Bio je kralj bluesa koji je vladao više od šest desteljeća i tijekom dva stoljeća. Utjecao je na generacije glazbenika, od Erica Claptona i Stevieja Rayja Vaughana do Sheryl Crow i Johna Mayera. O njemu je snimljen biografski dokumentarac 'B.B. King: The Life of Riley', a poslužio je i kao inspiracija za muzej i intrepretacijski centar koji su otvoreni prije sedam godina.

Zadužio je svijet glazbe time što je odbijao ikad usporiti, i to čak i nakon što je zacementirao svoj status američke glazbene ikone. A unatoč brojnim nagradima i postignućima, neumorno je nastavljao nastupati na turnejama sve donedavno.

Tijekom karijere nije se bojao novih utjecaja i trendova koje je uključivao u svoju glazbu. Bilo da je riječ o svirci s Buddyjem Guyem, Jeffom Beckom i drugima u Bijeloj kući ili nastupa s U2-om, King nikad nije ispuštao svoju ljubljenu Gibson gitaru koju je odmilja zvao Lucille.

Prvi put je usporio tek prošle godine nakon što je desetljećima živio s dijabetesom tipa 2. Da više nije 'onaj stari' postalo je jasno nakon nastupa u St. Louisu, nakon kojeg su njegovi PR-ovci objavili da se ispričavaju što njegov "nastup nije bio u skladu s uobičajenom izvanrednom izvedbom".

Razbolio se u listopadu, nakon nastupa u Chicagu, te je zbog dehidracije i iscrpljenosti ovo bio jedan od rijetkih slučajeva u karijeri gdje je morao otkazati ostatak turneje. U Las Vegasu je u travnju hospitaliziran zbog dehidracije.

Od berača pamuka do kralja bluesa

B.B. King se rodio 16. rujna 1925. godine na plantaži pamuka u Mississippiju. Pjevao je crkvene pjesme kao dijete, a stric, koji je bio propovjednik, naučio ga je osnovne akdorde na gitari. U mladosti je svirao na ulicama, te je znao reći da je više zaradio pjevajući na ulici jednu noć nego tijekom cijelog tjedna na polju pamuka.

Prijavio se u vojsku tijekom Drugog svjetskog rata, ali je pušten jer je znao voziti traktor, pa je odlučeno da je nužniji kod kuće.

1947. godine stopirao je do Memphisa, tadašnjeg središta za mlade crne glazbenike. Odsjeo je kod bratića Bukke Whitea, koji je bio jedan od najviše cijenjenih blues izvođača svojeg vremena i koji ga je školovao dalje za svijet bluesa.

King je prvu šansu dobio 1948. godine kad je počeo gostovati na radiju, te je 1949. godine objavio prve pjesme 'Miss Martha King/Take a Swing with Me' i 'How Do You Feel When Your Baby Packs Up and Goes/I've Got the Blues'. Prvu ploču, 'Three O'clock Blues', objavio je 1951. godine, a ona je ostala na vrhu glazbenih ljestvica sljedeća četiri mjeseca. I tako je rođena zvijezda...

1970. godine osvojio je prvi Grammy, kao najbolji muški R&B izvođač, za svoju poznatu pjesmu 'The Thrill is Gone', a iste godine je debitirao i u showu u kojem su sudjelovale samo zvijezde bluesa u Carnegie Hallu, te je nastupio u 'The Ed Sullivan Showu'.

Ostatak teksta pročitajte na CNN-u.