U 'Ekspoziciji tame' pratimo dječaka koji odrasta u (izmišljenom) selu Viru, smještenu između Koprivnice, Đurđevca i Bjelovara, od kalendarskog i pravog (Sarajevski atentat) početka 20. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata, počinje Boris Rašeta priču o knjizi koja je ušla u TOP 13 najboljih naslova u konkurenciji za nagradu Fric. Autor je knjige Marko Gregur, on ne egzaltira, piše otmjeno, lagano, vodeći čitatelja smireno poput Drave, kroz te gadne, gladne, teške i često krvave godine, nastavlja Rašeta u BestBooku.

Marko Gregur baš hoda neutabanim stazama, putevima kojima malo tko od naših mlađih književnika ide. On piše o ljudima za koje su čuli samo znalci ("Vošicki" je roman o koprivničkom nakladniku Miroslava Krleže, "pravom čovjeku u krivim vremenima"), o vremenima koje su daleko od aktualnih konjunktura, o slijepcima ("Ekspozicija tame" priča je o odrastanju između Prvog i Drugog svjetskog rata), o etnicitetima koji se u našoj literaturi, a i povijesti, jedva spominju (Cincari) jezikom za koji na pojedinim dionicama treba tumač, što će reći, suma sumarum, da Gregur piše iz srca, iz najdublje potrebe da opiše ljude, vremena i predjele koji ga istinski zanimaju i u kojima vidi narativne potencijale - i baš zato to zvuči sjajno! Gregur je čovjek fine duhovitosti, i njegov tekst može oduševiti humorom, iako, kako piše Rašeta, govori o težini života koju je sjajno prikazao jedan od najvećih naših umjetnika, Krsto Hegedušić. Tek naspram tih života, zaključuje, možemo postati svjesni raskoši u kojoj zapravo živimo.

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) objavljivao je u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja (SAD, Austrija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Bugarska, Španjolska, Slovenija, Kanada...). Objavio je zbirku poezije "Lirska grafomanija" (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča "Peglica u prosincu" (DHK, 2012.) i "Divan dan za Drinkopoly" (Algoritam, 2014.) te romane "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz", "Mogla bi se zvati Leda" (Hena com, 2018.) i "Vošicki" (Hena com, 2020.), za koji je dobio nagradu Fric i Nagradu Vladimir Nazor. Pokretač je "Alpe Jadran festivala mladih pisaca", predsjednik organizacijskog odbora međunarodnoga festivala književnosti "Galovićeva jesen" i jedan od pokretača te glavni urednik časopisa Artikulacije.

Književnu nagradu Fric utemeljili su 24sata i tjednik Express, a dodijelit će se osmi put pod pokroviteljstvom Barcaffea sredinom prosinca u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Za nagradu Fric su konkurirale knjige fikcijske proze napisane na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku, ali premijerno objavljene u Hrvatskoj. Jedan autor/ica osvojit će nagradu koja donosi mobilnu skulpturu i 10 tisuća eura (neto). Na manifestaciji Sa(n)jam knjige u Puli javnosti će biti predočeni rezultati glasanja za uži izbor, a potom će se odabrati pobjednica ili pobjednik.

Do sada su dobitnici nagrade Fric bili: za sezonu 2016./2017. Damir Karakaš za roman "Sjećanje šume", 2017./2018. Jurica Pavičić za roman "Crvena voda", 2018./2019. Darko Cvijetić za roman "Schindlerov lift", 2019./2020. Marko Gregur za roman "Vošicki", 2020./2021. Damir Uzunović za roman "Ja sam", 2021./2022. Miljenko Jergović za zbirku priča "Trojica za Kartal" i Ivana Šojat 2022./2023. za roman "Sama".