Talijanski pisac Marco Missiroli, rođen 1981. godine u Riminiju, gradiću na jadranskoj obali, nije nepoznat hrvatskoj publici. Fraktura je već objavila njegovo najslavnije djelo, roman “Vjernost”, da bi ovih dana u knjižare i knjižnice poslala i prijevod romana “Imati sve”, za koji su najzaslužniji ugledna prevoditeljica s talijanskog jezika Ana Badurina i urednica, nagrađivana pjesnikinja i dramatičarka Monika Herceg. Roman je Missiroli posvetio rodnom Riminiju, u kojemu se i odvija daleko najveći dio radnje ovog tečnog romana, te Claudiju Cazzanigu, domalo autorovu vršnjaku, koji je umro 2020. godine, a ima isto prezime kao i piščeva supruga Maddalena.

“Imati sve” roman je o obitelji iz Riminija čiji sin jedinac Sandro nakon studija u Bolonji odlazi živjeti u Milano, baviti se reklamama koje jako teško naplaćuje, a usput paralelno gubi goleme novce kartajući se sa tajnovitom suparnicima na opskurnim mjestima sive zone talijanskog društva. Missiroli nas u roman uvlači u trenutku kad Sandrin, kako mu tepa otac Nando, dolazi u idilični Rimini kako bi proslavio očev rođendan. Nando, koji je ženu Caterinu upoznao na plesu, sad je udovac, prilično je usamljen i tajanstven te ni ne sluti da mu je preostalo samo nekoliko mjeseci života. Istina, on je prilično vitalan, vozi stari auto, kuha birana jela, brine se o vrtu i ladanjskoj kućici te odlazi na ples u jednu umirovljeničku oazu, ali tu tajnu ljubomorno čuva čak i od Sandra.

Iznenadni dolazak sina “razmetnog” iz Milana u Rimini daje novu dinamiku Nandovu penzionerski ustaljenom životu. Vrijeme je za svojevrsno svođenje računa njihova odnosa u koje nas Missiroli uvodi elegantno i umjereno, bez naglih nervoznih poteza i turbulencija. Rečenice su mu kratke, baš kao i dijalozi, a opisi kockarske ovisnosti iznimno potresni, ali ne i jednostrani. Čitatelj, naravno, živo navija da se Sandro, barem na kraju balade, oslobodi poroka radi kojega mu je pukla obećavajuća ljubavna veza, a i koji je, lako moguće, i majku prije vremena otjerao u grob. Ali kockanje je bršljan kojega se nije lako osloboditi i koji se uvijek prijeteći nadvija nad ovisnikov život te nas pitanje Sandrova zastranjenja muči do samoga kraja ovog iznimno koncentriranog, a u isto vrijeme i razbarušenog romana. Romana u kojemu se otac i sin zbližavaju u najosjetljivijim životnim trenucima, kad pater familias sazna da je smrtno bolestan i da mu se divovskim koracima približava odlazak s ovoga svijeta. Mogu li šokantne i tragične, krajnje neugodne činjenice iz običnih ljudskih života dati novu dinamiku i nove mogućnosti našim sudbinama, jedno je od pitanja s kojima se u ovoj knjizi lucidno bavi Missiroli. Pri tome se koristi čitavom plejadom lokalno obojenih likova iz Riminija koji su obilježili Sandrov i Nandov život. Neki su iz dalekog djetinjstva pa su se pretvorili tek u maglovitu uspomenu, neki su, poput majke Caterine, mrtvi, a neki nisu ni svjesni kakvu ulogu igraju u povijesti obitelji Pagliarani. “Imati sve” prvenstveno je roman humane poruke. Poruke koja djeci sugerira da ne ignoriraju prirodni odlazak svojih roditelja, ali i da razmišljaju o obiteljskim sjećanjima u trenucima kad su svjedoci tih sjećanja još živi i kad ta sjećanja nisu samo fotografije u albumima koje nikad ne gledamo ili pisma i razglednice na koje smo odavno zaboravili ili bacili u stari papir. U vremenu kad smo zbog produljenja ljudskoga života sve intenzivnije okruženi starijim ljudima koji vape za jednostavnim dodirom i najobičnijim znakom pažnje, Missirolijev roman može imati i ljekovito, ali i iscjeliteljsko značenje, jer je tu riječ o romanu praštanja i nade te romanu iskonskih ljudskih emocija.

* Imati sve, Marco Missiroli, Fraktura. Prijevod: Ana Badurina