Roman "Perzijanke" prati životnu priču pet žena iz tri generacije obitelji Valiat, uvaženog prezimena u Iranu, ali potpuno nebitnog u Americi. One su baka Elizabeth, njezine kćeri Shirin i Seema te unuke Niaz i Bita. Elizabeth i Niaz u jeku Islamske revolucije 1979. godine ostaju u Teheranu, dok ostale s obiteljima odlaze u Ameriku strahujući pred nasilnim neredima. Njihova ideja o povratku po smirivanju stanja u matičnoj zemlji nikad se nije ostvarila, pa tako roman, inače debitantska knjiga Sanam Mahloudji, prati sudbine žena koje je život razdvojio. Zahvaljujući bogatstvu koje je stekao njihov predak, Veliki Ratnik, obitelji u Americi ne oskudijevaju ni u čemu, ali se osjećaju kao autsajderi. Njihovo prezime ne daje im očekivano priznanje u društvu, a novac kojeg imaju u izobilju istovremeno im je i blagoslov i breme, posebno kad priča otkrije da njihov slavni obiteljski prethodnik ima i mračnu stranu.

Baveći se sudbinama žena čiji su životi određeni društvenim i statusnim pravilima, književnica nam daje dobar uvid u perzijsku kulturu i probleme u Iranu prije i poslije revolucije, s posebnim naglaskom na uloge i ograničenja koja su vrijedila samo za žene, a koja su protagonistice ovoga romana hrabro kršile. Muškarci koji se spominju tek su alat kojim su postignuti nepredvidivi zapleti i neočekivani raspleti. Životi pet žena, unatoč više od dva desetljeća i tisuće kilometara razdvojenosti, ostaju čvrsto povezani tradicijom kojoj ostaju vjerne do kraja.

Roman je prošle godine nominiran za nagradu "Women Prize", a sama spisateljica, službeno američka, ali rođena u Teheranu s adresom u Londonu, povodom tog priznanja je rekla: "Roman je postao savršen alibi za istraživanje mojih kompliciranih političkih i osobnih, pa čak i filozofskih osjećaja o SAD-u i Iranu, o imigraciji i dijaspori, kao i mojih inače teško artikuliranih osjećaja o obitelji i sebi".

Zanimljivo je bilo čitati ovu knjigu baš u trenutku kad su u Iranu izbili novi krvavi prosvjedi zbog ekonomskog sloma zemlje na kojima se zazivalo rušenje ajatolaha, ali i povratak šaha, koji je u aktualnom režimu nepoželjan, baš kao i obitelji koje u romanu pratimo.

No iako ova priča donosi diskretne političke konotacije, Mahloudji u prvi plan stavlja karaktere žena koje vješto portretira. Roman je lako čitljiv, nije ni težak ni turoban, blago je melankoličan, i nije riječ o prosječnoj demografskoj skupini, kako naslov možda implicira, već o specifičnoj obitelji koju književnica opisuje realistično, ali s puno duha i suptilne doze komičnosti. Tako je Elizabeth nesretno zaljubljena, izgubljena umjetnica s kompleksom velikog nosa, Shirin je opisana kao atraktivna i razmažena bogatašica, Seema osjetljiva i ozbiljna, Niaz kao revolucionarka i filantrop, dok je Bita istinski stoik i asket. Zanimljivo je čitati kako se njihovi karakteri isprepliću i sukobljavaju, kao i njihova stajališta o životu općenito. Tako za ovaj prvijenac Sanam Mahloudji svakako ide preporuka, posebno onima koji vole obiteljske sage prožete tajnama i skandalima.