Dvadesettreći film Marvelova filmskog svijeta, “Osvetnici: Završnica” / "Avengers: Endgame”, 2019.), melankolični superspektakl nalik karminama za junake koje smo pratili proteklih deset godina. “Dio svakog putovanja je kraj”, kaže u filmu Iron Man, junak s kojim je 2008. započela pustolovina Marvelova filmskog studija. “Iron Man” je bio riskantan projekt, snimljen posuđenim novcem i, da je propao, banka koja je studiju povojima dala kredit od pola milijarde dolara dobila bi za odštetu sve što je Marvel posjedovao, Sve stripove, sve junake i sva prava, cijeli Marvelov filmski svijet. Danas, kad se zarada od 23 filma približava iznosu od 20 milijardi dolara, strah od neuspjeha može se činiti neosnovan, no trebalo je mnogo hrabrosti, mašte i samopouzdanja krenuti u takav projekt.

A upravo je to imao daroviti šef Marvelova filmskog studija Kevin Fiege, “štreber” (kako ga naziva tjednik Variety) iz osamdesetih, zaljubljenik u stripove, filmove i fantastiku, koji je već na svojem prvom većem poslu 1999., kao savjetnik na produkciji Foxova "X-mena", pokazao što može i zna. Jedna od najvažnijih stvari koje je naučio jest da ništa nije vječno i da se kontinuirani uspjeh zasniva na stalnim promjenama, na životnom ciklusu rađanja i umiranja. Marvelovi su filmovi i junaci fantastika, ali u njihovu su temelju zadatosti života običnih smrtnika: rođenje, smrt, bol, krhkost, slabost, sumnja, gubitak, nada, radost, itd. Sve što je dio iskustva običnog gledatelja, dio je života Marvelovih junaka, a upravo je Kevin Fiege zaslužan za takvu vezanost Marvelova svijeta za nesavršeni svijet u kojem živimo. I to je tajna uspjeha Marvelovih filmova, prst pred nosom koji nikako ne mogu prepoznati odgovorni za Warnerovu produkciju besmislenih filmova prema DC stripovima (s iznimkom izvrsne Wonder Woman) i Nolanove trilogije o Batmanu.

Kevin Fiege zna reći kad dolazi do zasićenosti i ima hrabrosti reći "Dosta!". Prekinuti onda kad je publika gladna istih junaka, istih priča i istih pustolovina, te joj umjesto očekivanog priuštiti iznenađenje kakve su komedije "Čuvari galaksije", "Thor: Ragnarok" i "Mravac" ("Ant-Man"), te prvi afroamerički superjunački spektakl "Black Panther". Fiegeu i njegovoj ekipi najdraži su nepoznati Marvelovi junaci, oni koji se poput feniksa rađaju iz pepela slavni i pokopanih, a upravo su "Osvetnici: Završnica" nastavak priče o preživjelima nakon što je dobronamjerni zlikovac Thanos poubijao pola čovječanstva, s tek filmski rođenim Black Pantherom T’Challom, Doktorom Strangeom, Spider-Manom, Draxom, Grootom, Nickom Furyjem, Winter Soldierom, Mantisom, Draxom i čuvarom galaksije Star-Lordom Peterom Quillom. Taj Thanosov masakr superjunaka, za koje je publika mislila da su neuništivi, stvorio je kod te iste publike glad za nastavkom koji treba odgovoriti na pitanje što će biti sa svijetom u kojemu moćni negativac poput Thanosa može poubijati sve preostale superjunake? 

Fiege je sa svojom ekipom smislio jednostavan način kako odgovoriti na to pitanje i, što je važnije, kako uskrsnuti poubijane superjunake: vratiti žive junake vremeplovom u prošlost i omogućiti im da izmijene tijek događaja. No da su samo mehanički promijenili prošlost bilo bi to smiješno i neuvjerljivo, pa su se Fiege i ekipa, nakon lošeg drugog nastavka, "Osvetnika: Doba Ultrona" (2015.) i nešto manje lošeg trećeg, “Osvetnika: Rata beskonačnosti” (2018.), odlučili vratiti obiteljskoj tematskoj matrici prvih i najboljih "Osvetnika" (2012.), u kojima nesavršeni superjunaci moraju spoznati svoje slabosti i shvatiti da ne mogu jedno bez drugog i da najbolje pobjeđuju, ali i sazrijevaju, kao obitelj. 

Posljednji, četvrti film, "Osvetnici: Završnica", obiteljski je film u kojemu je, kao i u prvom, sudbina cijele superjunačke obitelji važnija od sudbine pojedinih junaka i u kojemu tek kad su zajedno od predvidivih superjunaka postaju nepredvidivi obični ljudi. “Osvetnici: Završnica” obiluje ovozemaljskim obiteljskim ritualima, poput igre s djecom, zajedničkih objeda, pokapanja najmilijih ili karmina za mrtve, pa nije čudo da film traje tri sata.

Akcija može biti brza, ali svakodnevica ima svoj prirodan ritam, a upravo je spoj furiozne fantastike i spore stvarnosti magičan sastojak ovog spektakularnog filma u kojemu, ne bez razloga, ima više krupnih planova junaka nego u sva 22 prethodna Marvelova filma. Što ne znači da film ne obiluje spektakularnim akcijskim prizorima (koji su, iako savršeni, najmanje zanimljivi), nego upućuje na svijest Marvelove ekipe da su karakteri i njihove emocije važniji od njihovih oružja i moći. Šaka je samo šaka, čak i Thanosova sa svih šest Kamenova beskonačnosti, koji mu daju moć uništiti pola svega živog što postoji u svemiru. I tu se Šaku, kao i svaku drugu, može odrezati sjekirom te tako moć pretvoriti u nemoć, ali je mnogo teže i uzbudljivije vratiti život svemu što je Thanos tom Šakom pretvorio u pepeo. U tom je smislu vrlo dobar završni, 23. film prvog ciklusa Marvelova filmskog svijeta, istodobno - oproštaj sa svime što smo dosad vidjeli i najava uskrsnuća poznatih junaka u novom ruhu (budući Kapetan Amerika bit će crnac) i rođenja novih, poput Shang-Chija, prvog Marvelova filma o jednom azijskom superjunaku.