"Puno hvala svima. Hvala žiriju na ovom velikom priznanju - ovako lijepo iznenađenje, i to odmah na početku godine, teško je nadmašiti. Hvala organizatorima i sponzorima - 24sata, Expressu i Barcaffeu - hvala svima koji ste večeras ovdje: uzvanicima, kolegicama i kolegama, finalistima s kojima mi je bila čast dijeliti iste liste, prijateljima i obitelji. Hvala cijelom timu izdavačke kuće Hena com. Dragom Trpimiru.

Ovu knjigu smatram svojim debitantskim romanom, iako to formalno nije. Počela sam je pisati u Indiji još prije trinaest godina. Tad sam mislila da ću ući u dijalog sa starim ženskim putopisima: botaničarke, lovkinje na leptire, pustolovke. Znala da su ti tekstovi jedina ženska epika koju imamo, književni počeci ženskih putovanja – s time da su junakinje ujedno i bardkinje, jer žene, izgleda, uvijek rade dupli posao.

Pisana povijest ne obiluje pustolovnim junakinjama poput Odiseja, jer ženama pustolovine nisu bile primjerene. Antičke žene nisu putovale same od sebe, ali bi daleko dogurale ako su ih oteli ili progonili muškarci. U grčkim mitovima samo su dvije solo putnice, Io i Europa. U oba slučaja, prijestupnik je Zeus.

U našem postkolonijalnom vremenu, klasične odiseje ionako više nemaju smisla, rekla je američka redateljica Maya Deren. To horizontalno kretanje kroz svijet i razne doživljaje u njemu zamijenilo je okretanje sebi. Svaka od nas vrtlog je vlastite obrnute odiseje. Pustolovine su unutarnje, a nagrade, ako ih uopće bude, uvidi.

Kad uzmemo u obzir zašto su se žene prvi put otisnule, i zašto im je toliko dugo trebalo, ne čudi da je ova knjiga, zamišljena kao hvalospjev slavnim putnicama, završila u rukavcima obiteljskog nasilja i zakopanih trauma. Drugačije nije moglo biti. Možda i stoga što su takozvane egzotične lokacije oduvijek bile mjesta na kojima su se češće nego drugdje ukazivale fatamorgane, gdje se stvarno i fiktivno međusobno zrcale, a nove okolnosti na površinu izvlače neke stare priče.

Moje putospisateljice vjerovale su da se piše u hodu, na putu, da treba nastanjivati i druge geografije i druge živote. Slažem se. Mislim da je ovaj naš poziv zapravo velika privilegija i odgovornost, i da književnost, da bi to sve mogla, mora drsko prelaziti granice; književnost je medijatorica, mješanka i migrantica, a mi smo, kako sam nedavno pročitala u jednom prelijepom indijskom romanu, otamo kamo idemo."

Nagradu Fric utemeljili su 24sata i tjednik Express, a ove se godine dodijelila po deveti put za redom, pod pokroviteljstvom Barcaffea. Dodjela je održana u četvrtak, 8. siječnja 2026. godine, u Hrvatskom državnom arhivu, a za nagradu su konkurirale knjige fikcijske proze napisane na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku, ali premijerno objavljene u Hrvatskoj. Dobitnica je osvojila mobilnu skulpturu i 10 tisuća eura (neto). Do sada su dobitnici nagrade Fric bili, redom: za sezonu 2016/17 Damir Karakaš za roman "Sjećanje šume", 2017/18 Jurica Pavičić za roman "Crvena voda", 2018/19 Darko Cvijetić za roman "Schindlerov lift", 2019/20 Marko Gregur za roman "Vošicki", 2020/21 Damir Uzunović za roman "Ja sam", 2021/22 Miljenko Jergović za zbirku priča "Trojica za Kartal" i Ivana Šojat 2022/23 za roman "Sama" te Kristian Novak 2023/24 za "Slučaj vlastite pogibelji".