Svakako pogledaj ovo, da vidiš korijen trenutne inflacije – napisao mi je prijatelj poslavši mi link na dokumentarac "Age of Easy Money" (u slobodnom prijevodu "Doba lake love"). Rekoh mu da sam već pisao o, po mom mišljenju, jezivom, nikad viđenom štampanju love da bi se na račun svih nas ostalih, i kompanija i raje, banke s Wall Streeta izvadile iz gabule, ali da ću svejedno pogledati. Jer on preporučuje.

I budi mi dopušteno gorko se našaliti, nevjerojatno je kako Amerikanci iznova i iznova na izborima izglasaju ljude koji štite krupni kapital, a na štetu naroda. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, ali iako je tema u blockbusterima, dokumentarcima i radovima slavnih teoretičara zavjera obrađena X puta, preporučujem "Age of Easy Money". Čovjek ga pogleda i, neovisno o prethodnom znanju, još mu bolje sjedne rečenica da se, ne uspije li plan, radilo o zavjeri, a uspije li, onda je to bila strategija.

Eto, ljudi su, da ni jedan jedini zakon nije prekršen, uspjeli natjerati Amerikance da rade i tri posla da bi preživjeli. Da se očajno hrane, da biraju između hrane i stanarine, ne mogu preživjeti bez socijalne pomoći, i iako su, ako ne više puta, taj "film" iz prvog reda odgledali makar samo svjedočeći propasti Lehman Brothersa, opet su uspjeli izabrati najmanje dvije administracije koje ih, ne mijenjajući propise, oporezuju inflacijom, a bankarima omogućuju da si dijele bonuse. Sto puta su čuli onu o socijalizaciji gubitaka i privatizaciji profita, i ništa, opet isto.

Kažu u Imotskom da valja uočiti kako ljudi od Boga mole bogatstvo, ljepotu, zdravlje, seks, ljubav... svašta, a najmanje pamet. Da je malo tko zavapio da mu Bog da više pameti. I nema te sile koja bi Amere na stotinjak sati, koliko je potrebno za čitanje nekoliko knjiga za elementarno financijsko opismenjavanje, odvojila od društvenih mreža i druge jeftine zabave.

Ne znam – savjet ne tražim, niti bih ga dao – bi li Amerima znanje iz knjiga pomoglo da na "skupštini dioničara", a izbori su zapravo skupština dioničara po načelu 1 građanin 1 glas, izaberu bolji, pravedniji menadžment države, ali – savjet ne tražim, niti bih ga dao – mislim da znam da bez znanja iz knjiga nemaju skoro nikakve šanse da se izbave iz redova za pomoć u hrani.

Nikako, ali baš nikako ne razumijem Amerikance, a sve manje razumijem i Švicarce.