Greatest shits: 'Narod bez države je isto što i govno na kiši' i ostale mudre misli
Mnoge debele knjige, zbirke dokumenata i prisjećanja dat će slabiji uvid u duh devedesetih od legendarne Feralove zbirke "Greatest shits". Knjiga nastala iz novinske rubrike koja je iz tjedna u tjedan objavljivala provale hrvatskih uglednika izdana je 1999. godine i vrlo brzo je doživjela drugo izdanje. Autori su Predrag Lucić i Boris Dežulović (u kasnijoj fazi lista shitove su skupljali Lucić i Hrvoje Prnjak). Podnaslovljena kao "antologija suvremene hrvatske gluposti", knjiga sadrži sentence na koje vrijedi ponovno podsjetiti...
Uvodni moto knjige dao je, danas zaboravljeni, don Anto Baković, čuvenom rečenicom koja će se kasnije puno puta citirati. "Narod bez države isto je što i govno na kiši", rekao je ovaj, danas zaboravljeni, fanatik populacijske renesanse. U Prologu - podnaslovljenom "kratko, ali glupo" - čitamo logičke kalambure. "U Hrvatskoj je dobro, u Hrvatskoj je slabo. Zašto u Hrvatskoj nije kako nije i zašto jest kako jest", pita se neki Ante Jurić. Milan Đukić nema odgovor na to pitanje, ali nudi izlaz: "Na vladi Hrvatske je da maksimalno mijenja svoju politiku, ja bih rekao za 360 stupnjeva". Vlada ga je, naravno, poslušala. HINA tvrdi da je lako shvatljivo što ptice bježe od zime, "ali činjenica da lete na jug ostaje jedna od velikih zagonetki prirode", iščuđavaju se. Možda zato što je tamo toplo?
Crna kronika Jutarnjeg javlja kako je tijelo stanovitog Ivana G. iz Vele Luke pronađeno obješeno o konopac vikendice pa dodaju kako je "obdukcijom utvrđeno da je smrt nastupila najmanje dva dana prije nego što je izvršen suicid". O padu etiopskog zrakoplova Slobodna izvještava nesportskim naslovom - "Mrtvi - živi 120:52", dok se zagrebačko pogrebno poduzeće IN MEMORIAM reklamira sloganom "Provjerite našu kvalitetu". Večernjak, pak, donosi naslov "Cijenama stimulirati ukop". Zdravko Tomac prisjetio se kliničke smrti koju je doživio nakon prometne nesreće, ali o tom iskustvu je nerado govorio: "To iskustvo ostavilo mi je osjećaj da uopće nije lijepo umrijeti". Zvonimir Drvar nalazi nešto utješno u našoj žabokrečini: "Bolje je kre kre, nego bre bre". To je podsjetilo na popularan onodobni vic: "Pazi, morski pas!". "Šta bre?". "Ništa, ništa, samo plivaj..."
Bilo je i samokritike. "Konvoj s bačvama punim otpada prešao je njemačko-mađarsku granicu i zaputio se prema Hrvatskoj", glasio je podnaslov iz Ferala. Dijana Čuljak konstatirala je na HRT-u kako "u Čileu živi velika zajednica Hrvata, veća nego u svim ostalim europskim državama". Nakon utakmice vaterpolo finala Hrvatska Jugoslavija 7-8, Antun Vrdoljak zaključuje: "Mi smo s Jugoslavijom odigrali praktički 7-7. Onaj osmi gol mogli smo postići mi kao i oni".
To je kraći izbor iz Prologa, nakon kojega slijedi poglavlje Antifašizam i borba protiv njega.
"S današnje točke gledišta, jednako mi ne odgovaraju ni partizani ni ustaše. Jedni su stvorili Jugoslaviju, a drugi nisu završili posao do kraja", zbori Tomislav Merčep u Nedjeljnoj.
"Bez obzira na neetičnost parole Srbe na vrbe, zar nije u ono doba atmosfera bila puna poklika smrt fašizmu?", umuje neki Branko Hrvoj u Vjesniku. Prepredeni Anto Đapić tvrdio je na konferenciji za novinare u veljači 1998. da nije dizao ruku na nacistički pozdrav, nego je pokazivao kako će Slavonija napredovati pod vlašću HSP-a. "Tko će meni u Hrvatskoj diktirati kako smijem dizati ruku i naređivati što ću s rukama raditi? Imam pravo rukom pokazivati koliki će kukuruzi u Slavoniji rasti kad HSP dođe na vlast", povikao je Đapić, kojega je Ante Prkačin jednom našamarao kao curicu. Isti autor dodat će kako je "jedina krivnja ustaškog pokreta to što nije uspio". Dr. Ivan Krtalić u Nacionalu tvrdi kako "malo tko danas zna da se društveno uređenje za koje su se ustaše borile zvalo hrvatski socijalizam". Don Luka Prcela u New York Timesu kaže: "Ante Pavelić je bio dobar Hrvat. Zahvaljujući njemu danas imamo državu".
"NDH je bila mnogo nezavisnija od današnje Hrvatske! Hitler našem ocu nije mogao nametati ništa u unutarnjoj politici države", rekla je Višnja Pavelić u Nacionalu. "NDH nije bila ustašoidna, nego je, u određenom smislu, bila ustaška", zaključuje Mladen Schwartz u Globusu. "NDH nije bila perfektna država", stavlja "točku na U" dr. Šime Đodan. Nikad prodan, domovini uvijek odan, a manje kritičan dominikanac, pater Vjekoslav Lasić - s kojim je autor ovoga teksta dijelio saunu, ali ne i uvjerenja - rekao je kako je "NDH bila dar božji". "Za vrijeme NDH Hrvatska je doživjela kulturni i gospodarski preporod, a hrvatski seljak je vagao novac na kilograme", rekao je Lasić.
Dobro, sad moramo stati s ovim poglavljem jer materijala ima dovoljno za pola tjednika.
U poglavlju o Bosni ima također dubokih misli. "Nije Muslimanima tako loše u tim logorima kao što mediji farbaju", rekao je u rujnu 1993. The West Australianu mr. Neven Jurica, hrvatski veleposlanik na antipodu. "U Sarajevu žive samo Hrvati dviju vjera", reći će vojni tužitelj Mirsad Bakšić. "Hrvatska je prihvatila zadaću europeizacije bosanskih Muslimana", rekao je dr. Franjo Tuđman (Le Figaro, rujan 1995.). Dr. Jure Radić zaključuje ovo poglavlje ponudom: "Nema razloga da i Musliman ne bude član HDZ-a ako prihvaća načela kršćanskog morala" (Vjesnik, rujan 1993.).
Iz poglavlja "Crkva" izdvajamo nekoliko zanimljivih misli. "A ovi iz svijeta koji nam i danas zamjeraju da palimo srpske kuće na oslobođenim dijelovima Hrvatske neka se prisjete da je upravo biblijsko načelo, iz Starog zavjeta, oko za oko, zub za zub", rekao je dr. Franjo Tuđman (doček Vlaka slobode, Karlovac 1995.). Kasnije te godine je revidirao Sveto pismo: "Trebam li vas podsjetiti da je i od 13 apostola Isusa jedan izdao, a drugi zatajio", rekao je Tuđman, nakon čega bi ga bilo koji župnik mogao srušiti iz vjeronauka. Tomislav Merčep prisjetio se originalne obrane na sudu: "Pa svatko može biti optužen. I Isusa su nabili na križ, zar ne?".
Slijedi raskošno poglavlje o "Četnicima". "Hrvatski vjesnik je već pisao da je srbetina vrlo kakvoćno meso (što je životinja prljavija, meso je ukusnije)", piše Hrvatski vjesnik u listopadu 1994. "Svih 587 tisuća Srba u Hrvatskoj bili su naoružani", izjavio je dr. Tuđman, koji je u Karlovcu rekao: "I još ih ima, i ovdje kod vas! Od 22 suca u Karlovcu sedmero su Srbi!". Prevelika je bila tolerancija i prema Anti Đapiću. "I jedan Srbin u Saboru je previše", rekao je mjerač kukuruza.
Poglavlje Ćudoređe preskačemo, pa idemo na "Demokraciju u Hrvata". "I demokracija ima pozitivnih strana", čitamo misao Mladena Schwartza, prvog trijumvira Nove hrvatske desnice. "Ja se sa svojim mišljenjem slažem i onda tu nema problema", rekao je Antun Vrdoljak (Slobodna Dalmacija). "Ja sam statut", viče dr. Ivić Pašalić na sjednici splitskog HDZ-a. Brigadir Željko Glasnović misli da se s tim pretjeruje. "Ovdje demokracija i nije potrebna. Nama trebaju vojna uprava i čizma u zube", rekao je u ožujku 1994. "Nije zakazao HDZ već birači", rekla je Katica Ivanišević nakon izbora u Primorsko-goranskoj županiji u prosincu 1997. "Što je HDZ danas", zapitao se Vice Vukojević pa odgovorio: "HDZ jednako hrvatska država". "Sve što je loše je naslijeđe komunizma, a sve dobro je od HDZ-a", otkrio je dr. Hrvoje Šošić. "Vi imate dinaridske glave idealne za nabijanje na kolac", pomalo nedemokratski je dr. Šime Đodan poručio zastupnicima HSLS-a u Saboru. Akademik Vlatko Pavletić, koji se nakon Tuđmanove smrti našao u "dvojbenoj dvojakosti" (jer je bio i šef Sabora i predsjednik Republike), predložio je svoj model razvoja. "Hrvatska se, kako ja kažem, mora razvijati usredišnjeno višesredišnje", rekao je novinarima Jutarnjeg. I još da završimo s teorijom stratifikacije. "U Hrvatskoj ne postoje nikakve klase nego stališi čiji je istinski ujedinitelj i predvodnik HDZ na čelu s Tuđmanom", rekao je danas zaboravljeni Zlatko Canjuga.
U "Greatest shits" može se, u sljedećih dvadesetak poglavlja, pročitati još nekoliko tisuća sličnih misli. Bilo bi sjajno objaviti reprint.