Bivši svjetski prvak i poznati teškaš, a danas gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko, upozorio je da Ukrajini fali vojnika i predložio da se granica za mobilizaciju spusti s trenutačnih 25 na 22 godine.

Mobilizacija je razlog i zbog kojeg je u pitoresknom ukrajinskom gradiću Vilkovo na obali Dunava skoro pa nemoguće pronaći muškarce, piše New York Times. Tko je ostao?", pita se 42-godišnji Ivan, koji je pristao govoriti pod uvjetom anonimnosti. "Žene, stariji i muškarci koji se trude ne izlaziti bez prijeke potrebe."

Blizina Rumunjske, koja se vidi s druge strane Dunava, i Moldavije čini bijeg iznimno primamljivim. Mnogi su muškarci uspjeli pobjeći, no neki su u pokušaju poginuli ili su uhvaćeni. Okruženo rijekama, močvarama i cestovnim blokadama, Vilkovo je postalo zamka, zbog čega su muškarci uvjereni da je skrivanje kod kuće, u strahu od kucanja na vrata, sigurnija opcija od pokušaja bijega.

Za razliku od muškaraca, žene se u Vilkovu slobodno kreću, a za neke od njih novonastale okolnosti donijele su i svojevrsno oslobođenje, otvarajući im poslove koji su im prije bili nedostupni.

Opasni prijelaz preko Dunava

Potraga za regrutima posebno je intenzivna duž ukrajinskih granica. Vilkovom, koje zbog kanala umjesto ulica ponekad nazivaju i "ukrajinskom Venecijom", patroliraju čamci granične straže. Muškarci su pokušavali prijeći rijeku i domoći se Rumunjske u čamcima, s ronilačkom opremom, pa čak i na improviziranim splavima od plastičnih boca.

Iz Vilkova vodi samo jedna cesta, na kojoj su postavljene blokade granične straže. Dalje, glavna autocesta koja povezuje regiju s ostatkom zemlje prolazi kroz Moldaviju i natrag u Ukrajinu, što znači dodatne granične prijelaze. Postojao je i drugi put prema Odesi, no most na toj cesti oštećen je u ruskom bombardiranju. Iako pomorci smiju napustiti zemlju zbog posla, mnogi se nakon isplovljavanja više ne vraćaju. Njihove obitelji sada ih posjećuju u susjednim zemljama.

Oni koji uspiju zaobići kontrolne točke često napuštaju svoja vozila i pješice bježe kroz šume i polja prema Moldaviji. U bijegu im za visoku cijenu pomažu i kriminalne mreže koje se bave ilegalnim krijumčarenjem ljudi.

Nedostaje vojnika

Ukrajinski zapovjednici upozoravaju da je nedostatak vojnika stvorio rupe na prvim crtama bojišnice. Stotine tisuća ukrajinskih vojnika je ubijeno, ranjeno, zarobljeno ili se vode kao nestali. Zbog golemih žrtava, većina Ukrajinaca nema suosjećanja za one koji izbjegavaju službu. Tužiteljstvo je pokrenulo čak 290.000 slučajeva zbog dezerterstva ili samovoljnog napuštanja postrojbe.

IMA I FAVORITA Putinova kći ruši Lavrova. Želi kraj rata u Ukrajini

No, regija poznata kao Južna Besarabija, kojoj pripada i Vilkovo, ima drugačiju priču. Većina stanovništva govori ruski i potomci su "starovjeraca" koji su prije više stoljeća pobjegli od progona Ruske pravoslavne crkve. Od 1812. godine, ovo područje bilo je pod vlašću Osmanskog Carstva, Rusije, Moldavije, Rumunjske, Njemačke i Sovjetskog Saveza, prije nego što je konačno postalo dio Ukrajine. Ta burna povijest ostavila je dubok trag na stav stanovnika prema vlasti, objašnjava povjesničar Volodimir Poltorak.

"Svaki oblik vlasti dočekan je s nepovjerenjem", rekao je. "Na neki način, oni su anarhisti." Od gotovo 8.000 stanovnika koliko je Vilkovo imalo prije početka rata, ostalo je tek oko 5.000, iako je točnu brojku teško procijeniti jer se mnogi skrivaju.