Svim umjetnicima je žena vječna inspiracija i višestoljetni izazov”, kaže Romano Grozić, renomirani art fotograf, čiji se opus proteže od rock i modne do umjetničke fotografije, a kojemu je nedavno u Laubi, Kući za ljude i umjetnost, u Zagrebu otvorena izložba “Woman”/”Žena”. Na izložbi su predstavljene 52 crno-bijele fotografije velikog formata na kojima je autor predstavio vrlo osobni i autentični hommage ženi, njezinoj ljepoti i duhu te snazi i ranjivosti.

“Izložba je selekcija fotografija žena koje sam snimao tijekom 41 godine”, kaže Grozić i dodaje da su sve fotografije bezvremenske što znači da nemaju obilježja vremena u kojemu su nastale. Također, uz izložbu je prezentirana i istoimena monografija “Žena”, koja je zaokružila izložbu.

Romano Grozić (1961., Opatija) jedan je od najcjenjenijih art fotografa u Hrvatskoj, čije fotografije krasi osebujan autorski stil. Njegov rad obuhvaća vrlo originalne modne editorijale, komercijalne kampanje, erotske serijale, umjetničke projekte i dokumentarnu fotografiju, što je bilo zapaženo izvan granica Hrvatske. Naime, surađujući u Milanu s nekim od najvećih i najslavnijih modnih imena, od Armanija, Brune Maglija, Dolce&Gabanna do Trussardija i Valentina, bio je proglašen jednim od deset najboljih fotografa Voguea, a na natječaju Istria Nobilissima osvojio je šest puta prvu nagradu, dok mu je 1995. godine Art Directors Club Italiano dodijelio srebro za fotografiju Autogerma Spa - Audi Italia.

Njegov umjetnički put započeo je u Talijanskoj gimnaziji u Rijeci, gdje je završio novinarski smjer.

Krajem sedamdesetih godina snimio je super osmicom dva kratkometražna filma “Požuda” i “Izvještaj o slanosti mora”, koji su dobili nekoliko nagrada. A zatim se “zbog krize i manjka novca” posvetio fotografiji bilježeći sve najvažnije događaje na riječkoj rock sceni, koja je u to doba novog vala bila iznimno živa i dinamična. Zato te fotografije iz njegove prve faze imaju iznimnu dokumentarnu vrijednost i kulturni te društveni naboj.

“U to vrijeme, potkraj sedamdesetih, svatko je u Rijeci svirao ili je bio suport nekom bendu. I ja sam malo sviruckao, a zatim počeo snimati koncerte što mi je išlo bolje nego sviranje. Kao fotoreporter počeo sam raditi za lokalne novine, kao što su Val, Novi list, Voce del Populo i Panorama, a ubrzo i za zagrebački Polet i Start, objavljujući snimke svih značajnih događaja s našega Kvarnera, od opatijskog festivala do koncerata riječkih rock bendova poput Parafa, Termita i Cacadou Look. Također sam radio intimne i dokumentarne fotografije svog prijatelja iz osnovne škole Damira Martinovića Mrleta iz Leta 3”, prisjetio se Romano Grozić.

Prvu samostalnu izložbu omogućio mu je Berislav Valušek, povjesničar umjetnosti, a kasnije i ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene galerije, u tadašnjem hotelu Slavija u Opatiji, današnjem Palaisu, a ubrzo je uslijedila i druga u tadašnjem Jadranu, pa treća u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer, koji se smatra jednim od najprivlačnijih umjetničkih izložbenih prostora na Jadranu. U JNA, u Zaječaru, blizu bugarske granice, tijekom 1982. godine, započeo je novu foto fazu. Tamo je kao vojni fotograf radio portrete vojnika za vojne knjižice, ali i posjete generala. “U slobodno vrijeme smišljao sam fotografije, s jednim Slovencem, Srbinom i Bosancem, kojima smo kroz humor komentirali i kritizirali stanje u JNA. Te fotografije nisu bile samo dokumentarne, nego su likovno bile jako promišljene, tj. odražavale su vrijeme u kojemu su nastale. Želio bih te fotografije jednoga dana i prezentirati na izložbi”, kaže Grozić.

Sredina osamdesetih bila je prijelomna za njegovu karijeru. Odlučio je okušati sreću u Milanu te je 1985. godine počeo surađivati kao modni i propagandni fotograf s prestižnim talijanskim modnim magazinima. S tadašnjom djevojkom, još studenticom, a današnjom suprugom Aidom Čorbo Grozić, pokucali su na vrata porte talijanskog Voguea i zatražili susret s art direktorom tog uglednog časopisa. “Imao sam 23 godine, bio sam mlad i lud, a to je bilo prilično nerazumno”, kaže Grozić. On ih je primio, a nakon što je pregledao Grozićeve fotografije, odlučio mu je dati šansu.

“Dao mi je dva kovčega puna Armanijevih odijela i filmove te rekao da se vratim za 15 dana s fotografijama. Iako je bila riječ o vrlo vrijednoj robi, nisam mu morao davati nikakva jamstva. Znao je - ne vratim li se s odijelima i fotografijama, nikad više neću imati pristup u Vogue. Vratili smo se u Opatiju i tražili modele među prijateljima. Naši su modeli bili Mrle, djevojke iz Cacadou Looka, tadašnja riječka novovalna scena. Te su fotografije bile naš ulaz u Vogue i svjetsku modnu fotografiju”, rekao je Grozić.

Dodao je da su ga tijekom šest mjeseci putovanja na relaciji Zagreb/Milano - Milano/Zagreb na granici Kozina počeli tretirati kao švercera jer je svaki put vukao sa sobom kovčege pune najnovije brendirane odjeće.

“To je postalo neizdrživo i odlučili smo se preseliti u Milano, gdje nam je kolega fotograf Jerry iz San Francisca ustupio golemi stan na godinu dana, no on se nikad nije vratio, a mi smo ostali u Italiji punih 15 godina”, kaže Grozić. Narudžbe su se gomilale te je bio angažiran i za druge talijanske te francuske, njemačke i japanske časopise. Svoje sofisticirane fotografije objavljivao je u nekim od najpoznatijih modnih magazina, poput talijanskog Voguea, L’Uomo Vogue, Vogue Sposa, Vanity Faira i Cosmopolitana, a uz to je radio kampanje za ugledne svjetske tvrtke, kao što su Illycaffe, Sergio Tacchini, Stefanel, Pikenz, Versacio, Dolce & Gabbana, Pollini, Sergio Rossi i Baldinini.

“Volim snimati portrete ljudi, osobito žene kao modele, a kod modne fotografije je sve to objedinjeno što mi je super. Kad živiš u Milanu, 90 posto poslova je moda, no prihvaćao sam i druge ponude, recimo, radio sam i kampanje za Audi. Radeći modnu fotografiju, uvijek sam pokušavao napraviti nešto svoje, novo i originalno. Izrazito mi se sviđa Irving Penn, a proučavao sam i Helmuta Newtona te Petera Lindbergha, s kojima sam radio u Vogueu, ali uvijek me je vodila ideja biti drukčiji i napraviti neki kreativni pomak u odnosu na ono što je već snimljeno”, kaže Romano Grozić.

Nakon 15 godina rada u Italiji, gdje se nije štedjelo na snimanjima te gdje je sve bilo podređeno ljepoti, dizajnu i luksuzu, Grozić se sa suprugom vratio u poslijeratnu Hrvatsku koja tad nije puno marila za vizualni identitet. U Samoboru je osnovao marketinšku agenciju Studio Grozić, koji se bavi marketingom, fotografijom, dizajnom, reklamama i spotovima te surađuje s brojnim tvrtkama, kao što su Adrialab, Atlantic grupa, Billa, Franck, JGL, La Roche Posay, Medika, Merkur osiguranje, Tommy, Vichy i mnoge druge. Jedan od većih uspjeha agencije je prva nagrada na svjetskom natjecanju WorldStar za dizajn vrećice Čipi čipsa, koju su dobili u konkurenciji 293 proizvoda iz čak 35 zemalja.