Na ovogodišnjem izdanju zadarskog KaLibar bestivala dodijelit će se jedna posebna književna nagrada. Udruga Kultipraktik pokrenula je godišnju Književnu nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama. To je prva ovakva nagrada u svijetu, a svrha nagrade je poticanje i popularizacija književnosti na društvenim mrežama i u društvu. Četveročlani žiri, koji čine Kruno Lokotar, Stanislava Nikolić Aras, Želimir Periš i Adrijana Vidić, već je odabrao pet finalista i na službenoj Facebook stranici predstavio njihov ''fejs-opus''. U finale Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama ušli su: Alen Brlek, Ivana Čagalj, Boba Đuderija, Hrvoje Marko Peruzović i Ivana Pocrnić.

Stručni žiri predstavio je pobjednika tjedan dana prije bestivala. Pobjedu je odnio umjetnik Hrvoje Marko Peruzović. Kao samostalni umjetnik Hrvoje živi i radi u Splitu i Bolu na otoku Braču. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Napisao je desetak predgovora u katalozima za različite izložbe. Član je neformalne pjesničke skupine "Rječilište" koja djeluje u Splitu. Pjesme su mu objavljenje u drugom zborniku "Rječilišta". Već duži niz godina objavljuje na Facebooku. će biti predstavljen i široj javnosti 16. rujna u dvorištu Kazališta lutaka Zadar gdje se održava četvrti KaLibar bestival. Osim priznanja i laskave titule prvog osvajača (prve) nagrade za književnost na društvenim mrežama, Hrvoje će dobit priliku za objavljivanje knjige kod uglednog izdavača (Jesenski i Turk) sa svim pripadajućim autorskim pravima.

Pred sam bestival razgovarali smo sa jednim od pokretača ove Nagrade, Krunom Lokotarom s finalistima i pobjednikom.

Kako je došao do ideje o Nagradi prepričava Kruno Lokotar: ,,Nagrada Post scriptum pala mi je na um kada sam se konačno uštekao na Facebook pa primijetio postove koji su po mom sudu – čista književnost. I bilo ih je obilje. Urednik u meni se probudio. Bilo je odmah jasno da neki možda ne vide da se radi o književnosti, dakle, trebalo ih je potaknuti, kao i druge, da počnu promatrali Fejs kao platformu za objavu i književnosti, a sebe kao – autore. Onda je krenulo istraživanje. Začudo, pokazalo se da takva nagrada ne postoji u svijetu, da postoje neki festivali fejs-književnosti, no oni su, u fejs masi, po mom skromnom sudu, spuštali kriterij prema amaterizmu, što nama nije padalo na pamet. Ili književnost – ili ništa, a medij u okviru kojega nastaje može biti za nju konstitutivan, ali sama kvaliteta mora biti neupitna, izdržati i dekontekstualiziranje u knjigu.“

Na natječaj se prijavilo (ili je prijavljeno), 50-ak autora, s različitim tekstovima. Nije bilo žanrovskog određenja, tražila se samo i jednostavno književnost. Na natječaj su stizali razni, hibridni tekstovi. A kako u moru svakodnevnih fejs-statusa prepoznati književnost? ,,Kvaliteta se ne izlučuje, ona iskoči. Članovi žirija su ipak prekaljeni čitatelji razvijenog ukusa, upućeni u stanje, Adrijana je i znanstvenica, ja imam iskustva s raznim nagradama, Staša je baš na način koji Post scriptum voli nekada koristila fejs… Kompatibilan smo i široko pokriven žiri koji si je u Pravilnik upisao mogućnost da zagrabi u rikverc po cijelom opusu autora. Sastaviti dobar Pravilnik, osmisliti Nagradu, i nabaviti sponzore, (zahvaljujemo se Expressu), je zapravo najteži dio posla. Dalje je užitak i užitak rada za opće dobro“, objašnjava Lokotar.

Urednik smatra kako Nagrada ima veliki potencijal, upravo zbog svoje unikatnosti, ali i posebnosti Facbooka i njegovog marketinškog utjecaja.

Svim finalistima Post scriptuma sviđa se idejom o ovakvoj Nagradi. Gotovo svakodnevno se koriste Facebookom kao platformom na koju ''šeraju'' svoje radove, a samu mrežu smatraju odličnim prostorom za književnost – gdje se odmah može vidjeti plod rada i gdje se vrlo jednostavno mogu povezati s ljudima koji ih vole čitati. „Kako se dogodi pjesma u meni, u kratkom se vremenu dogodi i online“, jednostavno objašnjava Alen Brlek.

Nagradu smatraju jako poticajnom, Ivana Čagalj kaže kako podržavam ideju o nagrađivanju svih pisaca, posebno u vidu izdavanja zbirke u vrijeme kad si to ne može svaki autor priuštiti. ,,Hvale je vrijedna ideja o nagrađivanju onih koji objavljuju baš na Facebooku jer je takvo objavljivanje ono što virtualnoj publici treba; odmak od svakodnevice, raspirivanje mašte, otvaranje nekih novih (digitalnih) vrata nikad zastarjeloj književnosti“, kaže Ivana.

Jedan od osnivača nagrade, Kruno Lokotar smatra kako među postovima na Facebooku ima pregršt dobre, čiste književnosti. Upitali smo finaliste, slažu li se s njime.

„O da, slažem se cijelim srcem! Naime, ako zbog nečega volim Facebook, onda je to zbog toga što tamo nailazim upravo na to – pregršt dobre, čiste književnosti. Već dugo koristim Facebook i ima dosta toga što mi je odavno dosadilo. Prenošenje tuđih „velikih misli“, opsesivno citiranje izcitiranih citata, svakojaki mali ispadi taštine, cvijeće, kućni ljubimci i slično, ali duša mi oživi i nahrani se kad naletim na nečiji „status“ koji je u stvari puno više od Facebook statusa.“, odgovorila je Slobodanka Boba Đuderija.

Ova jedinstvena Nagrada zaista je poticaj za sve autore. Finalisti su dobili potvrdu da su dobri autori, a oni ostali sad imaju dobar razlog da svoje misli objave na društvenoj mreži.

I pobjednik kaže da se rado odazvao na ovaj natječaj i ovo mu je odlična potvrda za njegov rad: „Činjenica da sam ušao u finale ovog natječaja puno mi znači, prije svega kao potvrda da ono što pišem nije toliko loše. Čovjek, naime, često sumnja u ono što radi. Vjerujem da će mi ovaj ulazak u finale otvoriti neka nova vrata, povezati s novim zanimljivim ljudima i skrenuti pažnju na moj rad.“

Na Facebooku je svakodnevno i uvijek nešto objavljuje: „Počeo sam s aforizmima i verbalnim igrama ali sam se tijekom vremena odvažio objaviti i poneku pjesmu. Reakcije su bile ohrabrujuće i poticajne pa sam sve više objavljivao poeziju. Nastojim nadići ono banalno i objavljivati samo ono što ima neku univerzalnu i trajniju vrijednost. Isto tako nastojim biti duhovit i zabavan kako bih ljudima pružio malo veselja u turobnoj svakodnevici. Mnogi mi prijatelji zahvaljuju i govore kako me redovito prate i kako im znam uljepšati dan. To mi je velika satisfakcija.“

Do njegovog nastupa možemo u Zadru možemo uživati u poeziji, a gdje drugdje nego na Facebooku.