Dokumentarac "Ljubavnici i despot" do te je mjere čudesan film da se s njim može mjeriti malo koja fikcijska priča. Riječ je o slučaju iz 1978. kada je sin tadašnjeg sjevernokorejskog vođe Kim Jong-il naredio da njegovi agenti otmu dvoje južnokorejskih filmaša, glumicu Choi Eun-hee i njenog supruga redatelja Shina Sang-oka, kako bi u Sjevernoj Koreji snimali igrane filmove i tako ponovo učinili moćnom tamošnju filmsku produkciju. Već i snimka Kima Jong-ila koju Daily Beast navodi zapravo je povijesni dragulj. "Zašto svi naši filmovi imaju jedan te isti ideološki zaplet?", čuje se na snimci glas sjevernokorejskog vođe, visok, na trenutke vriskav. "U njima nema ničega novog. Zašto ima toliko scena s plakanjem?", ribao je Kim Jong-il svoje podređene, potpuno nesvjestan da ga se tajno snima.

Vođu je diktafonom prije više od 40 godina snimao sam Sang-ok, jer agenti sa sjevera doista su i uspjeli oteti supružnike i držati ih na sjeveru sve do 1994. A tijekom tih godina, određeni broj puta išli su i na razgovore sa samim Kimom Jong-ilom. Dokumentarac o tome snimali su Britanci Ross Adam i Robert Cannan koji ni sami nisu bili ispočetka načisto jesu li Sang-ok i Eun-hee doista bili oteti ili su prebjegli na Sjever, za što ih dandanas pojedinci u Južnoj Koreji sumnjiče. "Bilo je u tome nečeg mitološkog. U toj priči voljeli smo to što smo istraživali je li to uopće istina. Bila je to odlična priča. A zanimalo nas je, ako Sang-ok i nije govorio istinu, kako je uopće došao na ideju na takvu veličanstvenu priču?", kazao je za Daily Beast Cannan.

Agenti sa sjevera, predstavljajući se kao redatelji, prvo su oteli Eun-hee u Hong Kongu, da bi njen suprug, tražeći je, naposljetku zaglavio u zatvoru u Sjevernoj Koreji, jedući travu i rižu zbog pokušaja bijega, a istodobno trpeći intenzivni preodgoj u smjeru vjere u Kim Il-sunga. Bila je 1982. kad su se napokon opet sreli, i to na raskošnoj rođendanskoj zabavi Kima Jong-ila, koji si je zacrtao da će snimiti film koji se može mjeriti s onima iz Južne Koreje. Tako je i bilo. Do 1994. Sang-ok snimio je 17 prorežimskih filmova, koje je kao supotpisivao Kim Jong-il osobno, a s Choi Eun-hee u glavnim ulogama. Jedna od najfascinantnijih stvari je to što je Sang-ok predstavio svoje snimke razgovora s budućim vođom, čovjekom čiji se glas čak i u Sjevernoj Koreji u javnosti mogao čuti krajnje rijetko.

Na njegovim snimkama u jednom se trenutku čuje kako Kim Jong-il plače zato što su južnokorejski filmovi superiorni sjevernokorejskim. "Choi je rekla da je to bila Shinova ideja, da kad su se već opet susreli, da nastoje zadobiti Kimovo povjerenje kao jedinu šansu da ikad pobjegnu iz te zemlje... Naravno, djelomično im je vjerojatno i laskala ideja da imaju odriješene ruke snimati filmove", kazao je Cannan. Tajne snimke razgovora s Kimom trebale su im poslužiti kao dokaz nevinosti jednom kad se opet vrate u Južnu Koreju. "Znali su da bi na jugu to izgledalo vrlo sumnjivo, a i u Južnoj Koreji vrlo je ozbiljan prekršaj imati bilo što sa Sjevernom Korejom. Zato su znali da je snimanje tih razgovora vrijedno rizika... Bilo je to riskiranje smrtne kazne."

Choi je u dokumentarcu, sad već 89-godišnjakinja, ispričala kako je Kim probio led kad su je doveli pred njega nakon nimalo nježne otmice. "Zar ne da sam malen kao patuljkovo govno?", provalio je vic pred njom i tako je krenulo. Choi je opisala mnogo što o čovjeku koji je 1994., nakon smrti svog oca Kim Il-sunga, naslijedio položaj boga u Sjevernoj Koreji. Volio je filmove o Jamesu Bondu, posebno one godine u kojima je slavnog agenta glumio Sean Connery, zatim "Petak 13." i, ne bi čovjek vjerovao, filmsku ikonu ekranizirane i idealizirane veličine SAD-a "Ramba". Cannan je pojasnio da je Kim običavao gledati jako puno američkog šunda. "Mislim da je to što mu je odgoj bio tako ograničen, da su mu nazori ostali tako skučeni da nije mogao iskusiti ostatak svijeta osim kroz filmove.

Tako je dobio i taj dojam da je kriminal u SAD-u jezivo učestao zato što je gledao toliko filmova s policajcima... Mislim da je, osim toga, film volio i zato što je u tome vidio šansu da njima kontrolira Sjevernu Koreju i oblikuje mentalitet", kazao je Cannan. Kim Jong-il vjerojatno je do danas ostao najveći skupljač filmova i njihov pirat. Osobna mu je filmoteka brojala više od 20.000 naslova, u pravilu kopiranih ili ukradenih iz cijelog svijeta.

"Shin je govorio da je Kim imao kopije njegovih filmova za koje je mislio da su zauvijek izgubljeni", smijao se Cannan. "A upoznali smo i ljude koji su svjedočili da je sjevernokorejskim veleposlanstvima diljem svijeta naredio da posuđuju filmove s duge liste, kako bi ih umnažali i kopije slali njemu." Dokumentarac "Ljubavnici i despot" ovog bi se tjedna trebao prikazati na Festivalu u Sundanceu. Shin to nije doživio. Umro je 2006. u Los Angelesu. Nakon bijega iz Sjeverne Koreje, supružnici su se prvo skrasili u Virginiji u SAD-u, a sve te godine proživjeli su pod zaštitom američkih državnh vlasti.