Predstava Olivera Frljića, donedavnog intendanta nacionalne kazališne kuće u Rijeci, nazvana "Naše nasilje i vaše nasilje" zaradila je nekoliko prijava u Poljskoj - ili reklama, ovisno o tome kako se slučaj promatra.

Predstava čiju dramaturgiju potpisuje sadašnji intendant HNK u rijeci Marin Blažević povrijedila je vjerske i nacionalne osjećaje nekolicine gradskih vijećnika i jedne parlamentarne zastupnice iz konzervativne vladajuće stranke Pravo i pravednost, pa su prijavili tužiteljstvu predstavu, odnosno kazalište u gradu Bydgoszczu na čijem je festivalu komad izveden, piše Slobodna Dalmacija

Povrijedila ih je ponajviše scena u kojoj gola žena glave pokrivene hidžabom iz spolovila izvlači poljsku zastavu, potom erotizirani ples uz melodiju "Tihe noći" i pojava Isusa Krista, koji je, okrunjen trnovom krunom, razapet na križu sastavljenom od kanta za benzin. Glumac u liku Isusa silazi s križa i siluje ženu.

Uz to, većina glumaca u "Našem i vašem nasilju" nastupa bez odjeće - i predstavu su prijavili i političari koji su je odgledali, ali i neki od njih na neviđeno.

Kakve reperkusije mogu nastati zbog prijave kazališne predstave, odnosno mogu li zbog nje imati problema autori ili možda teatar koji ju je ugostio, Slobodna Dalmacija pitala je riječkog intendanta Marina Blaževića koji veli da nije dovoljno dobro upoznat sa slučajem.

Budući da se komad izvodi ovih dana u europskim gradovima - sada u Berlinu, a potom će u Sarajevo, Ljubljanu, Cluj u Rumunjskoj i Suboticu - nije nekoliko dana kontaktirao s Frljićem, niti čuo nešto o reakcijama, ali predstava će svakako imati premijeru koncem studenog u Rijeci.

Na pitanje misli li da će uznemiriti i hrvatske gledatelje, Blažević odgovara kako je sve relativno - ono što nekoga uznemiruje drugoga ostavlja ravnodušnim.

Inače, na službenim stranicama HNK Rijeka predstava je najavljena kao djelo koje promatra Europu naivno zatečenu izbjegličkom krizom te postavlja neka možda vrlo neugodna pitanja: Jesmo li svjesni da naše blagostanje ovisi o tisućama mrtvih na Bliskom istoku?

Kupujemo li savjest svojom deklarativnom solidarnošću? U trenutku u kojem svjedočimo jednoj od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata, trebamo li se s ponosom nazivati Europljanima ili se Europe trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice europske stoljetne arogantne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih? - i slično.

Kakvu će reakciju izazvati predstava u Hrvatskoj - za to treba pričekati studeni i vidjeti, ali činjenica je da je do sada izazvala, najblaže rečeno, veoma podijeljena mišljenja. U lipnju se izvodila u Beču i nekoliko kritičara, dosta uglednih, nazvalo ju je idiotskom, punom loših klišeja i grčevite želje da šokira - a zapravo izaziva dosadu.

Neki blaži napisali su, pak, kako je komad razočaravajuć, ali može potaknuti na razmišljanje.

Doduše, kod njih nije izvedba rezultirala tužbama, samo, valja se podsjetiti da Oliver Frljić nije prvi put u problemu s Poljskom - ova mu je predstava ipak izvedena, dok je prije tri godine njegova "Nebožanska komedija", pripremana u Starom teatru u Krakowu - skinuta s repertoara prije premijere.

Trebala se baviti pitanjem antisemtizima u današnjem poljskom društvu i ulogom poljskog naroda u holokaustu.