Orson Welles rodio se prije sto godina, umro prije trideset, u listopadu 1985. Svojih sedamdeset godina proživio je filmski uzbudljivo kao najveće filmsko čudo od djeteta 20. stoljeća i jedan od genija sedme umjetnosti.

Začet je, ponosno je govorio, u Rio de Janeiru, majka mu je gotovo cijelo razdoblje trudnoće provela u Parizu, a onda su se roditelji vratili u Kenoshu, američki provincijski gradić u Wisconsinu, gdje se, kakve li zemljopisne nepravde, dodao bi razočarano, morao roditi 6. svibnja 1915.

Kada su ga pitali gdje mu je dom, nije znao što bi odgovorio jer pravoga doma, kao ni djetinjstva, nikad nije imao. Dodao bi da je četiri godine proveo u dječačkoj školi Todd u Woodstocku, pa mu je valjda to bio nekakav dom jer nigdje u životu nije živio dulje.

Karijeru pisca i glumca započeo je kao tinejdžer

Majka, pijanistica, umrla je kad mu je bilo devet godina, otac, izumitelj i alkoholičar, kad je imao petnaest, pa je vrlo rano počeo živjeti samostalno i slobodno.

Karijeru glumca, pisca i redatelja započeo je kao tinejdžer, u školi, radeći predstave na školskoj sceni i na radiju. Bio je samouk, čudo od djeteta. Nije bilo važnije knjige koju nije pročitao, od cijelog opusa Shakespearea i ostalih klasika do šund-literature s kioska.

Knjige nije samo čitao, on ih je prisvajao kao svoj materijal za kazalište, radio i, kasnije, film.

Njegovi prijatelji govorili su pedesetih i šezdesetih godina, kad je Welles lutao Europom i svijetom u potrazi za producentima i novcem, da nije bilo važnije knjige koju nije strastveno želio ekranizirati, od romana Charlesa Dickensa, Melvilleova “Mobyja Dicka“ i cijelog Shakespearea pa do Hellerove “Kvake 22“.

Svijet filkcije drugih pisaca postajao bi u njegovoj mašti njegov osobni svijet, a autor izvornika, pa bio on i sam Shakespeare, “prva ruka“ budućeg Wellesova filma. Kod njega to nije bila bahatost nego način života u kojemu se sve vrti oko njegove čarobne osi.

Zaljubio se u borbe s bikovima i postao toreador

To samopouzdanje dovelo ga je sa samo 17 godina u glasovito irsko kazalište Abbey u Dublinu, gdje se lažno i besramno predstavio kao američka kazališna zvijezda koja je, eto, došla u Dublin jer sada želi glumiti na njihovoj sceni.

I uspio je, da bi nakon toga nastavio lutati, zaljubio se u borbe s bikovima i postao toreador, osvajao žene i kazališta, te se na kraju skrasio u New Yorku, gdje je kao kazališna i radiozvijezda vladao gradom i Amerikom, uživajući usput u društvu istih brodvejskih plesačica koje su bile ljubavnice mafijaških gangstera poput Meyera Lanskog, kojega je puštao da mu, kao i ostali vladari podzemlja, povremeno pravi društvo.

Bila su mu otvorena sva vrata svijeta i sve žene na svijetu bile su njegove.

Orson Welles je bio neodoljiv i, čini se, vrlo moćan, iako nije bio bogat. Njegova moć zasnivala se na talentu, šarmu i magiji, koju je, kao budući doživotni član svjetske udruge mađioničara, volio i prakticirao još od dječaštva.

Nakon što je osvojio Broadway predstavama Shakespearea u kojima su glumili crnci ili koje su oslikavale Mussollinijev fašizam, Welles je radio-dramom “Rat svjetova“, prema romanu H.G. Wellesa, uspio uvjeriti Ameriku da su Marsovci napali naš planet i izazvati kaos u zemlji.

Naučio je režirati gledajući Fordov klasik

Bio je to happening koji mu je otvorio vrata Hollywooda i omogućio da, kao potpuni samouk koji pojma nema o filmu, napravi “Građanina Kanea“, film koji je, sve donedavno, desetljećima bio proglašavan najboljim filmom svih vremena (danas je na drugom mjestu, iza Hitchcockove “Vrtoglavice“).

Režirati je naučio gledajući 40 puta “Poštanska kola“ Johna Forda i Ford mu je do kraja života ostao jedini velik uzor.

Svoj drugi film, “Veličanstveni Ambersonovi“, Welles je završio vrlo brzo jer se žurio u Rio de Janeiro snimati dokumentarac ”Sve je to istina“ i uživati u čarima brazilskih ljepotica.

Nije ni znao da se njegov uspon već počeo pretvarati u pad koji će trajati sve do kraja života. “Građanin Kane“ je bio golem skandal jer se u filmu usudio portretirati najmoćnijeg američkog medijskog magnata Williama Randolpha Hearsta, no još je gore bilo što je “Kane“ bio financijski fijasko.

Hollywood bi mu oprostio skandal, gubitak novca ne. “Ambersonovi“ su skraćeni za 40 minuta i grozno premontirani, a brazilski dokumentarac nikad nije završio.

Welles će do kraja života režirati tri remekdjela (“Dama iz Shanghaija“, “Dodir zla“, “Ponoćna zvona“) i nekoliko vrhunskih filmova, no izgnanstvo iz Amerike i Hollywooda pretvorit će ga u buntovnika bez moći i utjecaja.

Priznat i slavljen u Europi i svijetu, lutat će po hotelima i zemljama, družeći se s moćnim ljudima poput šaha Reze Pahlavija i Tita, ostavljajući za sobom nedovršene filmove i neplaćene hotelske račune.