Nakon što me “Bijes” (koji je uredio bitno razvikaniji K. O. Knausgård) izbacio iz cipela, ugledavši roman “Budite dobri prema životinjama”, interliberski paviljon nisam htjela napustiti bez “nove” Monice Isakstuen u rukama. “Nove” jer ova se autorica prvo pozabavila reperkusijama razvoda (elegantno ljude i mladunčad izjednačivši sa životinjama), a tek potom pobjesnjela na nefunkcionalnu obiteljsku idilu. Isakstuen zaranja duboko u emocionalni svijet žene koju nikakva emancipacija ne može zaštititi od saboterskog osjećaja krivnje. “Budite dobri prema životinjama” roman je o razvodu, što postaje potpuno sporedno čim se autorica izvrne poput rukavice i publici servira vlastite sumnje i strahove. Pa se upita - je li majka i kad je razdvojena od djeteta? I je li podijeljeno skrbništvo civilizirana opcija kakvom se na prvi pogled čini?