Roman "Otok" je neupitno napeti psihološki triler s neočekivanim obratom, ali upravo to je ono što očekujemo od Morovića. Radnja prati Matiju Maroša koji se vraća na mjesto djetinjstva. Mali, vrlo miran otok popularna je ljetna destinacija koja je u tim mjesecima ispunjena burnijim načinom života. On i njegov prijatelj Luka prisustvuju lokalnom tulumu na plaži - glazba, alkohol, droga i nepoznati ljudi. Matija te večeri upoznaje Magdalenu, upečatljivu i zavodljivu Francuskinju. Nakon alkohola i ecstasyja sjedaju u auto kako bi otišli do Magdalene. Udarac. Provalija. Bicikl. Ljetni šešir. I Tamara - djevojka koja je u neprirodnom položaju ležala na dnu litice. Ono što je počelo kao zabava pretvorilo se u pogrešku koja će svima promijeniti život...

Roman sadrži one bitne karakteristike trilera; dinamičnost i relativno brzi tempo koji zadržava pažnju čitatelja i stvara osjećaj napetosti. Informacije i tajne su dozirane, otkrivaju se u fragmentima. Time dopušta čitatelju da aktivno sudjeluje, povezuje dijelove u širu sliku i stvara osjećaj misterije. Knjiga je napisana u prvom licu, a to nam omogućuje da se lakše povežemo s protagonistima - njihov strah, panika, sumnja i ljutnja postaju i naši. Autor je za mjesto radnje odabrao mali, neimenovani otok u Hrvatskoj koji kao da je simbol zatvorenog, klaustrofobičnog svijeta u kojem likovi nakon ubojstva iz nehaja postaju zarobljenici svojih odluka i postupaka. Dvije stvari koje najviše volim u knjigama Morovića su obmana i dublja psihološka karakterizacija. Gotovo svi likovi prolaze kroz unutrašnju dilemu, stavljeni su na kušnje u kojima moraju donijeti odluke hoće li učiniti ono što je pravedno, ono što je potrebno da spase ljude oko sebe ili ono što je potrebno da spase sebe? Ono što mi je fascinantno je činjenica da u niti jednog lika ne možemo uperiti prstom i reći on je dobar. Svi su ovdje upitnog morala. Gdje povlačimo granicu kad počnemo misliti isključivo na sebe i svoju egzistenciju? Dijalozi u ovoj knjizi nisu predugi kako bi se održala ta dinamika. Ključni su u postizanju te napetosti, tjeskobe i paranoje.

To je jedna od onih knjiga koje čitaš do 6 ujutro i s njom dočekaš zoru jer je jednostavno ne možeš ispustiti iz ruku. Jedna od onih knjiga koja je vrijedna podočnjaka! Roman nam ne nudi odgovore, nego nas tjera na preispitivanje vlastitih moralnih granica. Od srca vam preporučujem ovu knjigu. A ja sad, opet s golemim nestrpljenjem, iščekujem idući roman, pa idući, idući, idući...