Rezolucija koju je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo u utorak navečer, a čiji je cilj pretvoriti krhki prekid vatre u Gazi u pravi mirovni plan, jedna je od najneobičnijih u povijesti Ujedinjenih naroda, piše Guardian.

Ona stavlja Donalda Trumpa u vrhovnu kontrolu nad Gazom, možda uz Tonyja Blaira kao njegova neposrednog podređenog u “odbora za mir”, koji će nadgledati multinacionalne mirovne snage, odbor palestinskih tehnokrata i lokalnu policiju, tijekom razdoblja od dvije godine.

Nitko ne zna tko će još sjediti u tom “odboru za mir” – samo da će ga, kako je Trump objavio na društvenim mrežama, “predvoditi ja i uključivat će najmoćnije i najuglednije vođe širom svijeta”.

Odbor će izvještavati Vijeće sigurnosti, ali mu neće biti podređen niti će biti vezan prethodnim rezolucijama UN-a. Nadgledat će Međunarodne stabilizacijske snage (ISF), čiji je sastav također neodređen, ali za koje SAD želi da budu raspoređene do siječnja. Zemlje kojima se SAD obratio – uključujući Egipat, Indoneziju, Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate – za sada su suzdržane. Rezolucija navodi da će ISF “osigurati proces demilitarizacije” Gaze – što sugerira da će morati oduzeti oružje Hamasu, koji je odmah nakon glasanja u UN-u inzistirao da se neće razoružati. Malo je volje među tim država za izravni sukob s njihovim ratno iskusnim borcima. Istovremeno, ISF bi trebao preuzeti sigurnosnu kontrolu nad teritorijem koji sada drži izraelska vojska, što bi također moglo biti recept za sukobe, osobito ako se Izraelci nevoljko povlače.

Nema puno jasnije slike ni o palestinskom odboru tehnokrata koji bi, pod vodstvom Trumpa i njegovih kolega, trebali voditi svakodnevnu upravu u Pojasu Gaze. Bit će, blago rečeno, iznimno teško pronaći takve tehnokrate koji bi pristali raditi pod Trumpom, a koji bi istovremeno imali ikakav autoritet među 2,2 milijuna preživjelih Palestinaca u Gazi. Isto vrijedi i za predviđenu policiju. Unatoč magli nejasnoća, Rezolucija Vijeća sigurnosti 2803 dala je svim ovim aspirativnim tijelima snagu međunarodnog prava, u pokušaju da se Trumpov 20-točkovni mirovni prijedlog pretvori u neku vrstu plana i da se prošlomjesečni krhki, američki posredovani prekid vatre učvrsti kao trajan mir.

Činjenica da je rezolucija prošla s 13 glasova za, bez glasova protiv, dok su se Rusija i Kina suzdržale, svjedoči o njezinoj smišljenoj neodređenosti, ali i globalnom umoru i očaju zbog Gaze nakon dvije godine izraelskog bombardiranja, koje je ostavilo više od 70.000 mrtvih, otprilike 70 % zgrada u obalnoj enklavi sravnjenih sa zemljom i nalazom UN-ove komisije da je Izrael počinio genocid.

Nakon glasanja, američki izaslanik Mike Waltz opisao je rezoluciju kao transformativnu – “novi smjer na Bliskom istoku, za Izraelce i Palestince i sve ljude u regiji”.

Kada je došao red na ostale članice Vijeća da govore, bili su mnogo oprezniji, uokvirujući svoju podršku ili prešutno prihvaćanje više u kontekstu onoga što bi moglo uslijediti nakon rezolucije, nego onoga što doista stoji u njenom tekstu.

To je posebno vrijedilo za pitanje palestinske državnosti. Na inzistiranje arapskih i islamskih država, rezolucija je u posljednjim danima revidirana kako bi barem spomenula buduću Palestinu. Učinila je to, međutim, ne referirajući se na temeljno pravo Palestinaca na samoopredjeljenje i međunarodnu obvezu prema rješenju dviju država, nego jezikom udaljene, uvjetne i teško dostižne ponude. Ako se Palestinska samouprava zadovoljavajuće reformira i obnova Gaze napreduje, navodi se da bi “mogli biti stvoreni uvjeti za vjerodostojan put prema palestinskom samoopredjeljenju i državnosti”.

Koliko god mlako to zvučalo, europski diplomati vidjeli su značajnu pobjedu u tome što je izaslanik Trumpove administracije izgovorio riječi “palestinsko samoopredjeljenje i državnost”, bez obzira na ograde.

Veteran američke diplomacije i stručnjak za Bliski istok Aaron David Miller također je vidio rezoluciju kao korak prema budućoj Palestini.

BLISKI ISTOK 'Oni se naoružavaju i ne žele se povući' Zašto Izrael opet bombardira pojas Gaze?

“Je li rezoluciju UNSC-a moguće provesti, nije jasno. Ali ona odražava dvije nove realnosti – Trump je internacionalizirao gaza-komponentu palestinskog pitanja i podržao rješenje s dvije države kao konačno stanje”, napisao je Miller na društvenim mrežama.

Formulacije rezolucije 2803 bile su svakako previše za krajnju desnicu u koaliciji Benjamina Netanyahua, koja je reagirala bijesom, prisiljavajući premijera da ponovi svoje visceralno protivljenje bilo kakvom naznakama palestinske suverenosti.

Vlade koje su stisnule zube i podržale rezoluciju tješe se nelagodom izraelske tvrde desnice. Po mišljenju europskih i islamskih država, usvajanje rezolucije zadržat će Trumpa angažiranim, nadamo se povećati dotok humanitarne pomoći u Gazu u neposrednoj budućnosti, dok istovremeno ostavlja vrata odškrinuta za mogućnost trajnog mira i palestinske državnosti.

Što je međunarodna zajednica jače zastupljena u “odboru za mir”, i što veći broj arapskih i islamskih zemalja sudjeluje u ISF-u, to će – tvrde optimisti u tim prijestolnicama – Izraelu biti teže zadržati svoj ekskluzivni, američki odobren nadzor nad okupiranim teritorijem.

Sudjelujući u “Trumpovom planu”, nadaju se oponašati i na koncu nadmudriti Izrael u njegovoj vlastitoj igri, jašući tigra ega američkog predsjednika u nadi da će ga naposljetku usmjeriti u željenom pra