvidivih poremećaja stoji, ručno lemi čipove da barem nešto klupa proda, da bi na kraju kupio stroj. To što je Mrvoš radio fakat je usporedivo s Kostelićevim nošenjem djece na rukama na vrh staze jer nije mogao platiti žičaru. U redu, nije jamstvo da će se ulaganje isplatiti - ništa ne jamči uspjeh! - ali, uz očiti talent, značajno povećava šanse.