Rođena je u proljeće 1959. godine, duge crne kose i gotovo nevjerojatne karizme, bila je ikona jugoslavenskog rock and rolla osamdesetih. Ona je Margita Stefanović Magi, članica beogradske grupe Katarina Velika II, kasnije poznata pod imenom EKV.

Ona je bila dio beogradskog boemsko-umjetničkog kruga, istog onog kojem su pripadali i ostali članovi grupe. Publika je u njenom odnosu prema klavijaturama vidjelu pravu pokretačku energiju grupe. Magi je bila umjetnička duša, školovana pijanistkinja i skladateljica.

"U mom normalnom, stabilnom životu najnestabilniji dio sam upravo ja. I to ne zbog kakve psihičke ili ne znam kakve nestabilnosti, već zbog stalnog traženja u svim mogućim područjima umjetnosti i života", tvrdila je jednom prilikom Magi.

Zajedno s Ivom Pogorelićem školovala se u srednjoj glazbenoj školi Josip Slavenski. Maturirala je kao jedna od najtalentiranijih pijanistica i dobila poziv za nastavak školovanja na konzervatoriju u Moskvi. Njena majka nije se slagala s odlaskom od kuće u mladim godinama, a Magi je poslušala majku. Upisala je Arhitektonski fakultet u Beogradu i diplomirala 1982. godine. Netom nakon završetka fakulteta, zajedno s dečkom Srđanom Vejvodom, počela se sve više zanimati za podzemnu beogradsku scenu i krenula u potpuno drugom smjeru.

U proljeće iste godine upoznala je Milana Mladenovića, a ubrzo nakon toga je pozvana u grupu Katarina II nakon uspjeha na jednoj od proba. U EKV ostala je do 1994. godine i Mladenovićeve smrti. Usporedo s radom u EKV sudjelovala je i u stvaranju albuma nekih drugih jugoslavenskih bendova poput Elvis J. Kurtović & His Meteors i Karlowy Vary. Sklada je glazbu za filmove Vera Hofmanova i Plavi plavi.

Nakon Mladenovićeve smrti nastavila je svirati u grupi Kurajberi, a 1995. godine formirala je grupu EKV i objavila album pod nazivom Ti si sav moj bol.

Godine uspjeha protekle su u sjeni borbe s teškim narkoticima. Ovisnost je dobila jednu novu dimenziju 1996. godine nakon smrti njenog oca. Prodala je obiteljski stan i kupila dva manja, a ostatak novca potrošila je na putovanje u Indiju. Sve to je napravila kako bi se pokušala riješiti ovisnosti o drogama. 

Neuspješno.

Nakon povratka iz Indije, prodala je oba stana i novac uskoro potrošila. Tako je završila na ulici kao beskućnica. Posljednje godine života provela je u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda i skloništu za beskućnike na Voždovcu. Krajem 2002. godine umrla je u klinici za zarazne bolesti u Beogradu u 43. godini života. 

Šest godina kasnije, u knjizi Aleksandra Ilića, potvrđeno je da je zbog intravenoznog korištenja droga zaražena HIV-om.

Crna prinzeca jugoslavenskog novog vala umrla je u neljudskim uvjetima, a iza nje ostalo je bogato glazbeno nasljedstvo. I danas se sluša njena glazba, a albumi EKV-a možda su danas čak i više cijenjeni nego dok su članovi grupe bili živi.